Nešto rjeđe čitate o AV elektronici na stranicama vašeg omiljenog magazina, ponajviše stoga što je njena popularnost posljednjih godina podosta splasnula. Razlozi za to u prvom su redu praktične prirode. S jedne strane, kompleksnost i žrtve koje traži postavljanje tradicionalnog višekanalnog sustava u životni prostor prilično su smanjili krug onih koji se uopće žele upuštati u to. S druge strane, trivijalna jednostavnost uspostave, i sasvim solidni rezultati koji se mogu postići korištenjem popularnih soundbarova, nadomjestili su barem u nekoj mjeri potrebe za kvalitetnim zvukom onima koji žele nadogradnju na zvučne kapacitete svojih televizora.

No činjenica jest da unatoč svim naprednim opcijama procesiranja signala kojima su današnji soundbarovi opremljeni, jednostavno nema alternative za fizički smještaj zvučne kutije na pravo mjesto, kao niti za zapremninu kutije glede reprodukcije nižeg frekvencijskog spektra ("no replacement for displacement", govori jedna anglosaska maksima). Koliko su navike konzumiranja, posebno mlađe publike, uspješno promijenjene etabliranjem mrežnih medijskih servisa, bilo da je riječ o glazbi, bilo o videu ili igranju, toliko su neke fizikalne zakonitosti ostale tvrdoglavo ukopane tamo gdje su i bile – upravo zato što su fizikalne, naravno.

Sudeći prema objavama u povodu izlaska njihove nove serije elektronike MA i serije zvučnika Stage 2, čini se da su u američkom audiogigantu, tvrtki JBL, odradili jedan projekt puno šireg opsega od uobičajenog "što ćemo dodati u novu seriju proizvoda". Pritom se postavlja pitanje, naime, i kad je uopće taj projekt počeo. Jasno svjesni težine i značaja svog logotipa, posljednjih je desetljeća JBL mahnito proizvodio i gurao na tržište soundbarove, "pametne" mrežne i party zvučnike, te ogroman broj modela slušalica, dakle, sve uređaje profila koji privlači mlađu publiku. Čini se da su, pri nabavi tih uređaja, ulogu odigrali i roditelji korisnika tih uređaja, kojima je značka JBL-a bila poznata iz nekih drugih vremena, i drugačijih tržišnih okolnosti.

Gledajući JBL-ova menadžera Jima Garretta na predstavljanju nove linije proizvoda u kalifornijskom Hollywoodu, kako govori da se pritom kompanija usmjerila na tri kategorije korisnika, odnosno "konvertite sa soundbara, hi-fi radoznalce, te tragatelje za performansama za prihvatljivu cijenu", a koje sve zajedno veže novootkrivena "romansa s fizičkim medijima", rekli bismo da je tvrtka uistinu duboko ušla u konceptualni dizajn svojih novih proizvoda, odlučivši maksimalno iskoristiti vlastitu tržišnu poziciju.

U novoj seriji elektronike Modern Audio (MA) nalazi se, dakle, ukupno pet modela pojačala, a sva odreda su višekanalna, i sva, osim višekanalnog procesiranja zvuka, imaju mogućnosti reprodukcije mrežnih glazbenih servisa i datotečnih sadržaja. Testirali smo hijerarhijski drugi model odozdo, uređaj pod imenom JBL MA510.

Receiver koji to nije

Iako se čak i na JBL-ovim službenim stranicama ta obitelj novih uređaja predstavlja kao serija "AV receivera", u nekom strogo deskriptivnom smislu to baš i nije tako, jer bi receiver trebao imati FM ili DAB dekoder. Svojedobno su i druge velike tvrtke znale izdati višekanalne uređaje bez tunera, koji su se tada nazivali, jasno "AV amplifier". S druge strane, s obzirom na to da su svi ti uređaji opremljeni opsežnim mrežnim funkcionalnostima, odnosno mogućnostima reprodukcije brojnih glazbenih servisa i usluga, moguće je da bi izraz "receiver" mogao funkcionirati jednako dobro kao aktualno uvriježeni "streaming amplifier".

No, semantiku na stranu, kada otpakiramo JBL-ov MA510, naći ćemo se pred uređajem prilično oskudnih upravljačkih funkcija na njegovoj prednjoj ploči, koja može doći u crnoj ili vrlo upečatljivoj mliječnobijeloj boji – zanimljivo – staklene ploče, kao materijala od kojeg je ona sazdana.

