U kontekstu idealnog omjera dijagonale i razlučivosti, dosad smo optimalnima smatrali 27-inčne WQHD monitore, no možemo mi misliti što hoćemo – surova zbilja (kroničan nedostatak novca) mnoge domaće korisnike još uvijek gura u smjeru jeftinijih 24-inčnih Full HD modela. Unutar Philipsove vlastite nomenklature, 328P6AUBREB smješta se u liniju P, koja cilja na profesionalce i takozvane “prosumere” – naprednije korisnike koji monitor kupuju da bi na njemu radili grafički zahtjevnije poslove, poput obrade videa i fotografija te grafičkog dizajna.

Ako na monitor možete potrošiti 3.300 kuna, koliko Philips traži za ovaj Brilliance 328P6AUBREB, osim 32-inčne dijagonale dobit ćete IPS panel WQHD razlučivosti (2.560x1.440 točaka) i 60-hercne frekvencije osvježavanja, s podrškom za HDR10. Ugrađena matrica nativno prikazuje 8-bitnu dubinu boja, ali pomoću tehnike FRC (Frame Rate Control) doseže 10-bitnu dubinu boja. U specifikacijama se hvali 100-postotnom pokrivenošću sRGB prostora boja te 99-postotnom pokrivenošću Adobe RGB prostora, kao i visokom preciznošću boja. Konkretno, Philips tvrdi da je ∆E za sve boje manji od 2, što znači da ljudsko oko takorekuć ne može percipirati nepreciznosti u njihovu prikazu (vrijednosti manje od 3 smatramo izvrsnima).

Zanimljivo je da monitor posjeduje 12-bitni interni LUT (Look-Up Table), koji je osobito važan za gradaciju boja prilikom prikaza HDR sadržaja.

Kao što znamo, proizvođači monitora s pojavom HDR-a na računalnim monitorima podosta su muljali – navodili su da njihovi uređaji podržavaju HDR, ali ne i razinu svjetline koju oni mogu postići, a upravo će o toj specifikaciji najviše ovisiti kvaliteta samog HDR-a. Zbog toga je VESA krajem prošle godine definirala standard nazvan DisplayHDR. Ako monitor nosi oznaku DisplayHDR 400, to znači da će sigurno moći postići svjetlinu od 400 cd/m². Ista logika primjenjuje se prilikom dodjeljivanja certifikata DisplayHDR 600 i DisplayHDR 1000. U tom smislu Philipsov monitor biva posve transparentan – nosi certifikat DisplayHDR 400, dakle, sposoban je postići spomenutih 400 cd/m² (štoviše, deklarirana maksimalna svjetlina je 450 cd/m²).

Pitanje oštrine

Sama nativna razlučivost od 2.560x1.440 točaka pri dijagonali od 32 (točnije, 31,5) inča rezultira gustoćom piksela od 93 PPI. Drugim riječima, oštrina ovog monitora gotovo je istovjetna oštrini 24-inčnog ekrana Full HD razlučivosti – dobra, ali ne i spektakularna. U slučaju da od vašeg sljedećeg monitora ponajprije tražite natprosječnu oštrinu (primjerice, radi izvrsnog prikaza fontova), tada će 27-inčni WQHD monitori (109 PPI) ili 4K monitori za vas biti mnogo bolji izbor. Štoviše, sam Philips za stotinjak eura više nudi isti ovaj model u varijanti s 4K panelom. Oznaka mu je 328P6VJEB i vjerujemo da će mnogim profesionalcima biti zanimljiviji od testirane izvedbe 328P6AUBREB.

