U potrazi za najboljim zvukom kojega možete ostvariti s audio uređajima koje već imate, sigurno nema značajnijeg faktora od smještaja zvučnika, mjesta s kojeg ih slušate te odnosa tih triju točaka. Naravno, ako ste izabrali zidne ili ugradbene zvučnike, ili ako je jedini mogući smještaj polica ili komoda, manevarski prostor koji imate vrlo je mali, no ako u svom prostoru imate mogućnost da barem povremeno zvučnike postavite u optimalan položaj u sobi, otkrit ćete da s istim uređajima razlika može biti nebo i zemlja.

 Ovaj osvrt je za one koji su voljni malo dublje i preciznije pozabaviti se svojim audio sistemom, a ako se u tome ne prepoznajete ovog trena, nakon pročitanog bit ćete spremni na sve.

Također, ovisno o karakteristikama zvučnika, prostoru ili smještaju, neke kombinacije pružaju vrlo ujednačenu kvalitetu i u širem području nego samo za jednog slušatelja, no ipak je u bilo kojoj kombinaciji onaj centralni položaj, odnosno sweet spot mjesto u kojem se odvija prava čarolija koju svi želimo.

Jedna od najprihvaćenijih teorija za smještaj zvučnika i slušanje je "pravilo trećina" u kojem zvučnike smjestite tako da njihova os na prednjoj ploči bude jednu trećinu ukupne dubine sobe udaljena od zida iza, te po jednu trećinu od širine sobe od zidova sa strane. Slušatelj sjedi jednu trećinu dubine sobe od zvučnika i ujedno isto toliko od stražnjeg zida. Pravilo trećine je tu zbog matematike koja kaže da će se u takvom postavu pojaviti najmanje problema sa stojnim valovima u niskim tonovima, odnosno u prijevodu tako ćete postići najčišće niske tonove.

Problem je što ovisno o dimenzijama sobe, takav smještaj može biti izuzetno nespretan. U tom slučaju pravilo se može varirati da se držite petina ili sedmina, ili kombinirate trećine s petinama ili sedminama. Uglavnom s razmacima se držite neparnih brojeva. Možemo to nazvati i pravilom neparnih brojeva.

Osim položaja zvučnika, jednako je bitna i pozicija slušatelja. Pretpostavimo da imate mogućnosti za pomak od i prema zvučnicima, u nekoliko pokušaja biste trebali doći do zaključka koja strategija je najbolja za vašu situaciju. Tradicionalno postoji nekoliko pristupa i nemoguće je unaprijed reći koji bi od njih trebao biti najbolji u nekom prostoru. Najčešće se preporučuje (ne znači i da je najbolje) sjesti tako da vaša glava i zvučnici tvore jednakostranični trokut.

To znači da su svi kutevi u trokutu 60 stupnjeva. Drugi će reći da su neka istraživanja pokazala da je lokalizacija zvuka najbolja ako dolaze iz dvaju izvora koji prema nama imaju otklon od 23 stupnja.To znači da je ukupni kut prema zvučnicima 46 stupnjeva, dakle značajno uži nego kod jednakostaničnog trokuta, što znači sjedite dosta dalje od zvučnika. A treći tvrde da se najbolja i praktički "surround iluzija" stvori ako su zvučnici udaljeni značajno više nego vaše sjedenje od njih, te da ih treba jako zakrenuti, čak i da im se osi sijeku ispred slušatelja.

U posljednjih nekoliko godina proširio se i glas o pravilu "83%" Jima Smitha, iskusnog audio insidera koji je još 2008. godine izdao knjigu "Get Better Sound". Bez obzira kakvu opremu i sobu imate, ovo pravilo možete vrlo jednostavno isprobati. U najkraćem ono glasi da zvučnike smjestite tamo gdje vam uobičajeno dobro zvuče, a onda se od osi zvučnika na prednjoj ploči udaljite tako da je razmak između zvučnika 83% udaljenosti od vašeg uha do osi zvučnika na njegovoj prednjoj ploči.

