Na spomen profesionalne digitalne fotografije, Panasonicovo ime ne iskače često kao jedan od prvih odabira. Glavni razlog tomu je relativno malen senzor formata Micro Four Thirds (MFT). Na tom formatu od većih igrača ustraje još samo Olympus, a ostali ugrađuju površinom otprilike dvostruko veće APS-C, i četiri puta veće full frame senzore.

Među tom konkurencijom relativno malen senzor ima nekoliko nedostataka. Prvi je teže postizanje vrlo plitke dubinske oštrine, koja je posebno cijenjena kod portreta, a drugi je teže fotografiranje pri slabijem svjetlu, odnosno veća količina šuma i slabiji dinamički raspon, jer do manjeg senzora pri istom F-stopu objektiva ukupno stigne manje svjetlosti.

Breme ili prednost?

Postoje i vrste fotografije kod kojih ti nedostaci ne igraju (tako) veliku ulogu, a manji senzor potencijalno donosi neke prednosti, poput veličine i težine opreme koju fotograf sa sobom mora nositi, lakšeg snimanja makro snimki, bolju stabilizaciju i brže iščitavanje sadržaja senzora (bitno prilikom fotografiranja korištenjem elektroničkog zatvarača i kod digitalnog videa).

Zahvaljujući dizanju razlučivosti senzora na 20 megapiksela u 4:3 omjeru, gustoća piksela na Panasonicu G9 25% je viša nego na prijašnjoj generaciji MFT senzora, što znači više uhvaćenih detalja. Onima kojima to nije dovoljno, ovaj aparat nudi okidanje 80-megapikselnih RAW i JPEG fotografija, uz korištenje tehnike pomicanja senzora. Kad je aktiviran taj visokorezolucijski način fotografiranja, aparat okine ukupno osam fotografija, uz pomak senzora za po jedan piksel. Iz tih osam 20-megapikselnih fotografija napravi jednu 80-megapikselnu, vidljivo detaljniju fotografiju. Naravno, uvjet je da u kadru nema nikakvih pokreta, jer će ono što je u pokretu ispasti zamućeno.

Takav visokorezolucijski način rada ne bi bio moguć bez sustava za pomicanje senzora, a on je tu radi izvrsne, 5-osne stabilizacije slike u tijelu aparata, koja je među najboljima na tržištu. Stabilizacija slike posebno je učinkovita kad se kombinira s optičkom stabilizacijom u objektivu. Omogućuje veće brzine zatvarača prilikom fotografiranja iz ruke te mogućnost snimanja videa iz ruke i u mnogim situacijama kada bi vam kod drugih aparata bio nužan gimbal ili monopod.

Automatski fokus i dalje je zasnovan na otkrivanju kontrasta – Panasonic se nije priklonio integriranju piksela za fazni autofokus na senzor. To ipak ne podrazumijeva spor autofokus. Štoviše, fokus je prilično brz, zahvaljujući kombinaciji Panasonicove tehnologije DFD (Depth from Defocus), koja obavi vrlo brzo inicijalno, približno fokusiranje, te se potom algoritmima za otkrivanje kontrasta izvrši fino, završno fokusiranje. Moguć je i relativno precizan kontinuirani autofokus, što ipak ovisi o uvjetima na sceni – kad se fotografira akcija, u nekim situacijama praktički ne može promašiti, no u drugima, na manjem dijelu slika, fokus malo pobjegne. Oni kojima ovo nije dovoljno precizan autofokus prilikom brze akcije, vjerojatno će trebati zaviriti u kategoriju DSLR.

Fotografije koje proizvodi ovaj aparat ugodnih su i bogatih boja pod prirodnim svjetlom. Panasonic ih je malo ugodio u odnosu na svoje prethodne modele, tako da možda malo vuku u toplije boje. Više se ne događa da koža vuče u zelenkaste nijanse, a poradilo se i na plavoj, što bi trebalo omogućiti ljepšu boju neba, iako nam se ponekad čini da je plava previše “odzelenjena”. Pod umjetnim svjetlom trebat će više pozornosti obratiti na balans bijele boje i profil. JPEG fotografijama se dobro pegla šum pri višim ISO vrijednostima, uz zadržavanje dobre količine detalja; jedino će nekima defaultna jačina izoštravanja možda biti malo previsoka.

Aparat je sposoban prilikom korištenja mehaničkog zatvarača okidati do 12 sličica u sekundi, odnosno do 9 uz kontinuirani automatski fokus, a s elektroničkim zatvaračem te brojke se penju na 60, odnosno 20 sličica u sekundi s kontinuiranim autofokusom. U buffer stane preko 60 RAW fotografija, a uz korištenje kartice UHS-II class 3, može se okinuti preko 600 JPEG-ova.

