Četiri nova rada objavljena u svibanjskom izdanju časopisa Brain Medicine (članak 1, članak 2, članak 3, članak 4) donose dokaze o nakupljanju mikroplastike u ljudskom mozgu, što bi moglo biti povezano s porastom depresije, demencije i drugih mentalnih poremećaja. Ova istraživanja pružaju najdetaljniju analizu dosad o tome kako sićušne plastične čestice mogu štetiti zdravlju mozga kroz nekoliko međusobno povezanih bioloških procesa. Znanstvenici upozoravaju da mikroplastika iz ultra-prerađene hrane može biti ključni faktor u ovim problemima.

Ljudski mozgovi mogu sadržavati otprilike "žlicu" mikroplastičnog materijala. Sve četiri studije u ovom posebnom izdanju detaljno istražuju ovu uznemirujuću ideju. Jedan od radova, recenzirani komentar pod naslovom "Uklanjanje ljudske mikroplastike: što nam dokazi govore?", te recenzirani članak iznosi hipotezu koja povezuje konzumaciju ultra-prerađene hrane, izloženost mikroplastici i ishode mentalnog zdravlja.

Ultra-prerađena hrana, koja čini više od 50% energetskog unosa u zemljama poput Sjedinjenih Američkih Država, sadrži značajno veće koncentracije mikroplastike od cjelovite hrane. Nedavna otkrića pokazuju da te čestice mogu prijeći krvno-moždanu barijeru i akumulirati se u alarmantnim količinama.

Istraživači predstavljaju snažne dokaze koji povezuju konzumaciju ultra-prerađene hrane s negativnim ishodima mentalnog zdravlja. Nedavni pregled objavljen u The BMJ-u pokazao je da su pojedinci koji su konzumirali ultra-prerađenu hranu imali 22% veći rizik od depresije, 48% veći rizik od anksioznosti i 41% veći rizik od lošeg sna. Hipoteza postaje posebno uvjerljiva s novim prijedlogom da mikroplastika – sićušne plastične čestice manje od 5 milimetara – može biti karika koja nedostaje u ovoj vezi. Podaci pokazuju da hrana poput pilećih medaljona sadrži 30 puta više mikroplastike po gramu nego pileća prsa, naglašavajući učinke industrijske obrade hrane. To potvrđuju i nedavna otkrića objavljena u Nature Medicine, koja su otkrila alarmantne koncentracije mikroplastike u ljudskom mozgu. Prema istraživačima, razine su iznosile otprilike "žlicu" i bile su tri do pet puta veće kod osoba s dijagnozom demencije.

Ultra-prerađena hrana povezana je s nepovoljnim ishodima mentalnog zdravlja kroz upale, oksidativni stres, epigenetiku, mitohondrijsku disfunkciju i poremećaje neurotransmiterskih sustava. Mikroplastika, čini se, djeluje kroz iznenađujuće slične putove. Postavlja se pitanje može li sadržaj mikroplastike u ultra-prerađenoj hrani biti djelomično odgovoran za njezine uočene negativne učinke na mentalno zdravlje. Za sustavnije proučavanje ovog odnosa, autori predlažu razvoj Indeksa prehrambene mikroplastike (DMI) za kvantificiranje izloženosti putem konzumacije hrane.

Dobra vijest je da postoje preliminarni dokazi da ekstrakorporalna terapijska afereza – tehnika koja filtrira krv izvan tijela – može imati potencijal za uklanjanje mikroplastičnih čestica iz ljudske cirkulacije. Iako je potrebno smanjiti izloženost mikroplastici boljim izborom hrane i alternativama pakiranja, potrebno je dodatno istražiti i druge načine uklanjanja tih čestica iz ljudskog tijela.

Autori svih radova naglašavaju da, iako je potrebno više primarnih istraživanja, njihove analize dodaju novu dimenziju rastućem argumentu za smanjenje konzumacije ultra-prerađene hrane i razvoj boljih metoda za otkrivanje i potencijalno uklanjanje mikroplastike iz ljudskog tijela.