Savršena uredska stolica ne postoji, no ako ju pokušate pronaći, birat ćete između četiri modela. To su Steelcase Leap V2 i Gesture te HermanMiller Aeron i Embody. U istraživanju naići ćete još na Haworth Fern, Anthros i poneki drugi zanimljivi model, ali najveći broj kupaca naposljetku će se odlučiti za neku od spomenutih Steelcaseovih ili HermanMillerovih uzdanica.

Poglavito će to biti ljudi koji u uredskoj stolici provode osam ili više sati dnevno te ju doživljavaju kao investiciju u vlastito zdravlje. Samo će takvi, naime, za stolicu biti spremni izdvojiti preko tisuću eura, koliko sve navedene koštaju. Štoviše, HermanMillerov model Embody Gaming, kojim ćemo se u ovoj recenziji pozabaviti, na službenom web-shopu stoji čitavih 1.800 eura, i još uvijek nije najskuplja spomenuta stolica. Na domaćem tržištu dostupan je samo "običan" Embody, i to za apsurdnih 2.800 eura. Lokalni distributer spremno će vam ga spustiti na 2.500 eura, ali i takav još uvijek košta petstotinjak eura više od nadograđene varijante Embody Gaming, čak i kad ubrojimo trošak njene dostave u Hrvatsku, od pozamašnih 220 eura – više no što će prosječan čovjek htjeti izdvojiti za čitavu stolicu.

Kralježnica kao inspiracija

Stolica HermanMiller Embody nesvakidašnjeg je koncepta i dizajna. Originalno je predstavljena davne 2008. godine, kao rezultat dugogodišnjeg istraživanja na područjima fiziologije, biomehanike i ergonomije, i otad se takorekuć nije promijenila. Dominantan element njene vanjštine stražnji je egzoskelet, koji povezuje sjedalo s gornjim dijelom naslona, i iz kojeg izlaze plastični "pipci", šireći se preko čitavog naslona. Nekima je opisano rješenje neopisivo ružno, a drugi ga obožavaju. Ubrajate li se u ove prve, Embody će vam već u startu biti neprobavljiv, čak i ako ste za stolicu spremni iskrcati ozbiljan novac. Tijekom godina ispostavilo se da se radi o neobično polarizirajućoj značajki HermanMillerove stolice.

Poanta tako izvedenog naslona – proizvođač to rješenje naziva "pixelated support system" – jest to da on podupire i potiče mikropokrete tijela za vrijeme sjedenja, i njima se prirodno prilagođava. U fazi razvoja Embodyja pokazalo se, naime, kako nitko zapravo ne sjedi posve nepomično, iz čega proizlazi kako bi savršena stolica trebala moći reagirati na sve te naše brojne, sitne pomake.

Egzoskelet je u tridesetak točaka fiksiran za komad izuzetno fleksibilnog, plastičnog materijala, koji u praksi zaista reagira na najmanje pokrete leđnih mišića, oponašajući kralježnicu. Odlučimo li se "izvaliti", osjetit ćemo istezanje gornjeg dijela naslona, a kad se premjestimo u prirodniji položaj, naslon će se smjesta izravnati i blago nam obgrliti ramena. Nagnemo li se ulijevo, doći će do razvlačenja čitave lijeve strane naslona, i obratno. Ukratko, Embodyjev naslon zaista "pleše" s korisnikom, što nisam osjetio ni kod jedne druge stolice, u koju sam smjestio pozadinu.

HermanMiller toliko je siguran u ergonomske beneficije svojeg rješenja da za Embody ne nudi oslonac za glavu. Pojedini "treći" proizvođači opreme za uredske stolice ipak su ga napravili – najpoznatiji je Atlas Headrest (oko 230 eura u Europi) – ali ako pitate HermanMiller, njemu nije mjesto na Embodyju.

Tvrdo, a fleksibilno

Slična takva "pikselasta" mreža nalazi se i ispod sjedala, no na tom je mjestu još gušća, vjerojatno jer mora još "preciznije" reagirati na pomake korisnikove pozadine te ravnomjernije distribuirati težinu, kojoj je izložena. Samo sjedalo prostrano je te broji 55 centimetara u širinu, i 50 centimetara u dubinu, nakon što ga posve "razvučemo", što se izvodi laganim podizanjem i povlačenjem dviju ručki s lijeve i desne strane prednjeg ruba sjedala. Sjedalo je, k tome, tek blago udubljeno i prekriveno tkaninom od ruba do ruba, a to je odlična vijest za korisnike koji na stolicu povremeno podignu nogu ili sjednu u turski sjed. Na stolicama s nakošenim rubovima sjedala, kao što je Aeron, takvo što je nemoguće. Tvrdoću sjedala opisao bih srednje velikom, ali kako se pod njime nalazi ista fleksibilna plastika, od kakve je načinjen naslon, ono u konačnici fino propada pod stražnjicom, oblikujući se prema njenoj veličini. Tako je postignuto da sjedalo istodobno bude relativno tvrdo, što je preduvjet za dugoročni komfor, ali ne i rigidno, pa je boravak na njemu zaista ugodan.

