Ovogodišnji dvojac flagshipa iz Huaweija – posve je jasno – ne ostavlja više nikakve dvojbe pred korisnicima: radi se o uređajima koji su, prema mnogim karakteristikama, ponajbolji trenutačno dostupni mobiteli na tržištu. Najveći proizvođač mobitela iz Kine nekoć je slovio kao tržišni izazivač koji je pozornost osvajao primamljivim omjerom cijene i karakteristika, slijedeći, ipak, i sustižući – koliko je mogao – udarnički tempo mnogih konkurenata glede specifikacija, ali i stvarnih svakodnevnih performansi i iskustva koje je pružao korisnicima.

Huawei P20 i P20 Pro su, međutim, punokrvni tržišni prvoligaši koji pozitivno iznenađuju mnogo više nego bilo koji prethodni telefoni tog proizvođača, i koji imaju takva svojstva da je sada većina drugih proizvođača u poziciji sustizati upravo taj duo. Sukus pozitivnih dojmova koje ostavljaju, ponajviše se odnosi na fantastičan finiš, izuzetne kamere (osobito na većem, Pro modelu) te pouzdanu autonomiju i performanse, a zamjerke se mogu uputiti praćenju ne baš “popularnih” trendova poput izostavljanja analognog audiopriključka i uvođenja “notcha” na ekran…

Specifikacije obećavaju na prvu. Manji, 5,8-inčni Huawei P20 dolazi s IPS-om razlučivosti 1.080 x 2.230 piksela, a veći, 6,1-inčni Huawei P20 Pro ima AMOLED ekran iste razlučivosti. Oba uređaja opremljena su “kućnim” osmojezgrenim procesorom Hisillicon Kirin 970 kakav smo vidjeli već i na pola godine starom Mateu 10, no koje performanse i dalje drže korak s ponajboljim čipsetima na svijetu. I jedan i drugi telefon imaju galantnih 128 GB ugrađene memorije za pohranu, ali ne i utor za microSD kartice, s time da P20 dolazi s 4 GB RAM-a, a P20 pro sa 6 GB.

Dakako, veći model ima i veću bateriju, kapaciteta 4.000 mAh, no i manji itekako drži korak, kad je u pitanju autonomija, s 3.400 mAh. Oba telefona dolaze s OS-om Android 8.1 (Oreo) i korisničkim sučeljem EMUI 8.1, a kamera – o kojima će biti puno riječi u ovoj recenziji – veći model ima čak četiri (tri straga i jednu sprijeda), a manji ih ima tri (dvije straga i jednu sprijeda).

Dizajn i finiš

Imati drugačiji i prepoznatljiv dizajn danas je na tržištu mobitela prilično teško, osobito ako se slijede neke trendovske smjernice, poput uvođenja “notcha” na ekran, što je Huawei i učinio modelima P20 i P20 Pro. Ipak, zbog toga nisu – kao mnogi drugi koji su pratili isti trend – upali u zamku jednoličnosti dizajna, za što je ponajviše zaslužan fantastičan finiš uređaja, osobito ako ga se uzima u tzv. Twilight boji koja, zapravo, donosi duoton na poleđinu uređaja, doista nalik “sumraku”.

Takva prelijevanja boja još nismo imali prilike vidjeti na finišu bilo kakvih uređaja, pa ni smartfona, a zbog visoke razine efekta zrcaljenja koje nudi staklo sa stražnje strane telefona, čak i ako se P20 ili P20 Pro uzmu u nekoj drugoj “nedualnoj” boji, oni izgledaju izuzetno dobro i odmah je jasno da se radi o premium izvedbi i kategoriji mobitela.

Staklo se, dakako, nalazi i preko čitave prednje strane uređaja, a rubovi telefona su metalni. Blaga, zaobljenja stakla uza sva četiri ruba, kako na prednjoj, tako i na stražnjoj stran,i idealno se poklapaju s blagim zaobljenjima metalnog ruba, pa je osjećaj pod prstima takav da je promjena materijala neprimjetna. To pridonosi osjećaju dorađenosti i osmišljenosti dizajna, premda telefon čini dosta klizavim u dlanu. Ipak, telefon djeluje vrlo robusno, čvrsto i pouzdano, a to pogotovo vrijedi za veći model, koji je certificiran IP67, što znači da je otporan na prašinu i uranjanje u vodu. Manji, P20 dolazi s certifikatom IP53, koji jamči otpornost na prašinu i špricanje vode, ali ne i uranjanje u vodu.