Tijelo

Panasonic G9 nikako nije malen fotoaparat – veći je, barem prema nekim gledištima, od dijela DSLR-ova nižih klasa, što ujedno znači da ima i velik grip i propisno odmorište za palac, pa aparat čvrsto i sigurno leži u šaci. Oni koji često slikaju uspravne fotografije mogu kupiti odgovarajući dodatni grip s fizičkim kontrolama i utorom za dodatnu bateriju.

Kvaliteta izrade i korištenih materijala na visokoj je razini. Okvir aparata izrađen je od magnezijeve legure. Tu je i ograničena otpornost na vremenske uvjete, odnosno na vlagu, prašinu i prskanje vode – ne bi bilo dobro da ga okupate u potoku, no izdržat će vremenske nepogode.

Kotačić za odabir načina rada (mode dial) može se zaključati, a ispod njega je smješten prsten za odabir načina okidanja (drive mode dial), odnosno hoće li se okidati jedna slika, serija slika, 6K slike, timelapse… 6K slike mogu se iskoristiti za hvatanje pravog momenta – aparat kontinuirano sprema slike u memoriju, a kad ga zaustavite, iz snimljenog slijeda slika može se izvući željeni trenutak. Također se mogu iskoristiti za “naknadno fokusiranje” – fotoaparat napravi niz slika s različitom točkom fokusa pa naknadno odaberete željenu. Moguć je i “focus stacking”, što je korisno kod makro snimki, kako bi se cijeli kadar dobio u fokus.

Aparat ima tri kotačića za upravljanje ekspozicijom (za otvor blende, brzinu zatvarača i ISO ili kompenzaciju ekspozicije). Hrpa konfigurabilnih gumbića olakšat će upravljanje aparatom, a tu je i joystick za odabir točke za fokusiranje. Panasonic se zaista potrudio korisniku omogućiti da manje-više svim njemu važnim funkcijama može pristupiti preko fizičkih kontrola. Integrirana bljeskalica je izostala, a vanjska se može koristiti pomoću standardnog hot shoea ili koaksijalnog PC syncro konektora.

Vidljivost

Ekran je svijetao i oštar, i dosta se bolje vidi pod dnevnim svjetlom od, recimo ,Sonyjevih nagibnih ekrana. Također je osjetno upravljiviji, s obzirom na to da se otvara bočno i može se okrenuti prema naprijed, radi snimanja selfieja. To mu ujedno omogućuje i da bude zaštićen kad ga se ne koristi. Implementirana je i dobra touchscreen funkcionalnost te, kao što priliči modernim aparatima, Wi-Fi.

Za snimanje u mračnijim uvjetima tu je noćni način rada, pri čemu je prikaz na ekranu i u tražilu u crvenoj boji, koja će minimalno ometati fotografov noćni vid. Osobina je to koja se baš i ne viđa na mirrorless aparatima, a koja je vrlo čest pratitelj skupljih DSLR-ova. Statusni je LCD ekrančić s gornje strane.

Fotografi će veću ugodu u korištenju ovog fotoaparata imati i zahvaljujući velikom elektroničkom tražilu – povećanje OLED tražila je 0,83x, a prikaz u tražilu osvježava se 60 ili 120 puta u sekundi, ovisno o postavci. Prebacivanje između ekrana i tražila može se odvijati automatski, primicanjem i odmicanjem oka od tražila, ili ručno.

Lijepo je vidjeti da aparati počinju iskorištavati USB konektor, tako da se G9 može napajati i iz USB porta (pritom se u njemu mora nalaziti baterija), a i napunit će bateriju kad ga se isključi, ako ostane spojen na izvor struje preko USB-a. Dakle, ako nemate dovoljno baterija na terenu, možete iskoristiti USB powerbank ili punjač za mobitel. Kad je u pitanju broj okinutih fotografija, značajno će zaostajati za DSLR-ovima zbog same prirode mirrorless aparata (živi prikaz slike uvijek je aktivan), no baterija će pružiti dobro vrijeme snimanja 4K videa pri 25 sličica u sekundi – nama je izdržala 2 sata i 20 minuta.