U odnosu na sjedalo i naslon za leđa, koji se prilagođavaju mikropomacima i "dišu" s našim tijelom, oslonci za ruke iznenađujuće su ograničeni. Možemo ih samo podizati i spuštati, u rasponu od 12 centimetara, te naginjati ulijevo i udesno, dakle, približavati ili udaljavati od našeg trupa dok sjedimo. U odnosu na "4D" oslonce jednog Steelcaseova Leapa V2, koji se k tome mogu pomicati naprijed-natrag te zakretati ulijevo i udesno, ili Gesturea, gdje oslonci za ruke imaju praktički neograničen raspon kretanja u svim zamislivim smjerovima, Embody je u toj komponenti ozbiljno zakinut te kaska za svim navedenim, ali i mnogim drugim modernim uredskim stolicama. Premda sam redovito uspijevao pronaći zadovoljavajuću visinu i nagib oslonaca za udobno tipkanje i upravljanje mišem, svejedno sam ponekad poželio da ih mogu pomaknuti za još koji milimetar u nekom pravcu, jer bi im se položaj iz zadovoljavajućeg tada pretvorio u savršen. No – ništa od toga.

Imperativ namještanja

Mogućnosti prilagodbe položaja sjedenja odlično su izvedene. Na desnoj strani, ispod sjedala, nalazi se polugica, čijim pomicanjem otključavamo namještanje visine, izvedivo u rasponu od 45 do 59 centimetara, promatramo li udaljenost od poda do gornje površine sjedala. Kao i obično, treba ciljati na postavku gdje su nam natkoljenice paralelne s podom. Postupak povećanja dubine sjedala već sam objasnio, stoga vrijedi tek istaknuti kako ga valja razvući do točke gdje između kraja sjedala i unutarnje strane koljena imamo dva-tri prsta razmaka.

Okretanjem kotača, koji okružuje spomenutu polugicu, regulira se sila potrebna za naginjanje naslona. Naime, Embody se ne može trajno zaključati u neki željeni nagib, jer bi se to izravno kosilo s konceptom kontinuirane prilagodbe stolice neprestanim kretnjama našeg tijela, već nudi četiri unaprijed definirana nagiba. Njih odabiremo pomoću poluge na lijevoj strani, blizu mjesta gdje se egzoskelet spaja sa sjedalom. Kada pronađete optimalan nagib – za mene je to bio prvi položaj nakon posve ravnog – spomenutim kotačem definirat ćete koliko ćete stolicu morati jako pritisnuti leđima da bi se naslon spustio do odabranog položaja. Tu nema jasnih pravila; nekima će bolje odgovarati da je sila veća, dok osobno preferiram relativno malu silu, s obzirom na to da mi je odabrani prvi nagnuti položaj udobniji od bilo kojeg "međupoložaja". Ne treba se uzbuđivati ni ako ne pogodite iz prve. Kao što ćete uskoro doznati, suživot s Embodyjem ima trnovit početak, ispunjen nebrojenim pokušajima i promašajima, i opetovanim proklinjanjem dana kada ste ga kupili.

Najzad, tu je kotačić na desnoj strani donjeg dijela egzoskeleta. Njime vršimo finu regulaciju naslona za leđa, što HermanMiller zove "BackFit Adjustment". Kad okrećemo taj kotačić prema naprijed, naslon za leđa postaje zaobljeniji, i sve nam više "obgrljuje" ramena. Vrtimo li ga prema natrag, leđa postaju ravnija i osjećaj obujmljenosti ramena slabi, ali počinjemo sve više osjećati potporu za donji dio kralježnice. Dobro polazište za namještanje BackFita jest da stolicu uspravite, sjednete leđima posve priljubljenim uz naslon, gledate prema naprijed i započnete s okretanjem kotačića prema naprijed, iz krajnjeg "ravnog" položaja. U jednom trenutku osjetit ćete kako vam gornji kutovi naslona počinju zatvarati ramena, što bi značilo da ste blizu optimalne postavke BackFita. No, kako je ona djelomično vezana uz odabranu silu naginjanja naslona, pronalazak ultimativne kombinacije tih dvaju parametara može potrajati danima, pa i tjednima.