Raspored dugmadi je uobičajen. Ispod ekrana – na tankom obrubu – nalazi se tipka Home, relativno “spljoštena”, a s obzirom na dostupan prostor, uobičajene kontrolne tipke dio su sučelja na samom ekranu telefona. Tipka Power i tipke za kontrolu glasnoće nalaze se s desne strane telefona, ladica za SIM-ice je na lijevoj strani, a na donjem rubu nalaze se USB Type-C priključak i perforacije zvučnika. Analognog 3,5-mm audiopriključka nema, pa Huawei u paketu isporučuje konverterski kablić kojim je ipak moguće koristiti i starije slušalice.

Sam “notch” nešto je uži nego na iPhoneu i kroz Settingse se može “ugasiti”, tako da s njegove lijeve i desne strane i dalje vidimo statusne informacije o telefonu, ali na crnoj pozadini, a ne na onoj koju imamo uobičajeno postavljenu.

Ekran i performanse

I manji 5,8-inčni P20 i veći 6,1-inčni P20 Pro dolaze s omjerom stranica ekrana 18,7:9 te razlučivosti 1.080 x 2.240 piksela (izuzev “notcha”, naravno), što rezultira gustoćom od 429 ppi na manjem, odnosno 408 ppi na većem uređaju. Razlike u oštrini prikaza, dakako, nema i kad je to u pitanju, i jedan i drugi telefon očekivano nude posve bistru i natprosječno dobru sliku. Ipak, P20 donosi LTPS IPS LCD ekran, a P20 Pro opremljen je AMOLED-om, što se donekle odražava na saturaciji boja i postojanosti kontrasta.

Utoliko, boje na velikom telefonu još su izraženije i življe nego na manjem, premda i P20, kad je to u pitanju, donosi sjajan prikaz slike, gotovo nadrealno uvjerljiv. Kontrast je također natprosječan na oba uređaja, s time da P20 Pro ipak donosi tamnije crne tonove, pa pri izravnoj izloženosti suncu donosi, ne samo natprosječnu vidljivost (kao P20), već odličnu, gotovo usporedivu s onom koju nudi iPhone X.

I Huawei P20 i P20 Pro dolaze sa 128 GB memorije za pohranu, no manji uređaj ima 4 GB, a veći 6 GB RAM-a

Osmojezgreni Hisilicon Kirin 970 je čipset koji je napravio Huawei i prvi ga put upotrijebio kod Matea 10. Četiri Cortex-A73 jezgre na taktu od 2,4 GHz i četiri Cortex-A53 jezgre na taktu od 1,8 GHz za manje zahtjevne zadaće već su se pokazale u praksi kao sjajni suputnici Android Oreu i korisničkom sučelju EMUI. I OS i sučelje dodatno su u međuvremenu optimizirani, što se dodatno odrazilo i na performanse, pa su P20 i P20 dosadašnji rekorderi Huaweija, kada je riječ o sintetičkim mjerenjima.

P20 Pro uspijeva postići još bolje rezultate zahvaljujući nešto podebljanoj radnoj memoriji (6 GB u odnosu na 4 GB kod P20), no u praksi se te razlike ne osjete – telefoni se ponašaju potpuno fluentno i brzo pri svakoj radnji i pri paralelnom izvođenju nekoliko radnji te su pouzdani za gledanje videa, igranje grafički zahtjevnih igara, brzo prebacivanje s različitih tipova funkcionalnosti te podizanje sustava pri uključivanju.

Kamere kao aduti

Kad je riječ o kamerama, Huawei je bio jedan od tržišnih predvodnika kada su se uvodile dvostruke pozadinske kamere, pa ne iznenađuje što nastavlja diktirati tempo u tom smjeru. Model P20 Pro, naime, prvi je mobitel premium proizvođača koji dolazi s čak tri kamere. Ona najmanje zanimljiva, 20-megapikselna, monokromatska, već je viđena na prijašnjim telefonima ovog proizvođača, a prvi put (nakon Nokijinih Lumija) na mobitelima imamo i 40-megapikselnu kameru. Treća je “samo” 8-megapikselna, ali donosi trostruki zum u odnosu na ovu 40-megapikselnu, s obzirom na to da joj je fokusna duljina (u ekvivalentnim vrijednostima za nekadašnji 35-mm film) čak 80 mm.

Manji telefon, Huawei P20, ima istu ovu 20-megapikselnu crno-bijelu kameru i posve novu 12-megapikselnu, koja je zamišljena kao “primarna”. Setupi su – dakle – prilično drugačiji, no kamere oba telefona impresioniraju rezultatima.

Jasno je ipak da je pozadinska kamera na većem modelu, Huawei P20 Pro, zanimljivija, osobito ona 40-megapikselna. Važno je napomenuti da svih tih 40 milijuna fotoosjetljivih ćelija na zaista velikom 1/1,7” senzoru ne služi primarno za stvaranje fotografija baš tolike razlučivosti (iako je i to moguće, ako želimo "sirovu" sliku), već se istovremenom dvostrukom ekspozicijom različitih senzorskih jedinica stvara bolja, kombinirana fotografija razlučivosti 10 megapiksela.

