Novi Vengeance RGB PRO moduli u odnosu na starije Vengeance RGB module imaju  nešto drugačiji dizajn koji implementira individualno adresabilne RGB led diode. To znači da je moguće imati različite efekte koji nisu mogući s običnim Vengeance RGB modulima ili pak bilo kojom drugom memorijom koja ima ugrađene RGB ledice s jednim kontrolerom po traci. Osim tipa ledica, na verziji PRO izmijenjen je i dizajn hladnjaka na način da je otkriveno puno više plastične maske koja prekriva ledice.

Kako hladnjaci općenito ne igraju super veliku ulogu u performansama memorije već su tu više radi cool izgleda, ovakav redizajn ima smisla jer su udarna karakteristika ove memorije upravo RGB ledice. Visoki hladnjaci stvarat će problem s većim hladnjacima za procesor, pa smo na našoj Noctui NH-D15S s dva ventilatora vanjski ventilator morali pomaknuti prema gore. To funkcionira ako je ploča na testnoj platformi kao u našem slučaju, ali ne i ako ploča mora biti zatvorena u kućištu, pa pripazite prije kupovine.

Softversko upravljanje

Naravno, postavlja se pitanje kako je te ledice moguće kontrolirati? Corsair tu nudi nekoliko mogućnosti. Prva i definitivno najbolja je korištenje Corsairovog softvera iCUE koji zapravo objedinjuje podršku za sve Corsairove proizvode – od ventilatora, preko vodenih hlađenja i memorija, do tipkovnica, headsetova i miševa. iCUE upravlja sa svjetlosnim efektima, ali prati i sistemske parametre te regulira brzine podržanih ventilatora, hlađenja, itd.

Upravo je kontrola ledica kod ovog softvera dovedena do vrlo visoke razine u odnosu na tipična rješenja koja nude proizvođači matičnih ploča. Ponuđen je solidan broj efekata, s opcijom finog odabira boja i brzine izvođenja efekata. Posebno će zadovoljni biti vlasnici ostalih Corsairovih uređaja s RGB osvjetljenjem budući da iCUE nudi i takozvani Link način rada gdje se jedan te isti efekt koristi na svim uređajima sinkronizirano. To može biti nešto jednostavno kao sinkronizirana izmjena boja ili pak kompleksnije kao val koji prolazi kroz sve komponente.

 S druge strane, iCUE u kontekstu memorije zasad ne podržava podešavanje boja i efekata u slojevima kao što je to slučaj s Corsairovim RGB tipkovnicama. To znači da nije moguće raditi kompleksne kombinacije efekata. Primjerice, u jednom sloju možemo podesiti efekt pulsiranja jedne boje, a u drugom sloju val bijele boje koji prolazi kroz modul što daje efekt presijavanja. Na tipkovnici bi oba efekta bila aktivna dok je na memoriji aktivan samo onaj vršni dok su svi ispod njega neaktivni.

Alternativno, u slučaju da ne želite instalirati Corsairovu aplikaciju, a imate Gigabyteovu ili MSI-jevu ploču s RGB ledicama, boju memorije možemo prilagođavati i preko Gigabyte RGB Fusion i MSI Mystic Light Sync aplikacija. Ovo je inferiorniji način kontrole osvjetljenja, no neki korisnici neće htjeti instalirati još jednu aplikaciju samo radi podešavanje boje memorije. Kako god odlučili kontrolirati boju memorije, cool je to što nema priključivanja nikakvih dodatnih kabela već se sva komunikacija između softvera i memorije zbiva preko kontakata u sâmom memorijskom utoru.

Brzina i mogućnosti

Memorija Vengeance RGB PRO dostupna je u brojnim konfiguracijama. Postoje kombinacije od dva modula, četiri modula i osam modula brzine 2.666, 3.000, 3.200, 3.600, 4.000, 4.266 i 4.700 MHz, a u ponudi je i verzija s bijelim hladnjacima, no tu je maksimalna brzina 3.600 MHz. Mi smo dobili na test dvokanalni 16-gigabajtni kit od 4.000 MHz, dakle jedne od bržih koje tvrtka ima u ponudi. Memorija je temeljena na Samsungovim 20-nanometarskim B-Die čipovima, koji su trenutno najbolje rješenje za memorijske module visokih performansi namijenje entuzijastima.