Deblja spužva, dodatne boje

Embody Gaming naziv je "gejmerske" izvedbe Embodyja, koju je HermanMiller na tržište plasirao u suradnji s Logitechom, računajući kako će tvrtkin status među igračima pomoći približiti skupocjenu stolicu toj publici. Logitech je čitavu priču začinio nekolicinom vlastitih detalja, poput ugraviranog slova "G" na gornjem dijelu naslona, izrezanim udubinama na samom naslonu te dodatnim slojevima spužve ispod sjedala i na području uzduž kralježnice. Uza sve to, s kukice na stražnjoj strani stolice visi traka s HermanMillerovim i Logitechovim amblemima, što se ciljanoj publici, iz meni nedokučivog razloga, iznimno sviđa. Najzad, Embody Gaming dostupan je u tri dodatne boje, uz standardnu crnu: Cyan (crna tkanina i baza, tamnoplava leđa), Amethyst (ljubičasta tkanina, bijela leđa i baza) i Galaxy (zelenoplava tkanina, bijela leđa i baza). Sve četiri varijante proizvode se s finom, troslojno šivanom tkaninom Sync, koju kod "običnog" Embodyja treba doplatiti. Obični Embody tvornički dolazi s grubljom tkaninom Rhythm.

Deklarirana nosivost stolice je 136 kilograma, a tvornički specificirane preporučene visine nema, premda sam stava da budući vlasnici ne bi trebali imati više od dva metra, s obzirom na to da Embodyjeva leđa zapravo i nisu osobito visoka.

Iskustvo korištenja u svakom slučaju jako će ovisiti o masi i visini budućeg vlasnika, kao i prethodno korištenim stolicama. Opisujem ga iz perspektive nekoga tko se nalazi u relativnoj blizini Embodyjeve gornje težinske i (pogotovo) visinske granice, a bio je dugogodišnji korisnik prilično dobre Steelcaseove uredske stolice Please.

Premda sam gotovo cijelog života debeo, nikad nisam imao problema s kralježnicom, kostima ili leđnim mišićima, stoga novu stolicu nisam tražio s ciljem da me spasi od boli, već zato što se Please, nakon petnaestak godina svakodnevne torture, poprilično ofucao. Ističem i kako sam odradio obligatorni obilazak domaćih salona te isprobao (i) Steelcase Leap V2 i Gesture te HermanMiller Aeron. U tom mi se brzinskom eliminacijskom testu Embody već na prvu doimao osjetno udobnijim, a istodobno i vizualno atraktivnijim, što nije toliko bitno, ali svakako ne smeta.

U ringu s Ivanom Dragom

Kako bi vas popravio, Embody vas prvo mora slomiti. Tijekom prvih nekoliko dana posjedovanja te stolice, prošao sam kroz vrtlog emocija. Inicijalno oduševljenje počelo je splašnjavati već pretkraj prvog dana, kada sam, ustavši iz stolice, osjetio bolove u donjem dijelu leđa, s čime nikad u životu nisam imao problema. Drugi dan počeo je sjajno, ali već su mi nakon sat-dva počele trnuti noge. Trećeg dana osjećao sam se kao da me netko isprebijao, a četvrtog i svakog idućeg u sljedeća dva tjedna, pozadina me toliko boljela da sam svakih sat vremena ustajao i besciljno šetao po kući, čekajući da bol malo popusti. Dok je sve to trajalo, neprestano sam mijenjao otpor naginjanju i postavku BackFita, u potrazi za naizgled nepostojećom kombinacijom, u kojoj bi sve sjelo na svoje mjesto.

Agonija je trajala otprilike tri tjedna, a onda me iz pisanja neke recenzije prenula spoznaja kako najednom više ne osjećam nikakvu bol. Prvi put od trenutka kad sam na njega sjeo, Embody mi se učinio kao istinski udobna stolica, koja opravdava svoj zvjezdani status i astronomsku cijenu. Moram, doduše, priznati da još uvijek, nakon dva mjeseca korištenja, nisam došao do senzacije sjedenja na oblaku, kojeg mnogi vlasnici Embodyja zaneseno opisuju. Pretpostavljam da ni neću, jer sam za takvo što naprosto pretežak. Fleksibilna plastika sjedala i naslona pod mojim se korpulentnim tijelom uvija do krajnjih granica, pa pod pozadinom i leđima na trenutke mogu osjetiti "pikselastu" mrežu Embodyjeva sjedala i naslona. Povremeno osjećam i potporu za donji dio leđa, koja je integralni dio naslona, ali to mi Embody samo govori da sam se suviše iskrivio. Kad se ponovno centriram u sjedalu, čitav se naslon "stapa" s leđima.