Naime, osim dva izrazito dominantna okretna potenciometra – jedan služi izboru ulaza, a drugi kontroli glasnoće – ispod solidnog, ali ne posebno velikog dot-matrix displeja, pronaći ćemo još samo šest tipki, od kojih je jedna stand-by prekidač. Ista filozofija obilježava i ostatak linije Modern Audio. Pojačala MA301, te jače MA710, izgledom su praktički jednaka protagonistu današnjeg testa, dok su modeli MA7100HP i MA9100HP gotovo identični, osim što su opremljeni ekranom visoke razlučivosti, uz – naravno – još neke dodatne funkcionalnosti, na ime modela višeg u hijerarhiji, te više nazivne snage (HP = High Power).

U cijeloj seriji uopće nema, dakle, nekih reminiscencija na tradicionalne AV receivere, koji su donosili pregršt tipkica i funkcionalnosti na prednjoj ploči. Moramo priznati da je nama od svih njih, iskreno, nedostajao isključivo izlaz za slušalice.

Na zadnjoj ploči pročitat ćemo da je uređaj izrađen negdje u Kini, dok je pakiranje odrađeno vrlo savjesno. Ako okrenete uređaj da bacite pogled na donju stranu, primijetit ćete da su podnožja antirezonantnih nožica obojena u jarkonarančastu JBL-ovu trademark boju, a isti takav vizualni detalj primijetit ćete i u vidu plastičnog profila koji ide rubom između staklene prednje ploče i metalnog kućišta. S obzirom na to da su navedeni kontrastni detalji realizirani vrlo suptilno – spomenuti profil još ćete i uočiti, kada stanete iznad pojačala, dok nožice teško da ćete ikada više vidjeti – možemo ocijeniti da se radi o svojevrsnoj igri na sigurno, odnosno vizualnim detaljima koji neće lomiti koplja.

Tipkama kroz mrak

Vratimo se na onih pet ostalih tipki na prednjoj ploči – one su, dakle, prave funkcijske kontrole. Redom su to dvije tipke za prolaz kroz ekranski meni ("back" i "menu"), dvije kojima se direktno biraju surround/stereo načini procesiranja, te jedna koja služi isključivo tome da potpuno isključi, ili smanji intenzitet svjetlosti ekrana. Dodatno iznenađenje bit će pogled na daljinski upravljač. Ako ste, s pravom, očekivali od "AV receivera" daljinac s pregršt tipki i funkcija, za čije će korištenje biti potrebno podebelo poglavlje uputa – kako su nas, uostalom, ostali proizvođači i navikli – sveukupno desetak funkcija na omalenom JBL-ovom daljincu svakako će vas iznenaditi.

Posljedica je to, naime, one spomenute projektne koncepcije nove linije JBL-ovih proizvoda. Između ostalog, inženjer Garret je na gorespomenutoj prezentaciji inzistirao na tome kako je jednostavnost korištenja bila "mantra" projektnog tima, s obzirom na to da su istraživanjem zaključili kako je to, između ostalog, ono što će privući ciljanu skupinu, odnosno mlađu publiku. Kako ćemo kasnije saznati, osim što je možda esencijalnu "jednostavnost" prilično teško postići kad je riječ o kompleksnom elektronskom uređaju, učinilo nam se da su u JBL-u ipak ovim asketskim dizajnom serije MA uspjeli ostvariti barem dva važna pogotka.

Prvi se odnosi na to da već na prvi pogled ta komponenta izgleda drugačije od konkurencije, i umjesto da zbunjuje korisnika kompleksnim funkcijama na površinskoj razini, u principu ga poziva da ju jednostavno odmah počne koristiti. Takav pristup pomaže JBL-u da odmah postigne i drugi cilj – bez obzira na to što se na kraju pokaže da opcija "zakopanih" u menijima ima podosta, s obzirom na to da se one ionako intuitivno počnu istraživati, na kraju zaključimo da smo ipak obavili dosta raznih podešavanja, a da toga praktično nismo bili niti svjesni.

