Istraživači Talijanskog tehnološkog instituta IIT istražili su utječe li pogled humanoidnog robota na način na koji ljudi razmišljaju u kontekstu društvenog odlučivanja i otkrili da razmjena pogleda između čovjeka i robota utječe na ljudsku neuronsku aktivnost i procese donošenja odluka i to tako što ih odgađa.

Pogled kao društveni signal

Dakle, pogled robota navodi ljude da ga percipiraju kao društveni signal. Ovi nalazi imaju snažne implikacije na kontekst u kojem humanoidi mogu pronaći svoju primjenu kao suradnici u proizvodnim pogonima, pomagači u zdravstvenim ustanovama ili kao kućni pomoćnici.

Studija, objavljena u Science Robotics, zamišljena je u okviru većeg sveobuhvatnog projekta koji vodi Agnieszka Wykowska, koordinatorica laboratorija IIT-a "Društvena spoznaja u interakciji čovjek-robot", a financira ga Europsko istraživačko vijeće (ERC).

Projekt "InStance" bavi se pitanjem kada i pod kojim uvjetima ljudi tretiraju robote kao svrhovita bića (intentional beings). To jest, da li se ljudi, kako bi objasnili i tumačili ponašanja robota, pozivaju na mentalna stanja poput vlastitih uvjerenja ili želja.

U većini svakodnevnih životnih situacija ljudski mozak mora se uključiti ne samo u donošenje odluka, već i u predviđanje ponašanja drugih. U takvim kontekstima pogled nam može otkriti nečije namjere, ciljeve i buduće odluke.

Ljudi obraćaju pozornost na oči drugih ljudi, a mozak vrlo snažno reagira kad nas netko pogleda ili usmjeri pogled na određeni događaj ili mjesto u okruženju. Istraživači su ovu vrstu interakcije sad istražili s robotom.

Ljudska strana interakcije

"Roboti će biti sve prisutniji u našem svakodnevnom životu", komentira Wykowska. "Zato je važno razumjeti ne samo tehnološke aspekte dizajna robota, već i ljudsku stranu interakcije čovjek-robot. Konkretno, važno je razumjeti kako ljudski mozak obrađuje signale ponašanja koje prenose roboti."

Wykowska i njezina istraživačka skupina zamolili su skupinu od 40 sudionika da odigraju "igru kukavice" s robotom iCubom i pritom mjerili ponašanje sudionika i živčanu aktivnost pomoću elektroencefalografije (EEG). Igra je strateška i prikazuje situaciju u kojoj dva vozača simuliranih automobila jure jedan prema drugom, a ishod ovisi o tome hoće li igrači popustiti i skrenuti s puta ili nastaviti voziti ravno i sudariti se.

Pokazalo se da su sudionici sporije reagirali kada je iCub uspostavio kontakt očima tijekom donošenja odluka. Odgođeni odgovori mogu ukazivati ​​na to da je pogled zahtijevao veći kognitivni napor.

"Zamislite da igrate poker s robotom. Ako vas robot pogleda u trenutku kada trebate odlučiti o sljedećem potezu, bit će vam teže donijeti odluku nego ako vas ne gleda u oči. Vaš će mozak također morati uključiti niz napornih procesa kako bi pokušao zanemariti taj pogled robota", objašnjava Wykowska.

Robot kao živo biće

Ovi rezultati sugeriraju da pogled robota preuzima "društveno-kognitivne"mehanizme ljudskog mozga i tjera nas da na robota reagiramo kao da je riječ o živom biću. A to može ometati našu izvedbu i brzinu donošenja odluka, čak i kad je uzajamna interakcija ugodna i privlačna.

Wykowska i njezina istraživačka skupina nadaju se da će ovi nalazi pomoći robotičarima u projektiranju robota koji pokazuju ponašanje najprikladnije za određeni kontekst primjene.

Humanoidi mogu pomoći kod skrbi za starije osobe ili brige o djeci. To se već pokazalo u slučaju robota iCub, koji su dio eksperimentalne terapije u liječenju autizma. S druge strane, kada se treba usredotočiti na zadatak, u tvorničkim procesima ili kontroli zračnog prometa, prisutnost robota s društvenim signalima može sasvim nepotrebno odvraćati našu pažnju.