Bowers & Wilkins bez svake je sumnje jedna od svjetski najsnažnijih trgovačkih marki u segmentu kućnih audiouređaja. Veliki je to uspjeh za tvrtku koja je započela kao ogranak trgovine elektronikom koju su poslije Drugog svjetskog rata pokrenuli ratni drugovi John Bowers i Roy Wilkins. Te 1967. godine, kad je izašao njihov prvi model zvučnika pod imenom P1, vjerojatno je teško bilo zamisliti da će se uređaji s logotipom B&W reklamirati na stranicama ekskluzivnih art i modnih magazina, kao elektronički pandan stilskom namještaju, haute-couture odjeći ili luksuznom nakitu.

Čak i koje desetljeće kasnije od tog skromnog početka, putokaz tog brenda izgledao je sasvim drugačije, jer je pravu, svjetsku slavu B&W stekao arhetipskim modelom zvučničkog sustava naziva 801 iz 1979. godine, koji je originalno zamišljen kao studijski monitor najviše moguće klase, no svojim je akustičkim osobinama osvojio audiofilsku publiku, postavši tako kamen temeljac njihove ponude sve do današnjih dana.

Čini se, pak, da je ključnu ulogu u transformaciji tvrtke od eksperata za tonska studija do ekskluzivnog brenda za bogate i slavne (u najnovijoj kampanji zaštitno im je lice legendarni nogometaš i modna ikona David Beckham), odigrao upravo utemeljitelj linije proizvoda koji ćemo danas imati na testu. Pod nazivom B&W Zeppelin Pro prvi put se pojavio stolni aktivni zvučnik oblika sličnog mitološkom zračnom brodu, a te 2007. godine figurirao je kao burevjesnik novih vremena upravo stoga što mu je temeljna funkcija bila da posluži kao dock za Appleov iPad.

Kako su se vremena mijenjala, tijekom generacija i Zeppelin je mijenjao svoju namjenu i ustroj, došavši do današnjeg funkcionalnog ustroja bežičnog multiroom zvučnika. Unatoč tome, originalni oblik i dizajnerski izričaj nije se značajno mijenjao, pa danas pred sobom imamo uređaj formalnog naziva Bowers & Wilkins Zeppelin Pro, najprestižnijeg u Zeppelin liniji od tri ponuđena "okusa" – osnovni se model naziva tradicionalno Zeppelin, a drugi je posebna edicija prvog, pod imenom Zeppelin McLaren Edition.

Kultni cepelin

Ako uzmemo u obzir da je dizajnerski koncept koji je B&W inaugurirao prvim, originalnim Zeppelin uređajem u principu vrlo ozbiljno utemeljen u odrednice znanosti o (elektro)akustici, možemo naslutiti zašto se taj ikonični oblik uređaja nije gotovo uopće promijenio. Svakako je dio takve strategije otpao i na sasvim profane, tržišne i marketinške faktore – iako postoje, uglavnom dalekoistočni, uređaji koji oblikom okvirno kopiraju B&W Zeppelin, jak konceptualni identitet ovog uređaja osigurao je tvrtki mogućnost da kroz nekoliko generacija konstantno dorađuje originalni dizajn, moderirajući funkcionalnosti u skladu s aktualnim trendovima, ali zadržavajući pritom izvorni oblik.

No takav se pristup Britancima u prvom redu isplatio stoga što je oblik koji podsjeća na zračni brod zapravo izvrsna podloga za dobre akustične performanse, s obzirom na to da je vrlo učinkovit glede anuliranja mnogih zvučnih anomalija koje inače generiraju zvučne kutije ravnih stranica. Ključno je za takav razvoj događaja bilo nekoliko faktora, a začetak priče o Zeppelinu radovi su inženjera Laurencea Dickieja na Bowersovoj liniji Nautilus, koji su pokazali mogućnosti napretka akustičnog dizajna zvučnika korištenjem sprege organskih linija i umjetnih materijala za izradu kućišta. Naravno, ne treba zanemariti ni općeniti razvoj digitalne amplifikacije, koji je omogućio realizaciju zamisli o aktivnom, višestaznom zvučniku relativno malih dimenzija.