Uz optičku stabilizaciju i F/1,8 blendu, zaista je i u praksi moguće dobiti vrlo oštre slike s puno detalja u krajnje tamnim uvjetima snimanja, bez stativa. Specifikacija blende ne doima se toliko moćnom u vremenima kada flagshipi imaju blende otvorene i na F/1,5, no veliki senzor i tehnologija eksponiranja ne samo da to kompenziraju, već i stvaraju vrlo uvjerljive i lijepe fotografije.

Osmomegapikselna kamera s trostrukim optičkim zumom, pak, ima manji senzor i blendu otvorenu na F/2,4, no kako radi u kolaboraciji s “velikim” 40-megapikselnim senzorom, tako stvara 10-megapikselne slike, pa je trostruko optičko zumiranje doista moguće bez ikakva gubitka razlučivosti.

• +1

Noćne snimke su, očekivano, ipak nešto tamnije i donose manje detalja kad se toliko zumiraju, no uz dnevno osvjetljenje ovu je kameru moguće koristiti tako da daje jednako živopisne, oštre i detaljne slike, s jednakim dinamičkim rasponom kao i kada kadar nismo zumirali.

Manji telefon, Huawei P20, donosi setup dvije pozadinske kamere koji je vrlo nalik onom na Mateu 10. Monokromatski senzor doista je isti, no 12-megapikselni “primarni” senzor unaprijeđen je u odnosu na pola godine stariji model te ima veći format od 1/2,3”, što njegove ćelije čini među najvećima na mobitelima – veće su za čak 61% od onih na iPhoneu X koji ima istu razlučivost od 22% od onih na Galaxyju S9, također s 12-megapikselnom razlučivosti. Sve to rezultira kvalitetom fotografija koje su u rangu s flagshipovima spomenute konkurencije i uz dnevne i uz noćne uvjete snimanja – dakle natprosječno su dobre, uz napomenu da su one koje radi veći model u najlošijim uvjetima osvjetljenja još impresivnije.

Zajednička svojstva

Uza sve ovo, sustav pozadinskih kamera na oba uređaja opremljen je autofokusom koji se oslanja na kombinaciju dubinske detekcije zahvaljujući višestrukim senzorima i lećama, kontrastne i fazne detekcije i infracrvene zrake, koja radi do udaljenosti od 2,4 metra. Tu je i senzor temperature svjetla koji služi automatskoj regulaciji balansa bijele boje.

Ne zaboravimo da leće “potpisuje” njemački optički mogul Leica, što je svakako za pokoju nijansu pridonijelo odličnim kamerama

Ono što itekako pridonosi kvaliteti fotografija i kod većeg i kod manjeg modela je tehnologija tzv. Master AI, koja je zamišljena tako da prepoznaje preko 500 uobičajenih scena te im prilagođava parametre okidanja, uz korištenje HDR-a kod vrlo kontrastnih kadrova. Ovo u stvarnosti izuzetno dobro funkcionira, no ako vam se ne sviđa kako mobitel prepoznaje scene, parametre za eksponiranje možete podesiti i ručno. Ne zaboravimo i da leće “potpisuje” njemački optički mogul Leica, što je svakako za pokoju nijansu pridonijelo odličnim kamerama.

Selfie kamera na ova dva uređaja je 24-megapikselna, doduše bez autofokusa, ali s blendom otvorenom na solidnih F/2,0, što omogućuje da snimite sami sebe “u najboljem svjetlu”, kako smo već i navikli od prednjih kamera kod prijašnjih modela Huaweija (pogotovo ako se uključi softverska opcija “beautifier”).

Ako to nije bio prije – nije teško zaključiti – Huawei je ovogodišnjim top modelima, osobito s većim P20 Pro, postao po mnogočemu lider industrije mobilnih telefona, na koje će se ugledati ne samo alternativni, već i odavno razvikani premium proizvođači.

Nikada prije ovaj kineski gigant svojim flagshipovima nije napravio baš toliki iskorak u odnosu na prethodne modele, a najzaslužnije karakteristike, i modela P20 i modela P20 Pro, za ovakve pozitivne dojmove svakako su izuzetan finiš i napredne kamere, ali i pouzdane baterije te optimalna hardversko-softverska komplementarnost. “Notch” i nedostatak analognog audiopriključka svojevrsne su nuspojave trendova koje je tržište nametnulo otprije – nekome će se svidjeti, a nekom neće – no količina inovacija, tehnološke, dizajnerske, industrijske i svake druge dotjeranosti koju je Huawei ugradio u P20 i P20 Pro, u ovom su trenutku nenadmašne.