Vrlo, vrlo opsežne mogućnosti podešavanja

Kada prvi put upogonimo uređaj, dot-matrix zaslon prikazat će nam osnovne informacije – aktivni ulaz i razinu glasnoće u gornjem redu, te način reprodukcije u donjem. Prvi takav na našem testu bio je označen kao "Native", s obzirom na to da smo spojili dva zvučnika u stereo konfiguraciji, te odabrali jedan od glazbenih servisa koji koristimo.

Iznenađenje je uslijedilo kad smo se počeli "spuštati" po razinama opcije podešavanja ("Setup"), gdje nas je dočekao niz mogućnosti – praktički nema opcije na koju su u JBL-u zaboravili, a tu su i neke čije nas je prisustvo ugodno iznenadilo.

Na početku, tu su modaliteti podešavanja i dekodiranja ulaznih signala – primjerice, izbor stereo, odnosno raznih surround opcija procesiranja, zatim podešavanje tonskih kontrola, rada centralnog kanala, sinkronizacije dijaloga (lip-sync), izbora Pure Direct načina za zaobilazak procesiranja, pa sve do vrlo zanimljive Ez Set EQ opcije, koju ćemo zasebno obraditi.

Zatim su na redu razna sistemska podešavanja (stand-by, HDMI, mreža....), a sve to završava iznimno detaljnim opcijama podešavanja zvučnika. To uključuje odabir veličine pojedinih zvučnika, udaljenosti svakog od njih od slušne pozicije, pojedinačne razine glasnoće, rezne high-pass frekvencije za pojedine kanale... zaista nismo očekivali takav raskoš opcija, dok nam nije palo na pamet da su takve stvari relativno uobičajene kod AV opreme. Drugo je pitanje zašto su takve opcije rijetke kad su u pitanju stereo uređaji.

Ono što je najvažnije jest to da su sva ta podešavanja tekla nekako prirodno i logično, kako smo već zaključili – rekli bismo da su američki inženjeri izvanredno obavili posao, jer je na kraju dnevno korištenje MA510 tijekom testa ispalo vrlo jednostavno, unatoč visokoj razini kompleksnosti koju krije elektronička topologija uređaja, i zapravo nimalo jednostavnom zadatku prohoda kroz dva reda znakova koji označavaju grane i razine menija. Pritom čak nije bilo potrebe korištenja televizora preko HDMI eARC ulaza, što JBL u svojem priručniku preporučuje. Iako tamo možete naići i na menije analogne ovima s ekrana uređaja, tu su nas korišteni font i nekako nesuvisla slika pritom podsjetili na prva 8-bitna školska računala, pa smo to radije izbjegli.

Spomenik neznanom junaku

Iako su PR izvješća koja je JBL poslao u društveni život u povodu izlaska nove linije proizvoda bila opsežna i bogato producirana, uz organizirane prezentacije za američke kolege recenzente, nimalo informacija u javnost nije izašlo u povodu tehnološke podloge njihove nove serije elektronike. Zna se da je riječ o pojačalima u D-klasi, kako je DAC arhitektura 24-bitna uz sempliranje od 192 kHz, te su čak dostupne fotografije unutarnje topologije, iz kojih je vidljivo da je riječ o tiskanim pločicama namjenski izrađenim za ovu seriju, kojima su pridodani zasebni sklopovi SMPS napajanja, te dodatne pločice, koje se tiču procesiranja i mrežne platforme. Iz nekih izjava može se naslutiti da je digitalna platforma odabrana u prvom redu racionalno, što potvrđuju i pojedini izvještaji entuzijasta, kako je riječ o prilično krotkom DAC čipu TI5101, te Crystalovom integrircu za potrebe procesiranja zvuka u surround i stereo modalitetima.

No, ono što je najzanimljivije, zasad još uvijek ostaje tajna, a riječ je o platformi amplifikacije. Naime, bez obzira na to što smo već ranije čuli šuškanja od ozbiljnih, kredibilnih audiofila sa stažem i podlogom, kako je riječ o "prvoj D-klasi koja mi se sviđa" (citat), ništa nas zapravo nije moglo pripremiti za susret sa soničnim performansama testiranog JBL-ovog AV uređaja.

Toliko jasna, kontrolirana i nadasve prirodna zvučna slika, ostavila nas je u nevjerici, jer takvu razinu performansa uspjeli smo čuti svega nekoliko puta. Rijetko je to bilo, ne samo u našem prostoru, nego i po raznim prezentacijama i sajmovima, na kojima svira višestruko skuplja oprema – pri čemu treba ipak uzeti u obzir objektivno pomanjkanje temeljenih akustičkih uvjeta na takvim javim događajima, koji poneki put i osakate mogućnosti tih vrhunskih uređaja.