Konačan doprinos tom kultnom uratku dao je industrijski dizajner Morten Warren i njegov studio Native, oblikujući danas poznati oblik, te je Zeppelin nesmiljeno kliznuo u svoju, sada već gotovo dvadesetogodišnju, avanturu. Suptilnije promjene u funkcionalnom dizajnu sve su, stoga, što razlikuje aktualni Zeppelin Pro od svojih prethodnika, ako već ne od originalnog modela (koji je integrirao dock za iPad), a ono barem od modela Zeppelin Air iz 2012. godine, prvog koji je imao AirPlay podršku za bežičnu reprodukciju.

S prednje strane će vas, dakle, dočekati mrežica od ekskluzivne tkanine u dvije boje (Space Grey, Solar Gold) koja pokriva praktički kompletno tijelo uređaja s prednje strane, a ispod njega estetski minuciozna nožica titanijskog odsjaja, s podlogom od gume, koja će sprečavati klizanje solidno teškog uređaja po podlozi. Sa stražnje strane tijela uređaja, izrađenog u potpunosti od plastike, smješteno je pet kontrolnih tipki za osnovno upravljanje uređajem, od kojih će ona centralna bojom LED-ice označavati status uređaja, a na dodir jasno osjetne fizičke kontrole spajanja preko Bluetootha, reprodukcije i – posebno – glasnoće u obliku "+" i "-" znakova, omogućiti sasvim solidno dnevno korištenje kad je riječ o osnovnim funkcijama.

Možda će najveće razočaranje biti pogled na prostor iznad nogice, gdje je smješten okvir s priključkom za strujni kabel, tipka reseta te USB-C konektor za potrebe servisiranja. To znači da, osim bežične mreže i Bluetooth konekcije, Zeppelin Pro ne prima signal niti od jedne druge vrste uređaja, čak niti od televizora preko HDMI konektora, što je možda i normativ današnjice. Postoji, doduše, način da sinkronizirate videosadržaje sa Zeppelinom, no jedini način za to jest da upregnete Apple TV i protokol AirPlay2.

Pet pogona za let

U tehnološkom smislu, Zeppelin Pro koristi naramak kućnih B&W tehnologija iz drugih njihovih proizvoda, koji tako, pojedinačno i specifično, prolaze kroz širok i intenzivan proces evaluacije, postajući iz generacije u generaciju sve bolji.

Najviše je to vidljivo kod Bowersovih poznatih visokotonaca s titanijskom kupolom, koje tvrtka obilato koristi širom svoje proizvodne palete, s obzirom na to da je riječ o driverima izvrsnih tehnoloških karakteristika. Oni su u Zeppelinu Pro smješteni kako dolikuje, u paru na samim rubovima kućišta, gdje nema nikakvih izgleda da se dogodi kakav eksces prouzročen difrakcijom kabineta, ili sličnim akustičkim nepodopštinama uzrokovanim tijelom zvučnika. Ti vrhunski visokotonci upravo su onaj ključni detalj koji razlikuje Pro izvedbu od ostale dvije iteracije aktualnog Zeppelina.

Slično se odnosi i na FST full-range srednjetonce, koji su jednako tako implementirani u paru, unutar blago ukošene akustičke leće na prednjoj ploči koja im poboljšava faznu karakteristiku. Posljednji komad akustičkog pogona odnosi se na 6-inčni bas, koji je smješten unutar, kako stvari stoje, akustički zatvorenog kabineta. Kad je u pitanju elektronika, B&W navodi da Zeppeline pogoni 240 W pojačala u D-klasi, kontroliranog DSP pogonom, a procesiranje signala teče preko osobine koju u tvrtki nazivaju "dinamički EQ". Manje je pritom važno što zapravo i nije podrobnije objelodanjeno kako to točno inherentni DSP raspoređuje snagu na pojedine zvučničke jedinice.