Što se iskustva rada na 32-inčnom monitoru tiče, pomalo smo podijeljeni. S jedne strane, dojma smo da ovo još uvijek nije prevelika dijagonala za ugodno korištenje, jer se svi dijelovi zaslona mogu obuhvatiti bez mnogo pomicanja glave. S druge strane, ekran je tako velik da na lijevom i desnom rubu, kao i u uglovima, dolazi do promjene u percepciji uniformnosti boja – ovi njegovi dijelovi izgledaju tamnije. Naravno, kad nagnemo glavu i pogledamo ih pod manjim kutom, postaje jasno da se ne radi o manjkavostima matrice, već kutovi gledanja IPS panela jednostavno nisu dovoljno veliki da bi 32-inčni monitor izgledao potpuno uniformno, kad se promatra s udaljenosti manje od jednog metra. Kako to riješiti? Odmicanjem monitora od očiju. Već je na udaljenosti od jednog metra, s koje je još uvijek moguće ugodno raditi, situacija mnogo povoljnija.

Prije analize kvalitete ekranskog prikaza, recimo nekoliko riječi o dizajnu i ponudi konektora. Izgled Philipsova monitora ostavio nas je posve ravnodušnima – rubovi ekrana za današnje su pojmove iznimno debeli, a ni plastični pokrovi postolja i nosača neće privući ljubomorne poglede. Na funkcionalnost nosača nemamo prigovora. Dozvoljava namještanje ekrana po visini, naginjanje, zakretanje u lijevu i desnu stranu te čak i pivotiranje. Ako ne želite koristiti tvornički nosač i postolje, monitor ćete moći montirati na stolni ili zidni VESA nosač (100x100).

Svi konektori smješteni su na stražnju stranu uređaja. Tu nalazimo DisplayPort 1.2, HDMI 2.0, USB-C i arhaični VGA videoulaz, zatim ulaz i izlaz za zvuk, par USB 3.0 konektora te LAN konektor. Potonji se koristi u sprezi s USB-C portom – kad spojimo Philipsov monitor s laptopom koji raspolaže USB-C konektorom, osim što ćemo na monitoru vidjeti sliku, monitor će istovremeno puniti bateriju laptopa i omogućiti korištenje periferija spojenih u njegova dva USB 3.0 konektora, ali i lokalne mreže, ako smo u monitor utaknuli mrežni kabel. Žalimo tek što se nije našlo mjesta za još dva USB 3.0 konektora, primjerice, na jednom od bokova, gdje bismo s lakoćom spajali USB stickove i slične “privremene” uređaje.

Od pobrojanih videoulaza, instinktivno ćete najvjerojatnije htjeti koristiti DisplayPort, stoga treba istaknuti kako to znači da se odričete HDR-a – HDR je podržan samo preko HDMI-ja. Srećom, nativna razlučivost (2.560x1.440) i frekvencija osvježavanja (60 Hz) takvi su da je HDMI 2.0 sučelje više no dostatno za uredan rad monitora.

Stolni svjetionik

Monitor je tvornički namješten na svjetlinu od izrazito visokih 438 cd/m², pri temperaturi od 6.370 K. Kako bi se to dovelo u red, u postavkama monitora treba posjetiti izbornik Color, otvoriti kategoriju User Define te tada odabrati vrijednosti Red 100, Green 95 i Blue 94. Nakon toga još valja smanjiti Brightness na 52. Nakon tog zahvata, dobiva se svjetlina od 250 cd/m² i temperatura od 6.518 K te smo upravo pri tim postavkama izmjerili sve ostale karakteristike ugrađene IPS matrice. Točna oznaka panela je TP Vision TFT31585-QHBN0.K.

Kako se iza panela nalazi LED pozadinsko osvjetljenje s proširenim gamutom, ne čudi da je test pokrivenosti prostora boja pokazao 100-postotnu pokrivenost sRGB prostora. Doduše, u Adobe RGB prostoru izmjerili smo pokrivenost od 94%, u odnosu na deklariranih 99%. Još uvijek se, međutim, radi o natprosječnom rezultatu. Usput budi rečeno, samim W-LED pozadinskim osvjetljenjem ne upravlja se modulacijom širine pulsa, već direktno, stoga je slika posve imuna na titranje, bez obzira na odabranu svjetlinu. Izmjerili smo vrijednosti gamme od 2,3 i 1,9 (pri namještenim vrijednostima 2,2 i 1,8), uz doista maleno odstupanje gamma krivulje od idealne. Ovisno o namještenoj svjetlini, statički kontrast kreće se u rasponu od 700:1 do 820:1, dakle niže od deklariranih 1.200:1, ali unutar granica očekivanog za IPS matricu.