Ili još jednostavnije u konkretnom primjeru - postavili ste zvučnike 1/5 od stražnjeg zida i 1/5 od bočnih zidova u sobi širine 4.2 metra. To znači da su vam osi zvučnika sada udaljene 252 cm. U najčešćem slučaju u kojem su visokotonci simetrično smješteni na prednjoj ploči zvučnika, visokotonac bi od vašeg uha trebao biti udaljen 304 cm, odnosno 252 je 83% od 304. U takvom rasporedu obećaje se da ćete između zvučnika dobiti najljepšu zvučnu sliku s najboljim stereo efektom.

U našoj smo slušaonici Smithovo "pravilo 83%" probali s nekoliko vrlo finih zvučnika koji u srednje/visokotonskom području koriste različite tehnologije iz kojih se zvuk u prostoriju širi na razne načine. Željeli smo znati koliko je to pravilo podesno ili ispravno za pojedinu zvučničku tehnologiju i koliko je "čvrsto".

S obzirom da je u smještaju zvučnika moguće varirati više parametara, kako se ne bismo raspršili u bezbroj kombinacija odlučili smo razmak osi zvučnika fiksirati na 2.4 metra i a kut zakretanja ćemo prilagoditi osobinama zvučnika, uz ove zvučnike je to od 10 do 15 stupnjeva prema slušatelju.

Koristit ćemo strujnu letvu s filtracijom AudioQuest PowerQuest 3, strujne kabele AudioQuest NRG-X3 i Black Rhodium Fusion, digitalni optički kabel AudioQuest Forest, interkonekcijski kabel AudioQuest Red River te zvučnički kabel AudioQuest Rocket 33 terminiran posrebrenim bananama te dvije kombinacije izvora zvuka i pojačala. I u jednoj i u drugoj CD player će biti Primare CD35. U kombinaciji s pojačalom Parasound HINT 6 koristit ćemo streamer Arcam Radia ST5 kojeg digitalno povezujemo s DAC-om Musical Fidelity M6xDAC te analognim kabelom s integriranim pojačalom. Uz integrirano pojačalo Primare Prisma I35 slušat ćemo s njegovim ugrađenim Prisma streamerom. Streamat ćemo glazbu s Tidala u CD kvaliteti i iznad nje.

Slušanje ćemo započeti sa KEF R11, samostojećim zvučnikom sa koincidentnim Uni-Q srednje-visokotoncem i četiri bas zvučnika u basrefleks kabinetu. Razmak osi od 2.4 metra znači da su uz pravilo 83% uši slušatelja na 2.89 metara od prednje ploče i osi zvučnika. Zakretanje je 10 stupnjeva.

KEF R11 je sa svojih 129 cm relativno visok i svakako vitak zvučnik, a u walnut finišu i rose anodiziranim zvučničkim jedinicama djeluje vrlo elegantno, no ne i fragilno. Kvaliteta izrade i iz blizine i daljine ostavlja dojam elegantnog i prilično chic monolita kojeg nije lako uzdrmati. Na početnoj poziciji "83%" zvuk R11 je vrlo jasan, otvoren i topao na donekle neobičan način. Na prvu je jasno da je duboki bas donekle prigušen, no dojam je da cjelina i punoća zvuka ipak ničim nije narušena. Vokali su uvijek jako lijepi, a svi detalji dolaze s lakoćom i nenametljivo. To je posljedica korištenja više zvučničkih jedinica, odnosno veće površine koja pokreće zrak, pa čak i kad su duboki i visoki ekstremi u zvučnom spektru malo i prigušeni osjećamo takav zvuk kao prirodan i cjelovit.

U manjem prostoru, ili bliže zidu iza zvučnika, karakter R11 je drugačiji a bas je zapravo sve što možete poželjeti, no u našoj slušaonici i s većim odmakom od zida iza zvučnika nismo mogli odoljeti spajanju s KEF KC62 subwooferom, s rezom postavljenim na 49 Hz. Karatkteri KC62 i R11 savršeno se poklapaju pa je zvuk te kombinacije upravo fantastičan, čist kao s vrhunskim slušalicama, moćan i točan. S dva komada KC62 bio bi to sistem kojemu je teško naći konkurenciju.

