Slušalice PX obilježavaju Bowers & Wilkinsov ulazak u svijet modela s aktivnim noise cancellingom (ANC). Dugi niz godina kolo je ovdje vodio Bose, sve dok Sony nije izdao MDR-1000X, ponajbolje prošlogodišnje “putne” slušalice s aktivnim blokiranjem vanjske buke. Sony već ima njihovog nasljednika, “pamtljivog” naziva WH-1000XM2, koji je praktički u svemu, a osobito u kvaliteti zvuka, iznad Boseova QuietComforta Q35. Bowers & Wilkins PX napada jednog i drugog, na svim poljima te se agresivno nastoji nametnuti kao najbolji izbor za ljude koji često putuju, a zatvoreni dizajn ušnih školjki im sam za sebe nije dovoljan da im dovoljno utiša vanjsku buku. O ANC-u se najviše razmišlja u kontekstu letenja, budući da to što avionska kabina redovito biva neugodno bučna, čime se eliminira mogućnost koncentriranog rada ili spavanja. Međutim, Bowers & Wilkins svoj sustav za aktivno blokiranje buke, ugrađen u PX, nije namijenio samo tome, niti ga je učinio toliko banalnim.

Uz slušalice je praktički obavezno koristiti pripadajuću mobilnu aplikaciju, besplatno dostupnu za Android i iOS. Osim što u njoj možemo pratiti status i preostali kapacitet ugrađene baterije, također se koristi za detaljnije upravljanje postavkama ANC-a. Kad se on uključi (aplikacija ga zove “Environment Filter”), na raspolaganju su nam tri tvornički konfigurirana profila – Office, City i Flight. Svaki profil također nudi vlastitu postavku funkcije “Voice Pass-through”, koja u osnovi koristi integrirane mikrofone kako bi nam kroz slušalice u većoj ili manjoj mjeri reproducirala zvukove okoline. To je ono što češće zovemo mikrofonski monitoring. Svrha toga postat će jasnija nakon što opišemo pojedine profile. Profili dolaze s vlastitim pretpostavljenim vrijednostima Voice Pass-througha, ali ostavljena nam je sloboda njihova ručnog reguliranja, tako da svatko za sebe može stvoriti kombinaciju ANC-a i mikrofonskog monitoringa koja mu najbolje odgovara.

Sami profili zapravo su različiti stupnjevi agresivnosti aktivnog blokiranja vanjske buke. Profil Office tek malo utišava uredski ili kućni žamor, a istovremeno praktički ne utječe na akustičke performanse slušalica. Kod njega je Voice Pass-through namješten na trećinu ukupnog raspona, kako bismo mogli čuti kad nam se netko obraća. ANC je kod ovog profila toliko blag da se zapravo doima nepotrebnim, jer ne blokira gotovo ništa više buke no što slušalice anuliraju inherentno, zbog zatvorene izvedbe njihovih ušnih školjki. Može biti koristan tek ako prilikom korištenja zatvorenih slušalica imate problema s kolegama i šefom, koji vam nešto pokušavaju reći, a vi ne trzate.

Kod profila City blokiranje vanjske buke je konkretnije, ali uz zamjetno srozavanje kvalitete zvuka. Voice Pass-through namješten je na otprilike 60% ukupnog raspona. Ideja je očita – da čujemo gradski promet dovoljno da ne bismo završili pod kotačima tramvaja.

Profil Flight odlično filtrira vanjsku buku i tvornički je namješten tako da mikrofonski monitoring drži isključenim. Drugim riječima, cilj mu je nositelju slušalica osigurati potpunu tišinu, a nauštrb kvalitete zvuka, koji se kod ovog profila doima najkomprimiranijim i najmanje prirodnim. To ne smatramo osobito problematičnim, jer kad želite odspavati uz zvukove kitova ili odraditi nešto posla za vrijeme leta, nećete tražiti audiofilsku nirvanu.

Ni kod jednog profila, čak ni Flighta, aktivno blokiranje buke nije izvedeno tako da stvara osjećaj pritiska u glavi, što zna biti slučaj s Boseovim modelima. Također treba kazati da se ANC može isključiti, kako unutar same aplikacije, tako i – još praktičnije – pomoću tipke na vanjskoj strani desne ušne školjke.

Ti skineš, on pauzira

Bowers & Wilkinsonova aplikacija služi i reguliranju osjetljivosti (ili deaktivaciji) senzora pokreta, koji je ugrađen u slušalice. Dotični se koristi za automatsko pauziranje glazbe u slučaju skidanja slušalica s glave, spuštanja slušalica oko vrata, te čak i nakon što samo odmaknemo jednu ušnu školjku od uha. Nakon što ih vratite na uši, glazba će nastaviti svirati, kao da se ništa nije dogodilo. Ovo je izvrsna, silno korisna funkcija, na koju smo se već u prvih nekoliko dana druženja s PX-om navikli do te mjere da nam je počela nedostajati kod svih ostalih slušalica. Realizirana je kvalitetno – nakon što smo osjetljivost senzora namjestili na postavku “Less”, vrlo rijetko nam se dogodilo da glazba nije pauzirala, a trebala je.