Naravno, ne postoji standardna specifikacija za 4.000-megahercnu DDR4 memoriju. JEDEC, inženjerska organizacija koja se bavi definiranjem memorijskih standarda, trenutno na svojoj listi ima 3.200-megahercnu DDR4 memoriju u tri različite varijante zavisno o glavnim latencijama. Za sve brže od toga, bilo u kontekstu radnog takta ili latencija, moraju se koristiti postavke programirane od strane proizvođača koje su programirane preko XMP profila. XMP postavke imaju sve bolje memorije, no kada govorimo o modulima koji rade na iznimno visokom taktu, proizvođači moraju podosta čarobirati kako bi isprogramirali postavke koje nude kakvu-takvu kompatibilnost.

Štoviše, neke ultra-nabrijane memorije uopće nisu atestirane za rad na svim sistemima koji za rad traže DDR4 memoriju. Konkretno za ovu memoriju, na Corsairovim je stranicama navedena kompatibilnost isključivo s Intelovom serijom čipseta 300, no u praksi vam čak i to neće jamčiti da će memorija proraditi na vašem računalu na XMP postavkama jer će to ovisiti i samoj ploči, ali i procesoru kojeg koristite. Kao i kod overklokiranja, u igri je takozvana silicijska lutrija, zbog koje neki čipovi jednostavno bolje rade od drugih jer su zbog varijacija u proizvodnji bolje "ispali".

Kod Vegeance RGB PRO modula od 4.000 MHz Corsair je glavne latencije podesio na CAS 19-23-23-45-68 (CL-tRCD-tRP-tRAS-tRC) pri 1,35 V. Ono što nije vidljivo u sirovim specifikacijama memorije jest da je tRFC podešen na 700 ciklusa što je iznimno visoka brojka. tRFC latencija nam govori koliko vremena treba proći dok memorijski kontroler ne obnovi sadržaj svih podatkovnih bitova memorije. Ova se latencija tipično kreće između 300 i 400, a visoke vrijednosti poput 700 koriste se samo u iznimnim slučajevima kada se s memorijom guraju maksimalni taktovi. Morate imati na umu da konačne performanse memorije ovise o kombinaciji takta i latencija, pa taktom sporija memorija zbog niskih odnosno agresivnih latencija u praksi može biti brža nego memorija višeg takta, ali s višim, opuštenijim latencijama.

Kod korištenja visokih taktova memorije događa se automatski još jedna stvar – ploča podiže sekundarne napone procesora kako bi održala računalo stabilnim. Konkretno, Aorus Z370 Gaming 7 na kojoj smo isprobali Corsairovu memoroju automatski diže VCCSA napon s tvorničkih 1,044 na 1,284 volti, a  VCCIO napon s 0,957 na 1,298 volti. Ovi se naponi standardno modificiraju kod overklokiranja memorije od strane iskusnih overklokera, no vrijednosti koje koristi Corsair su dosta visoke, premda i dalje u granicama tolerancije za 24-satni rad. Tako barem kažu razni vodiči za overklokere. Problem je što ne postoje službeni podaci za "sigurne" napone jer ih vjerojatno ne zna ni sâm Intel. Pod "sigurni" se misli na vrijednosti koje neće ubrzano degradirati mogućnosti procesora.

Drugim riječima, ako ovu memoriju  koristite na automatskim XMP postavkama, procesoru dugoročno vjerojatno neće biti ništa, no to vam nitko ne može zajamčiti. Problematično je što Corsair, pa ni drugi proizvođači koji u ponudi imaju slične nabrijane memorije ne navode popis svih postavki koje XMP profil potencijalno mijenja (odnosno ploča mijenja na bazi XMP profila), pa se korisnik primjerice može jako začuditi zašto mu se odjednom procesor više grije, a samo je ugradio jaču memoriju, bez overklokiranja sâmog procesora.

Čudljivosti platforme

Memoriju smo isprobali na dvije platforme – AMD kombinaciji Ryzena 7 2700X i ploče Aorus X470 Gaming 7 WiFi i Intel kombinaciji procesora Core i7-8700K i ploče Aorus Z370 Gaming 7. Drugim riječima, imamo dvije ploče istog proizvođača i jednake klase što olakšava usporedbu. Kod testiranje memorije na AMD-ovom sustavu u startu nismo imali osobita očekivanja. Memorija jednostavno nije optimizirana za Ryzen, a i postizanje visokih taktova memorije na AMD-ovoj platformi teže je u odnosu na Intelovu (iako su benefiti u praksi veći). Štos je u tome da takt memorije na AMD-ovim procesorima odgovara taktu Infinity Fabric sučelja koje se brine za povezivanje svih dijelova čipa u koherentnu cjelinu. Brži takt memorije znači i bržu vezu između svih dijelova procesora.