Uniformnost boja je pri svjetlini od 250 cd/m² vrlo dobra, uz maksimalno odstupanje od ∆E 1,9, izmjereno na sredini gornjeg dijela ekrana. Kako svjetlina raste, uniformnost se osjetno srozava – odstupanje sredine gornjeg dijela ekrana raste na ∆E 4,1, a uočljiva su i zatamnjenja na samom centru i donjem središnjem dijelu panela (∆E 3,2).

To je u obrnutoj proporciji s ujednačenošću pozadinskog osvjetljenja. Ono je najlošije izbalansirano pri nižim svjetlinama, gdje najsvjetlija područja panela bivaju pozamašnih 25% svjetlija od najtamnijih. Pri svjetlini od 120 cd/m² najveća oscilacija spušta se na 16%, a pri 250 cd/m² iznosi prihvatljivih 11%.

Preciznost boja priča je za sebe. Na raspolaganju su vam dvije opcije: koristiti tvorničke postavke boja sRGB i Adobe RGB, gdje se doista dobiva visoka preciznost boja – ∆E za crvenu boju iznosi solidnih 2,3, a za sve ostale boje i njihove tonove je manji od 2, a nerijetko i od 1, što je odlično. Nažalost, oba profila iz nepoznatog se razloga mogu koristiti samo pri 100-postotnoj svjetlini, onoj gdje stvarna svjetlina ekrana prelazi 400 cd/m², što ga čini bolnim za oči prilikom dugotrajnijeg rada, osobito noću. Druga opcija je odraditi punu kalibraciju monitora uz postavke boja koje smo ranije naveli (User Define) i proizvoljnu svjetlinu, čime se dobiva doista izvrsna preciznost prikaza, uz ∆E koji ne prelazi 1,5. Ako ne vršimo kalibraciju i ne koristimo profile sRGB ili Adobe RGB, koje previsoka svjetlina, nažalost, čini rubno upotrebljivima, boje će izgledati živo, ali tehnički neće biti precizne – ∆E u nekim se slučajevima penje preko 10 (tonovi zelene boje, cijan).

Iako nema gejmerskih stremljenja, Philipsov monitor ima iznenađujuće nizak input lag – izmjerili smo 21 ms. Pokretni objekti najoštrije će vam izgledati kad postavku SmartResponse namjestite na Fast.

Premda ima očitih aduta, poput izvrsne kvalitete prikaza nakon kalibracije, ovo je općenito čudno izbalansiran monitor. Profesionalcima i “prosumerima” nedostajat će 4K razlučivost i veća fleksibilnost u konfiguriranju postavki – nedopustivo je da sRGB i Adobe RGB profili zaključavaju svjetlinu – a prosječnim kućnim korisnicima će mogućnost prikaza 10-bitne dubine boja i prošireni gamut biti prilično beskorisni. Ako baš ne morate imati 32-inčnu dijagonalu, dojma smo da vam isplativiju kupnju predstavljaju 27-inčni WQHD IPS monitori. Trebate li uređaj za ozbiljniji rad, to bi mogao biti Dell U2715H (oko 2.800 kn), a gejmeri bi morali ciljati na modele sa 144-hercnim (ili višim) osvježavanjem ekrana, kao što je Asus ROG MG279Q (oko 4.500 kn). U slučaju da izričito želite što prostraniji ekran, tržište 32-inčnih monitora sve je veće i svakako možete proći jeftinije, premda treba priznati da od konkurencije nećete dobiti neke stvari koje Philips Brilliance 328P6AUBREB nudi, poput proširenog gamuta, kvalitete prikaza nakon kalibracije i HDR-a.