Od ostalih spomena vrijednih trikova, Bowers & Wilkins PX zna obavljati telefonske pozive (javljamo se pomoću tipke na desnoj ušnoj školjci, a govorimo “u zrak” – ugrađeni mikrofon uredno hvata naš glas), prebacivati se na sljedeću i prethodnu pjesmu (pomoću višestrukog pritiska iste tipke), regulirati glasnoću zvuka (po jedna tipka ispod i iznad ove za pozive) te se prebacivati u stanje dubokog sna, u kojem troši izrazito malo energije. Deep Sleep automatski se aktivira nekoliko minuta nakon što slušalice odložimo na stol, a toliko je štedljiv da Bowers & Wilkins otvoreno sugerira da slušalice nikad ne isključujemo, već jednostavno pustimo da “zaspu”. Vraćanje iz sna iznimno je intuitivno i ne traži nikakvu interakciju od korisnika – stavit ćete ih na glavu, pričekati nekoliko sekundi da uspostave Bluetooth konekciju s mobitelom (uz sve standardne, podržani su kodeci aptX i aptX HD) te započeti s korištenjem.

Sama baterija još je jedan adut ovih slušalica. Isporučuje preko 20 sati muziciranja, što će dostajati za prekooceanske letove ili nekoliko dana intenzivnijeg korištenja “na terenu”. Puni se preko USB-C konektora, ugrađenog na desnu ušnu školjku. Drugi kraj priloženog kabela za punjenje klasične je, USB Type-A izvedbe, stoga nećete imati problema s pronalaskom mjesta za punjenje PX-a. Nažalost, premda posjeduju analogni 3,5-milimetarski priključak i dolaze s pripadajućim kabelom, ne mogu se koristiti u pasivnom načinu rada. Ako je baterija prazna, Bowers & Wilkinsove slušalice postaju u potpunosti neupotrebljive.

Carstvo aluminija

Kvaliteta izrade na očekivano je visokoj razini. Premda se slušalice ne mogu sklopiti, puka robusnost odabranih materijala – a to je uglavnom aluminij – otklanja bojazan da bi se one prilikom prenošenja mogle oštetiti. Srećom, ušne školjke mogu se zakrenuti za 90°, stoga barem taj detalj olakšava ubacivanje PX-a u natrpani ruksak.

Udobnost im je prolazna, no nikako ne i spektakularna – konkurenti u ovom aspektu nude osjetno više. Dojma smo da u jastučićima nedostaje još malo spužvastog materijala, baš kao i na unutarnjoj strani obruča, koji ćete nakon višesatnog nošenja definitivno osjetiti na glavi. Kada bi nam cilj bio pronaći slušalice s aktivnim blokiranjem buke uz koje možemo zaspati u avionu, dali bismo prednost Sonyju i Boseu.

Za akustičke performanse zaduženi su 40-milimetarski zakrenuti driveri, navodno inspirirani onima koje Bowers & Wilkins koristi kod svojih najboljih slušalica, modela P9 Signature – što god to značilo. Kvaliteta zvuka na prilično je visokoj razini, premda ju ipak ne bismo smjestili uz rame dvostruko skupljeg P9 Signaturea, ali ni Sonyjevog modela WH-1000XM2, koji PX-u izravno konkurira. Basovi sežu duboko te udaraju konkretno. Prilikom reprodukcije dubljih muških vokala znaju postati prenaglašeni (“boomy”, rekli bi Ameri), što donekle remeti uživanje u glazbi takvih izvođača. U srednjem i visokom tonskom području detalja i širine ne manjka, no treba reći da nema ni one topline, koju mnogi u svijetu hi-fija traže. Akustički potpis općenito bismo nazvali relativno tamnim i pomalo agresivnim. U svakom pogledu, pa tako i u aspektu zvuka, PX više ostavlja dojam visokotehnološkog gadgeta nego audiofilskih slušalica, koje bi trebalo slušati uz čašu konjaka i zamišljeni pogled u daljinu. Ako ih ne planirate koristiti za kritičko slušanje i kao primarne slušalice za konzumaciju glazbe u kojoj se traži izrazita rafiniranost – a to vjerojatno nije slučaj, jer inače ne biste kupovali slušalice s ANC-om – PX će vas zadovoljiti (i) kvalitetom zvuka.

Uzmemo li u obzir da je ovo Bowers & Wilkinsov prvi izlet u svijet putnih slušalica s ANC-om te kako ga mirna srca smjesta možemo staviti uz rame Sonyju i Boseu, PX se može smatrati uspješnim proizvodom.