Poljoprivredni roboti nisu znanstvena fantastika. Oni su ovdje, a s njima i dvije moguće budućnosti poljoprivrede i njezinih utjecaja na okoliš. Barem tako tvrdi poljoprivredni ekonomist Thomas Daum. Jedna je čista utopija u kojoj flote malih, inteligentnih robota vode farmu u skladu s prirodom kako bi proizvodili raznolike, organske usjeve. Druga je distopija u kojoj veliki roboti nalik traktoru uništavaju krajolik teškim strojevima i umjetnim kemikalijama.

Rajski vrt ili pakao?

Utopijski scenarij opisuje kao mozaik bogatih, zelenih polja, potoka i divlje flore i faune, gdje flote malih robota napajanih održivom energijom lete oko polja, a njihovi se vrtlozi miješaju sa zujanjem insekata i pjevom ptica. 

"To je poput rajskog vrta", kaže Daum, istraživač sa Sveučilišta Hohenheim. "Mali roboti mogli bi pomoći u očuvanju biološke raznolikosti i boriti se protiv klimatskih promjena na načine koji prije nisu bili mogući."

Utopijski scenarij je previše radno intenzivan za konvencionalnu poljoprivredu, ali je moguć s robotima koji rade sedam dana u tjednu, 24 sata dnevno. Biljke bi bile raznolikije, a tlo bogatije hranjivim tvarima. Zahvaljujući mikro prskanju biopesticida i laserskom uklanjanju korova, zdraviji bi bili i voda, i populacije insekata, i bakterije u tlu. Prinosi organskih usjeva - trenutno često niži od uobičajenih prinosa usjeva - bili bi veći, a ekološki otisci u poljoprivredi značajno smanjeni.

Međutim, jednako je moguća i paralelna budućnost s negativnim posljedicama na okoliš. U tom bi scenariju, kaže Daum, veliki, ali tehnološki neobrađeni roboti potpuno preorali prirodni krajolik, a nekoliko bi monokultura dominiralo terenom. Velike ograde međusobno bi izolirale ljude, farme i divlje životinje. Ako se ljudi uklone s farmi, agrokemikalije i pesticidi mogu se široko koristiti. Roboti bi vodili posao, ali uz štetne učinke na okoliš.

Tehnološki je sve moguće

Iako je malo vjerojatno da će se budućnost ograničiti ili na čistu utopiju ili na čistu distopiju, Daum se nada da će ljudi ozbiljno porazmisliti o onome što nas čeka.

"Utopija i distopija mogući su iz tehnološke perspektive. Ali bez pravovremenih političkih odluka mogli bismo završiti u distopiji, a da to ne želimo. Zato moramo razgovarati sada", kaže Daum.

Ali ti utjecaji nisu ograničeni samo na okoliš - pogođeni su i normalni ljudi. Roboti mogu utjecati i na ljude kao potrošače. 

"U utopiji ne proizvodimo samo žitarice; imali bi i puno voća i povrća čija bi relativna cijena pala pa bi zdravija prehrana postala pristupačnija", uvjeren je Daum.

Mali roboti opisani u Daumovom utopijskom scenariju bili bi dostupniji malim poljoprivrednicima koji bi si ih mogli lakše priuštiti ili podijeliti putem usluga sličnih Uberu. Suprotno tome, manje je vjerojatno da će obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo preživjeti u distopijskom scenariju. Samo bi veliki proizvođači, kaže, mogli upravljati golemim zemljištem i visokim troškovima velikih strojeva.

U dijelovima Europe, Azije i Afrike, gdje trenutno postoji mnogo manjih farmi, postoje jasne prednosti svjesnog napora da se postigne utopijski scenarij. Situacija je izazovnija u zemljama poput Sjedinjenih Država, Rusije ili Brazila, kojima su u povijesti dominirale velike farme koje proizvode žitarice i uljarice. Ondje mali roboti - koji manje učinkovito izvode energetski intenzivne zadatke poput vršenja kukuruza - možda nisu uvijek ekonomski najučinkovitija opcija.

Dostižna utopija

"Iako je istina da su preduvjeti za male robote na ovim područjima izazovniji, čak i kod velikih robota - ili mješavine između malih i velikih - možemo poduzeti korake prema utopiji praksama poput međusobnog obrezivanja, živih ograda, agrošumarstva i preseljenja s većih farmi na manje parcele u vlasništvu velikih poljoprivrednika. Neke takve prakse mogu se čak i isplatiti poljoprivrednicima kad roboti obave posao, jer ranije neekonomske prakse postaju profitabilne", Daumova je vizija.

Da bi to učinili, potrebno je poduzeti mjere sada. Iako su neki aspekti utopijskog scenarija poput laserskog uklanjanja korova već razvijeni i spremni za široku distribuciju, treba poraditi na strojnom učenju i umjetnoj inteligenciji kako bi se razvili dovoljno inteligentni roboti koji se mogu prilagoditi složenim, nestrukturiranim poljoprivrednim sustavima. Treba mijenjati i politiku: subvencije, propise, poreze... 

Iako se čini da je vjerojatniji distopijski scenarij, to nije jedini put naprijed. 

"Mislim da je utopija dostižna. Neće biti tako lako kao distopija, ali je moguće", optimističan je Daum.