Ono što je svakako više bilo očekivano, jest to da se korisniku dozvoli podešavanje postavki navedenog EQ pogona. No to se, nažalost, nije dogodilo – sve što su Britanci u konačnici ponudili jest vrlo rudimentarna tonska kontrola, kojom se u rasponu od -6 d +6 dB može utjecati na visoke i duboke tonove. Šteta, jer (kasnije ćemo vidjeti) Zeppelin jest uređaj koji bi mogao dosta profitirati od opcija ekvilizacije, posebno kad već uopće nije usmjeren na "hardcore" audiofilsku publiku koja inzistira na purističkim koncepcijama, kao što je to najkraći mogući put signala do zvučnika, i slične egzotične fundamentalnosti.

Moramo, također, spomenuti da smo u današnjim vremenima već pomalo navikli i na mogućnosti automatske korekcije sobne akustike, čak i kada nije riječ o izrazito skupim ili specijaliziranim uređajima, no kod Bowers & Wilkinsa o uključenju tih opcija još nema niti glasa.

Muzika u fancy odijelu

Puno bolje stoji situacija s aplikacijom za upravljanje. B&W Music jedna je od boljih aplikacija koje smo dosad upoznali, kad su u pitanju ergonomija i dizajn sučelja. Sve je kod nje vrlo pregledno i estetski decentno koncipirano, pa smo se s njenim korištenjem saživjeli u roku keks.

Funkcionalno će ona ponuditi dovoljno kad je riječ o ulaznim glazbenim servisima, pa će tako na raspolaganju biti TuneIn ekosustav internetskih radiostanica, linkovi prema glazbenim servisima Deezer, Qobuz i Tidal, kao i funkcija Spotify Connect, uz SoundCloud i još nešto manje poznatih servisa.

Tamo gdje će ona biti manjkava, više se tiče konceptualnog ustroja samog Zeppelina – naravno da neće biti opcije izbora nekog fizičkog ulaznog konektora, ali niti nekog sustava reprodukcije lokalno spremljenih sadržaja, barem izvan okvira AirPlay 2 protokola, koji je nativno podržan od uređaja. Uređaj nema podrške niti za Chromecast, no moći ćete ga spojiti u multiroom sustav.

Na kraju, opcije podešavanja uređaja bit će rudimentarno jednostavne – pod tabom Settings moći ćete podesiti osnovne tonske kontrole pri reprodukciji, uključiti napredni aptX Adaptive Bluetooth protokol, te odabrati boju LED-ice koja osvjetljava područje oko nogice Zeppelina. I to je više, manje, to. S obzirom na to da su iz aplikacije podržani relevantni glazbeni servisi, te kako konceptualno nije riječ o uređaju koji će ikako pokušavati ishoditi glazbene performanse u pravom hi-fi smislu, nama se značajnijim činio upravo detalj vezan uz nedostatak malo opširnijih EQ opcija.

One bi svakako zvučnik učinile polivalentnijim za smještaj u prostoru, jer Zeppelin Pro nudi specifičan zvučni potpis, s ponešto prenaglašenim nižim spektrom frekvencija. To je svakako bolje od druge krajnosti – tankog i slabašnog zvuka koji nikakav EQ ne može popraviti – pa nam je stoga pomalo neshvatljiv takav Bowersov potez (propust?). Posebno što je, primjerice, na naše iznenađenje, bilo čujnih razlika u višem dijelu spektra između lossless i komprimiranih sadržaja, a to pokazuje da postoje solidne osnove za dobivanje vrlo uravnoteženog zvuka iz Zeppelina Pro, bez obzira na to što se od njega ne može očekivati klasična zvučna pozornica.

Izgleda da je taj skriveni "dinamički EQ" odlučio da je važnije skrojiti vrlo atraktivan zvuk, od ponešto realnijeg. Navedena "basovitost" Zeppelina Pro može se u manjoj mjeri regulirati odmakom od zida, no s obzirom na to da je riječ o uređaju koji nije dizajniran da stoji na stalku, u slobodnom prostoru, čini se kako krajnji proizvod ima nedostatak više nego što ga je mogao, i trebao imati. Kada tako dođemo do pitanja koja se tiču akustičkih performansi, čini se da ne možemo lako dekodirati B&W filozofiju koja je dovela do kumulativnog proizvoda kakav je na kraju ispao Zeppelin Pro. Sasvim je moguće, primjerice, da je krajnja funkcionalnost proizvoda jednostavna posljedica neke usporedne tablice ulaznih troškova i konačnog prihodovnog benefita.