Vratimo se na glavno pitanje, "83%" ili nešto drugo. Prostor između i oko zvučnika u početnoj poziciji lijepo je ispunjen, a u širinu ide tek malo izvan širine zvučnika. Isprobali smo malo naprijed-natrag i najljepše ispunjavanje prostora zvukom osjećalo se kad smo se pomicali u pomaku od oko plus/minus 5 cm od početne točke.

Stvar nije loša ni kad se još više približite zvučnnicima, od jednakokračnog trokuta prema jednakostraničnom ili čak i više, no u tom slučaju iako slika i dalje ostaje zanimljiva, na nekim snimkama čak i hipnotična, ovisno o prostoru može biti da se osjeti i gubitak energije u basu pa sve ostavlja dojam nedovoljno tjelesnog iskustva slušanja. OK, dakle u slučaju zvučnika s tehnologijom koja je najbliža točkastom izvoru zvuka ovo pravilo je zapravo prilično korisno. Ovih nekoliko centimetara plus/minus znači manje od 2% razlike.

Nastavljamo s Martin Logan Elecromotion ESL hibridnim elektrostatskim zvučnikom. Hibridni znači da osim prozirnog elektrostatskog panela za bas područje koristi klasičnu dinamičku zvučničku jedinicu u kabinetu. Ako vam već pri samom pogledu na elektrostatski panel pada na pamet "transparentni zvuk", očekivanja vam idu u pravom smjeru. Slično kao kod dobrog sportskog auta koji odaje dojam snage i brzine i dok je na parkiralištu.

Electromotion su elektrostatski zvučnici čiji prozirni paneli cijelom svojom površinom emitiraju zvuk s obje strane (dipoli). Ako im straga date dovoljno prostora već na prvo slušanje možete osjetiti efekt uranjanja u zvuk s detaljima za koje se čini da ih se može dodirnuti. Zvuk se s lakoćom prostire u širinu i dubinu, nevjerojatno koliko teksture u zvuku možete osjetiti i pri tihom slušanju.

I kod Logana je "83%" odlična početna točka za slušanje iz sweet spota, no i pomaci od desetak centimetara naprijed i natrag gotovo da uopće ne mijenjaju dojam. Zvučnici s ovakvim načinom širenja zvuka u prostor manje su osjetljivi za pomicanje slušatelja po dubini, no zbog nešto užeg snopa kojim se zvuk horizontalno širi mogu biti osjetljiviji na pomake slušatelja lijevo-desno. Zato je potrebno eksperimentirati sa zakošenjem prema slušatelju, u ovom slučaju je to bilo 15 stupnjeva.

Danski AudioVector QR5 je najkompaktniji zvučnik u ovom sessionu, visina mu je pristupačnih 107 cm. Ovaj ručno izrađivani trosistemski model je također vrlo elegantan u piano black finišu, a touch of class je svakako i AMT visokotonac iza pozlaćene disperzijske mrežice.

Samo kao napomena, pri slušanjima više zvučnika slične klase uzastopno ne treba zaboraviti da pri svakoj promjeni treba sebi dati malo vremena kako ne biste sadašnju procjenu previše temeljili na onome što ste čuli prethodno. Svaki zvučnik ima svoj set osobina, resetirajte se najprije na nekoliko minuta uz neobavezno slušanje, pa krenite u ocjenjivanje.

I kod QR5 smo osi razmaknuli 240 cm, i zakrenuli ih oko prednjeg unutarnjeg kuta za 15 stupnjeva. AMT visokotonci generalno imaju malo užu disperziju najviših tonova pa je to redovito uspješna taktika. AMT je za razliku od najčešćeg kupolastog visokotonca koji se giba kao klip zapravo jedna mala harmonika koja se skuplja i širi. Takva tehnologija omogućuje slobodu i preciznost reprodukcije i onim najvišim zvukovima koji sežu čak u ultrazvučno područje.