Spomenut ću još i vazda prisutan osjećaj paranoje – što ako slučajno promijenim neku postavku i vratim se na početno stanje ekstremne neudobnosti? Te se brige, otvoreno ću priznati, još nisam riješio, pa pazim da ništa ne diram, i da ruke posjetitelja mojeg kućnog ureda, od kojih malo tko uspijeva odoljeti porivu da sjedne u Embody, ostanu podalje od kotačića i polugica za njegovo namještanje.

U konačnici, na kraju radnog dana, koji se povremeno otegne na preko 10 sjedilačkih sati, iz stolice ustajem bez ikakvih bolova, trnaca, ukočenosti ili osjećaja smlavljenosti (barem fizičke).

Probno razdoblje - 14 dana kušnje

Kada se Embody kupi preko službenog web-shopa – nama je najbliži onaj njemački – HermanMiller dozvoljava povrat u razdoblju od 14 dana od trenutka zaprimanja, uz zajamčenu refundaciju sredstava, bez ikakvih dodatnih pitanja. Međutim, za nas, Hrvate, radi se o skupoj igri, jer se stolica isporučuje posve sastavljena, u povelikoj i gotovo 30 kilograma teškoj kutiji, koju nije moguće dostaviti konvencionalnim metodama. Povratak stolice koštat će vas oko 220 eura, ako se izvede preko Cargo Internationala, najjeftinije dostavne službe koju sam za takvo što uspio pronaći. S obzirom na to, a imajući na umu kako je varijanta Embody Gaming u Hrvatskoj nedobavljiva, vjerojatno je isplativije prodati ju preko oglasnika, osobito ako ste ju kupili na jednom od dva-tri HermanMillerova godišnja popusta.

Tu je i jedan dodatni problem. Dva tjedna, osobno, nisu mi bila dovoljna za stjecanje uvida u kvalitetu Embodyja. Štoviše, negdje oko 14. dana posjedovanja, bio sam spreman baciti ga kroz prozor, a jedini razlog zašto sam ga odlučio još malo zadržati, jest taj što sam u pripravnosti imao potencijalnog kupca.

Što zaključiti? Embody Gaming sjajna je stolica, vjerojatno i jedna od najboljih koje postoje, kako joj mnogi tepaju. Vrijedi li 1.800 eura, plus 200 i kusur eura za dostavu – na to ne mogu odgovoriti. Osobno sam ju kupio za vrijeme HermanMillerove blagdanske akcije, kad joj je cijena bila spuštena na 1.350 eura, čime je došla na razinu koju sam smatrao prihvatljivom, imajući na umu da uključuje sveobuhvatno 12-godišnje jamstvo – za tkaninu, kotačiće, cilindar i sve mehanizme – te kako ju planiram koristiti još i koju godinu dulje od toga. Slične akcije na HermanMillerovom web-shopu provode se svakog proljeća i zime, a ako vam se ne čeka, vrijedi spomenuti da njemačka trgovina Design Cabinet nudi "obični" Embody za 1.250 eura, uz trošak dostave za Hrvatsku od dodatnih 200 eura. Premda je Embody Gaming, prema neslužbenom konsenzusu, malo udobniji, pojedinci se zaklinju da njegovi dodaci zapravo samo narušavaju savršeni sklad izvornog Embodyja. Bilo kako bilo, govorimo o nijansama odličnosti, te duboko sumnjam da će vlasnik običnog Embodyja žaliti što nije kupio Embody Gaming. Vrijedi i obratno.

HermanMiller Embody Gaming

• Inovativna izvedba gotovo svakog detalja
• Odlične mogućnosti namještanja gotovo svih dijelova
• Vrhunska udobnost (nakon ispravnog namještanja i razdoblja akomodacije)
• 12 godina jamstva na sve dijelove
• Dolazi posve sastavljena

• Izuzetno visoka cijena
• Limitirane mogućnosti namještanja naslona za ruke
• Skupa i komplicirana dostava u Hrvatsku
• Mučan period navikavanja

Izrada 9

Upravljivost 9

Udobnost 9

UKUPNI DOJAM 9

Cijena 1.800 eura Prikaži sve cijene Ustupio: HermanMiller