S obzirom na one faktore koje smo ocijenili većim nedostatkom – a to su nepostojanje barem još HDMI ulaza, uz nemogućnost malo detaljnijeg korisničkog krojenja zvuka – radije ćemo smatrati da se radi o nekoj razvojnoj fazi linije Zeppelin, jer nekako ne možemo zamisliti da bi dodatak takve dvije funkcionalne opcije drastično ugrozio profitabilnost uređaja koji košta dobranih 800 eura, pa nosio on i prestižnu B&W značku na sebi. Takvi dodaci zasigurno ne bi predstavljali tehnološki ili proizvodno neostvariv zadatak ni za tvrtkine inženjere, niti za njihove menadžere.

Odabrale mame

Ovako, sigurni smo da će njihov uređaj i u aktualnoj Pro verziji biti tržišno uspješan, i suvereno nastaviti Zeppelinovu lozu do sljedeće iteracije. Ipak, pomalo ostaje žal što uređaj koji je, vjerujemo, na prilično jednostavan način mogao biti podosta funkcionalno polivalentniji, te bolje iskoristiti čvrste temelje koje nude konceptualni dizajn i kvalitetni zvučnički driveri – to u konačnici nije i ostvario. Ostaju na kraju, dakle, oni aduti koje potencijalni kupac vidi na prvi pogled, a to je vrhunski, ekskluzivni i elegantni dizajn, nakon proteka godina već pomalo i kao znak tradicionalne kvalitete.

Sâm uređaj u pravilu će besprijekorno obavljati svoju funkciju mrežnog reproduktora, bez operativnih poteškoća, dok će glazbene performanse eventualno pokazivati već spomenutu sklonost pomalo artificijelnom naglašavanju niskih frekvencija (što će oni kojima to smeta lako korigirati tonskom kontrolom). Smatramo stoga da većina zainteresirane publike neće imati primjedbi na nabavu modela Zeppelin Pro u obliku kakav jest, osobito ako uzmemo u obzir da estetski oplemenjuje svaki s pažnjom uređen interijer.

Rekli bismo da će najveći dio te zainteresirane jezgre činiti osobe ljepšeg spola, u prvom redu zato što žensku populaciju u pravilu krasi jedan praktični aspekt svakodnevnog života, u čemu se njihovi muški suputnici često ne snalaze jednako dobro – posebno ako govorimo o onima koji su izabrali potragu za boljim zvukom kod kuće kao jednu od životnih preokupacija. Tako nešto nije nimalo rijedak slučaj – i mi smo se, kako bismo stekli uvid u jednu takvu vrstu pogleda na stvari, morali poslužiti novinarskom formom ankete, te saznati ponešto o Zeppelinu Pro iz pozicije koja je, čini se, ponešto objektivnija od naše.

Pa da čujemo, onda, što kažu:

Eva (11): "Taj mi je Cepelin, onak, totalno kul, i super se čuje kad puštam nove stvari od Black Pink. E da, bila mi je i frendica u posjetu, i odmah je rekla da je zvučnik baš slej. Al mislim da bi morala sobu uredit da bude malo više bling, kad bih ga imala."

Helena (4x): "Iako nema niti izdaleka performanse kao neki drugi uređaji koje smo slušali, u principu stvara jako lijepu zvučnu kulisu, pogodnu za dnevnu radnu atmosferu. Naravno, nabava ovog uređaja zahtijevala bi potpuno novu koncepciju interijera, barem što se tiče sobe u koju bih ga smjestila."

Potencijalnim ćemo kupcima, umjesto zaključka, ponuditi ovaj izvadak iz ankete, pomalo kishonovskog stila. Nećemo to koncipirati kao neku vrstu upozorenja za nadobudnog patera familiasa, koji bi razveselio ženski dio obitelji nabavom jednog ovakvog dizajnerskog ekskluziva, nego kao činjenicu u povodu efekta koji bi Zeppelin Pro svakako mogao izazvati. Čini nam se, zapravo, da to uistinu i jest tajna tržišnog uspjeha tog ponosa britanske audioindustrije. A ako zatreba, potvrdit će to i David Beckham.