Učitavanje XMP postavki rezultiralo je crnim ekranom, a povećanju stabilnosti nije pomoglo ni povećavanje napona memorije do 1,5 volta niti povećavanje napona Ryzen SoC-a (to ispadne kao VCCSA/VCCIO napon na Intelovim pločama) do 1,2 volta. Memorija se počela buditi tek sa smanjivanjem radnog takta, pa smo na kraju završili na stabilnih 3.600 MHz uz zategnutije latencije CAS 14-17-17-36-54 uz napon od 1,5 volta za memoriju i 1,17 volta za SoC. tRFC smo smanjili na vrijednost od 300 ciklusa. Valja napomenuti da nam ploča nije dala isprobavanje CAS 13 (usprkos vrijednosti podešenoj u EUFI-ju, postavke memorije ostale bi na CAS 14). Također nismo mogli promijeniti Command Rate s 1T na 2T, što bi vjerojatno pomoglo kod postizanja višeg takta.

Na Intel sistemu XMP postavke su proradile, no ne iz prve već tek kad smo instalirali najnoviju verziju UEFI-ja dostupnu s Gigabyteovih stranica. Daljnjom optimizacijom nismo dobili puno – CAS 18-20-20-40 pri CMD 2T i naponu memorije od 1,35 V (VCCSA i VCCIO su ostali na istoj razini kao u XMP postavkama). Povećanjem napona memorije nismo dobili ništa. Memorija se također nije dala dići iznad 4.000 MHz na XMP latencijama, s tim da je i ovdje kod traženja granice kumova mušičav UEFI. Kod podešavanja množitelja koji rezultiraju taktom višim od 4.000 MHz često se dešavalo da ploča podesi memoriju na 3.800 ili 3.600 MHz. Sve nas je ovo podsjetilo kako su optimizacija i overklokiranje radne memorije prilično  mazohistička disciplina u kojoj će uživati samo rijetki.

Iz perspektive ljubitelja RGB osvjetljenja Vengeance RGB PRO serija memorije je pun pogodak jer nudi kombinaciju odlične hardverske implementacije ledica s moćnom softverskom podrškom. Kao dugogodišnji korisnici i fanovi Corsairovih RGB periferija smo malo razočarani zbog izostanka pune podrške za slaganje osvjetljenja u slojevima, no moguće je da će ova mogućnost biti dodana kasnije jer su Vengeance RGB PRO moduli još uvijek novitet na tržištu.

Što se tiče mogućnosti memorije u smislu performansi, situacija nije tako jednoznačna. Moduli vrlo visokog takta sa sobom često donose nižu razinu kompatibilnost te, pri korištenju automatskih postavki, značajno povećanje sekundarnih napona čega dobar dio korisnika nije ni svjestan. Visoki taktovi postižu se u kombinaciji s opuštenijim latencijama što pak znači da memorija nije nužno optimizirana za maksimalne performanse već da se u prvi plan gura samo sirovi takt. Drugi problem je cijena – 4.000-megahercni moduli koje smo testirali osjetno su skuplji od prvih sporijih (3.600 MHz), a razlika u performansama je vrlo malena. Corsair Vengeance RGB PRO su dobar izbor ako želite vrlo atraktivne RGB module. 4.000-megahercna verzija vrlo vjerojatno će raditi na XMP profilu ako imate Intel platformu temeljenu na čipsetu iz serije 300, no imajte na umu da su neznatno sporiji 3.600-megahercni moduli dostupni po osjetno nižoj cijeni.

Corsair Vengeance RGB PRO 2x8 GB DDR4 4000

• Vrlo atraktivan izgled
• Visoke performanse
• RGB osvjetljenje s individualnim adresiranjem
• Različite opcije softverske kontrole ledica
• Temeljene na Samsungovim B-Die čipovima,
• Visoki radni taktovi na Intel platformi
• Mogućnost solidnog zatezanja latencija na AMD platformi pri nižoj radnoj frekvenciji
• Podrška za Corsair Link

• Vrlo visoka cijena za 4.000-megahercnu varijantu
• Skriveno automatsko povećavanje sekundarnih napona procesora zbog visokog takta
• Osvjetljenje nije moguće podešavati u slojevima kao kod Corsairovih RGB tipkovnica
• Visoki hladnjaci problematični u kombinaciji s većim zračnim hladnjacima

Performanse 8

Izgled 10

UKUPNO 9

Cijena 376 € Prikaži sve cijene Ustupio: Corsair