Udvoje je ljepše

Od GH5 preuzeta je i jedna od vrlo važnih karakteristika profesionalnog fotoaparata, a to je korištenje dva utora za SD kartice. Oba su kompatibilna i s brzim UHS-II karticama. Utori se mogu konfigurirati tako da se popunjavanjem jedne kartice snimanje nastavi na drugu, može se odabrati koji će sadržaj ići na koju karticu, a za profesionalce bitna može biti mogućnost snimanja istog sadržaja na obje kartice istovremeno.

Na taj je način vrlo malo vjerojatno da ćete ostati bez fotografija ili videa nekog događaja koji se ne može ponoviti u slučaju problema (oštećena, mrtva ili izgubljena memorijska kartica). Zamislite da morate mladencima reći da neće dobiti fotografije ili snimku s vjenčanja jer se nešto dogodilo memorijskoj kartici!

Slike u pokretu

Što se videa tiče, istina je da je G9 ponešto zakinut u odnosu na GH5, no i dalje je riječ o prilično dobrom aparatu za snimanje videa. Tako je G9 jedan od svega nekoliko aparata koji može snimati 4K video pri 50-60 sličica u sekundi. To, doduše, radi u odsječcima od po 10 minuta, znači ne tipičnih pola sata, kao pri ostalim načinima snimanja, ali za mnoge primjene i to će biti sasvim dovoljno. Efekt rolling shutter pri bržem horizontalnom pomicanju kadra je prisutan, ali u relativno maloj mjeri.

4K snimke kvalitetne su i dovoljno detaljne, iako u detaljnosti malo zaostaju za, primjerice, Sonyjevim A6500, što je i razumljivo kad se uzme u obzir da A6500 snima 6K video koji smanji na 4K razlučivost.

G9 solidno se nosio i s višim ISO postavkama, što je dobrim dijelom zasluga agresivnijeg uklanjanja šuma, kako prostornog, tako i temporalnog. Panasonic tu ima drugačiju filozofiju od Sonyja – uklone više šuma (slika izgleda manje zrnato nego na A6500) i jače izoštre sliku, što kao posljedicu ima sliku s naizgled manje šuma, ali ujedno s manje detalja i više artefakata (šum i artefakti najviše se ističu oko kontrastnih elemenata kadra te pri pokretu). Sve u svemu, dobar rezultat, koji će nadmašiti i mnoge aparate s većim senzorima, pogotovo one starijih generacija. Full HD video također je dosta dobre kvalitete, a tu su i high speed načini snimanja – do 180 sličica u sekundi.

Ozbiljniji filmaši pohvalit će konektore za mikrofon i slušalice, a zamjeriti izostanak log profila. Većini će korisnika profil Cine D vjerojatno biti dovoljan, uz ostale postavke kojima mogu mijenjati gama krivulju.

Iako Panasonicovi fotoaparati nisu bili baš na nekom glasu u pogledu automatskog fokusiranja prilikom snimanja videa, G9 pokazuje da je Panasonic na tome počeo raditi. I dalje vidljivo zaostaje za A6500 i Canonovim dual-pixel autofokusom. Sporiji je, i dok u nekim situacijama promjena fokusa teče glatko i pomislite da je to to, u drugima ne shvaća da treba fokusirati ono što mu je “pred nosom”, a u trećima je nesiguran pa tu i tamo pulsira. Ne možete se na njega posve osloniti za snimanje live eventova, ali poslužit će za neobavezna snimanja i situacije kad možete više puta ponoviti snimanje istog kadra.

Što se od top modela inovativne tvrtke može očekivati, nego aparat krcat raznim funkcionalnostima, s posebnom pozornošću usmjerenom na kvalitetu izrade i ergonomiju? Model GH5 vjerojatno je najomiljeniji fotoaparat za snimanje videa, i to će još neko vrijeme ostati, a G9 birat će oni koji više naginju fotografiji, ali se pritom ne žele odreći visokokvalitetnog videa.

Panasonic LUMIX DC-G9

• Stabilizacija
• Kvaliteta videa
• 60 FPS u 4K
• Ergonomija
• Dobre boje
• 80 MP foto
• Brzina okidanja
• Otpornost na vlagu i prašinu
• Brojne mogućnosti
• Makro

• Minimalni ISO 200
• Automatski fokus ipak zaostaje za faznim kod boljih DSLR-ova u nekim aspektima
• Fokus videa još nije pouzdan
• Nema log profil ni 10-bitno snimanje videa

Fotografije 8

Video 9

Ergonomija 9

Ukupni dojam 9

Cijena 12.999 kn (tijelo), 17.499 kn (tijelo + objektiv 12-60mm f/2.8-4 ASPH Power O.I.S. DG Vario-Elmarit) Prikaži sve cijene Ustupio: Panasonic Hrvatska