Možda možemo samo spomenuti koliko je uvjerljiv i autentičan bio odjek tipki klavira Keitha Jarreta na kultnoj snimci kölnskog koncerta iz 1975. godine, i to s pokvarenom papučicom, i svim ostalim memorabilijama koje su obilježile tu epohalnu snimku Manfreda Eichera i njegovih suradnika iz legendarnog ECM-a. Priča o tom koncertu i albumu, usput, uključuje i posve neiskusnu osamnaestogodišnju promotoricu koncerta, Bösendorfer koji je inače služio za probe, a ne koncerte (a pritom još i neuštiman, i temeljno neispravan), kao i pasije ljutitog Jarreta – istražite malo tu zanimljivu povijesnu zgodu.

Novo, novo vrijeme?

JBL MA510 vrlo je učinkovito pojačalo, pa se već pri prosječnim glasnoćama jasno, na imalo boljim zvučnicima, čuju svi detalji koji bi inače možda promakli malo neuvjerljivijoj amplifikaciji. Takva sposobnost bila bi legitimacija high-end audiouređaja, pa si slobodno zamislite naše iznenađenje pri susretu s tim relativno jeftinim pojačalom u D-klasi – da ne spominjemo kako je riječ o AV uređaju. Naše oduševljenje potpuno je "zakucala" činjenica da je pritom glazba, o čemu god se radilo, tekla prirodno, dinamički ispravno, te se nesputano prelijevala preko rubova zvučne kutije kroz prostoriju. Sve to događalo se čak i prije nego što smo Ez Set EQ aplikacijom podesili sobnu akustiku. Njezin utjecaj, ipak, i nije bio prevelik, na svakako je pozitivno to što nije nimalo pokvarila vrlo pozitivne dojmove koje je ostavilo samo pojačalo, nego ih je čak u nekoj manjoj mjeri i upotpunila.

Potpuno nas je, dakle, impresionirala kvaliteta performansa potpuno nepoznate amplifikacijske platforme, u proizvodu pristupačne cijene, što je činjenica koja se vrlo rijetko događa. Je li to znak nekih potpuno novih vremena – ne možemo se u potpunosti okladiti na to, ali da "miriše" tako, možemo potvrditi bez ikakve sumnje. Već se čuju, naime, priče i o nekim drugim novim uređajima u D-klasi, izvanrednih i dosad nedoživljenih akustičkih performansi u pristupačnom cjenovnom razredu. Je li ova JBL-ova amplifikacijska arhitektura burevjesnik nekih potpuno novih okolnosti na tržištu hi-fi opreme, očito će se vrlo skoro pokazati.

Kad uzmemo u obzir sve dodatne mogućnosti koje JBL MA510 nudi, od mrežne potpore do maksimalne fleksibilnosti u suradnji sa svim vrstama kućne elektronike (iako ćete morati nabaviti gramofonsko pretpojačalo ako želite uživati u vinilima), za cijenu koja je vrlo pristupačna, jednostavno ne možemo ne preporučiti taj tehnološki dragulj – i to u ulozi temeljnog stereo pojačala, za potrebe uživanja u glazbi.

Kao epilog druženja s JBL MA510, možemo reći kako gotovo da se i nismo susreli s boljim stereo rješenjem, barem kad je riječ o cjenovnoj klasi. A pritom, ako želite još proširiti doseg njegove funkcije, i uspostaviti vlastiti AV sustav – široko vam polje. Preporuka velika k'o kuća, reklo bi se.

JBL MA510

• Nevjerojatna kvaliteta stereo zvučnog performansa, potpuno izvan okvira cjenovnog razreda
• Visoka razina uključenih funkcionalnih i korisničkih opcija
• Solidna kvaliteta izrade
• Uspjeli dizajn
• Dobrodošle višekanalne mogućnosti

• Nepregledno rješenje kontrolnog ekrana
• Umjesto dvije polovično funkcionalne aplikacije, radije bismo vidjeli jednu cjelovitu
• Nema izlaz za slušalice

Cijena 799 eura Prikaži sve cijene Ustupio: Ronis; tel.: 01/6620-705