QR5 je jedan od onih zvučnika koji ostavljaju dojam da čujete sve u snimci, i one najsitnije detalje, a i prilično im je svejedno slušate li ih tiho ili glasno. Imaju vrlo dobru tonsku ravnotežu, dubok i dobro ugođen bas, izvrsnu sredinu i visinu. Najviši dio spektra je donekle istaknut, za što se ne može reći da je uobičajena osobina AMT visokotonaca jer ima i drugih zvučnika s AMT visokotoncima koji zvuče prilično prigušeno u odnosu na ostatak spektra.

Već pri prvoj probi na "83%" dojam je bio da to nije najviše što ovi danski ljepotani mogu dati, pa se nakon malo probe pokazalo da je uz njih jasno da nam više odgovara kad smo se pomaknuli 20 cm unatrag. Dakle naš razmak između osi zvučnika više nije 83 nego oko 78% i to je bio pomak koji je i tonski i dojmom prostora između i oko zvučnika bio najuvjerljiviji i doista prekrasan. Iznenađuje koliko QR5 ostavljaju dobar dojam za zapravo vrlo kompaktan floorstander, odlično odmjerene kombinacije rezolucije, otvorenosti te težine i dubine zvuka.

Acoustic Energy Corinium, novi najbolji zvučnik ekskluzivne britanske marke također je i novi je dodatak našoj slušaonici. Corinium je također ugodne visine 109 cm, ali masa od 40 kg, trosistemski ustroj i najbolja tehnologija koju je AE ikad ugradio u zvučnike uz jasnu ambiciju da nadmaše sve što su do sada napravili jasno govori da ovo nije prosječan samostojeći zvučnik. Sa zvučnicima ovako visoke klase zapravo možda i nikad ne znate jeste li ih iskoristili do kraja, ali za minutu ili dvije ćete osjetiti uživate li u slušanju ili ne. A uz Coriniume se itekako može uživati, pogotovo ako u zvuku volite urednost, kontrolu, izvanredne detalje i teksture koji nenametljivo dišu u vaš prostor. To je zvučnik uz koji se svako slušanje s nekom tehničkom svrhom ubrzo pretvori u slušanje iz čistog užitka. O Coriniumima svakako treba reći više nego što ovdje ima mjesta, učinit ćemo to uskoro.

Za ovu priliku Corinium je poslužio i kao primjer najčešćeg tipa zvučnika, dakle onog s dinamičkim zvučničkim jedinicama i kupolastim visokotoncem, s dodatkom da je kabinet Coriniuma zakošen unatrag kako bi se akustički centri svih zvučničkih jedinica približili u jednu ravninu ako zvučnik pogledamo s boka. U početnom položaju, sa zvučnicima zakrenutim prema slušatelju oko 15 stupnjeva, malo je previše zvuka bilo koncentrirano oko zvučnika, a kroz malo probe pokazalo se da Coriniumi ostavljaju najbolji dojam kad se iz "pozicije 83%" pomaknemo oko 10 cm unatrag.

Da zaključimo, ukoliko se niste preciznije bavili postavljanjem zvučnika svakako to učinite bez obzira na to kakve zvučnike imate. Ako ne želite previše istraživati, "pravilo 83%" Jima Smitha je jedno od dobrih početnih položaja i sigurno će vas instantno dovesti u veliku blizinu optimalnog mjesta za slušanje. Kako ništa u audiju nije sasvim jednostavno, problem ovog principa je što može biti nezgodno izvesti ga u manjoj sobi. Naravno, ako trebate izabrati između postava po pravilima neparnih podjela, 83%, 23 stupnja ili nekog drugog sasvim drugačijeg postava za koje nema opisanog pravila no vi upravo tako najviše uživate u glazbi - odlučite se za to posljednje.

Vidimo se u slušaonici 😊

Kod za 10% popusta čitateljima Buga na sve raspoložive stereo zvučnike: bug10stereo

*ne vrijedi za artikle koji već dolaze s popustom ili su na akciji