Statistika govori da je razvoj kirurških robota uznapredovao do toga da je u Sjedinjenim Državama izvedeno preko milijun operacija uz pomoć robota. Novi roboti mogu samostalno manipulirati iglama, vezati čvorove i šivati rane, i što je posebno važno, imaju mogućnost ispravljanja vlastitih pogrešaka.

Trenirani pomoću videozapisa

Istraživački timovi sa sveučilišta Johns Hopkins i Stanford su koristili metode učenja oponašanjem, sličnu onoj kod ChatGPT-a, ali prilagođenu za robotske pokrete, posebno kontrolu položaja i smjera robotske hvataljke. Model je treniran pomoću videozapisa robota koji izvode kirurške zadatke na vježbovnim podlogama za šivanje. Nakon treninga, roboti su uspješno izvodili zahvate na svinjskom i pilećem tkivu. Čak je razvijen sustav koji omogućuje verbalnu komunikaciju s robotom.

Nadopunjuju manjak kirurga

Napredna tehnologija sigurno će poboljšati način kako se obavljaju operacije ali ona rješava jedan drugi, možda bitniji problem. Razvoj autonomnijih kirurških robota mogao bi pomoći u rješavanju predviđenog manjka kirurga u svijetu. Do 2036. godine očekuje se da će samo u SAD-u nedostatajati čak 86.000 liječnika, a u tom broju su ukljuceni kirurzi. Ako se toj nimalo optimističnoj projekciji dodaju brojevi u nerazvijenim zamljama, tada roboti-kirurzi imaju itekako smisla.

Naravno, cilj nije potpuno zamijeniti, već pomoći kirurzima. Put do potpune automatizacije i autonomnog rada još je dug. Prije svega, radi se o postizanju potpune sigurnosti u njihovom radu, što će se najvjerojatnije postići kroz klinička ispitivanja i interpretaciju medicinskih snimki. Ono o čemu će se dugo raspravljati i vjerojatno nikad neće postići potpuna suglasnost svih zainteresiranih su etička i pravna pitanja.

Lista etičkih i pravnih pitanja je duga

Na primjer, jedno od ključnih pitanja je utvrđivanje odgovornosti kada dođe do komplikacija tijekom robotske operacije. Odgovornost može snositi kirurg koji upravlja robotom, bolnica u kojoj se izvodi zahvat, proizvođač robotskog sustava ili tehničko osoblje koje održava opremu. Posebno je složeno pitanje raspodjele odgovornosti u situacijama kada operater ima ograničenu kontrolu nad robotskim sustavom.

Robotski sustavi prikupljaju i obrađuju velike količine osjetljivih podataka o pacijentima, što nameće pitanje zaštite privatnosti i sigurnosti podataka. Osiguravanje povjerljivosti tih informacija postaje sve veći izazov s napretkom tehnologije.

Visoki troškovi robotske kirurgije neće svima omogućiti pristup pa stvaraju zabrinutost oko jednakosti pristupa ovoj tehnologiji. Postoji rizik da će napredni robotski zahvati biti dostupni samo u određenim zdravstvenim ustanovama ili određenim skupinama pacijenata.

Standardizacija obuke i izdavanje dozvola za rad s robotskim sustavima također će zahtijevati posebne regulatorne okvire, a i ustanove koje će kreirati standarde i provoditi certifikaciju.

Pacijenti imaju posljednju riječ

Na kraju, tu su i pacijenti koji imaju posljednju riječ. Njihovo je pravo na pristanak, a za to moraju dobiti potpune informacije o prednostima i rizicima robotske kirurgije u usporedbi s tradicionalnim pristupima. To uključuje detaljan razgovor o mogućim komplikacijama i razini iskustva kirurga s robotskom tehnologijom.