Budući da se u zadnjih par godina iz hobija bavim vrtlarstvom ohrabrila sam se pisati o određenoj problematici iz toga područja. Iskusila sam većinu tegoba jednoga poljoprivrednika koji brine o korovu, sušama, poplavama, mrazu, puževima, bolestima biljaka kao i biljnim ušima i raznim vrtnim nametnicima. Upoznala sam i većinu poljoprivrednih i drugih strojeva, a čak sam i probala upravljati bagerom. Kroz par godina sam puno toga naučila o prirodi, simbioznoj povezanosti nametnika i štetočina, i na primjer o tome zašto u vrtu moramo imati paukove, bubamare, pčele itd. Kada prođete kroz takvo vatreno krštenje onda se počnete diviti ljudima koji uspiju dobiti kvalitetan urod uz ekološki način uzgoja voća i povrća. Shvatite kako je to kada vam mraz preko noći uništi višemjesečni trud, kada vam suša oslabi urod ili vam puževi pojedu mlade sadnice. 

U medijima se u zadnje vrijeme dosta raspravljalo o navali Mrežastih hrastovih stjenica (Corythucha arcuata) koje ne samo da uništavaju drveće nego i ljudima ulaze u stanove. Navodno je to invazivna vrsta biljnih stjenica u Hrvatskoj koja se brzo širi u hrastovim šumama i čini enormne štete šumskom ekosustavu. Porijeklom je iz sjeverne Amerike, a u Europu je unesena 2000. godine. Toliko loše utječu na hrast a i ostalo drveće, sisanjem uzrokuju diskoloraciju lista zbog smanjenja intenziteta fotosinteze napadnutih listova pa hrastove šume kod jakog napada su tako oslabljene da već u kolovozu imaju brončano smeđe listove. Problem je i u tome što su jako otporne, a u Hrvatskoj nemaju prirodnog neprijatelja pa se ne mogu istrijebiti. 

I baš zato što nam sve više štetnih invazivnih nametnika zaokuplja zemlju, postaje sve više upitno kamo će nas to odvesti, i kako proizvoditi zdrave i neoštećene usjeve ako ih ne želimo sve zatvoriti u plastenike i tretirati pesticidima? Poljoprivredni stručnjaci kažu da više nema pravoga proljeća a ni jeseni i da je sve teže uroditi kvalitetno voće i povrće, kao što se nekada moglo. Postavlja se pitanje, kako će svijet zadovoljiti sve veće potrebe proizvodnje usjeva ako će se ovi problemi sve više povećavati? Jedan od odgovora je "uz pomoć inovativnih tehnologija" zajedno u borbi sa spomenutim problemima. Tako je nastupila i četvrta poljoprivredna revolucija, jer je obrada uz manju mehanizaciju postala nedovoljna, a i preveliko korištenje pesticida ne vodi u bolju budućnost.

Povijest poljoprivrednih revolucija

Kada već spominjemo četvrtu revoluciju postavlja se pitanje koje su bile prethodne tri i kako su one utjecale na čovječanstvo.

1. Prva poljoprivredna revolucija (neolitska revolucija)

Razdoblje: oko 10.000 godina prije Krista, Regija: današnji Bliski istok

Ključne inovacije: Prijelaz s lova i sakupljanja na naseljene poljoprivredne zajednice. Uzgajanje biljaka (npr. pšenice, ječma) i životinja (npr. ovaca, goveda).

Utjecaj: doveo do razvoja stalnih naselja, uspona civilizacija i konačnog rasta gradova.

2. Druga poljoprivredna revolucija (Britanska poljoprivredna revolucija)

Razdoblje: 17. - 19. stoljeće, Regija: Britanija i dijelovi Europe

Ključne inovacije: kretanje u ograđenom prostoru, rotacija usjeva, selektivni uzgoj i novi poljoprivredni alati (npr. sijačica Jethro Tulla).

Utjecaj: Povećana poljoprivredna produktivnost, pridonijela je rastu stanovništva i postavila temelje za industrijsku revoluciju.

3. Treća poljoprivredna revolucija (Zelena revolucija)

Razdoblje: 1940. - 1960., Regija: Zemlje u razvoju (osobito Indija, Meksiko i dijelovi Azije i Latinske Amerike)

Ključne inovacije: visokorodne sorte usjeva, kemijska gnojiva, pesticidi i moderne tehnike navodnjavanja.

Utjecaj: Značajno povećanje proizvodnje hrane, smanjena glad i poboljšana sigurnost hrane u mnogim zemljama u razvoju, iako je također dovelo do zabrinutosti za okoliš kao što su iscrpljivanje tla i povećano onečišćenje.

4. Četvrta poljoprivredna revolucija (precizna i digitalizirana poljoprivreda)

Razdoblje: kraj 20. stoljeća - danas, Regija: globalno

Ključne inovacije: korištenje digitalnih tehnologija kao što su GPS, dronovi, senzori, AI, robotika i analitika podataka u poljoprivredi. 

Utjecaj: veća učinkovitost, smanjena upotreba resursa (npr. vode, gnojiva), poboljšani prinosi usjeva i povećana održivost, iako postavlja pitanja vezana uz vlasništvo nad podacima, pravednost i utjecaj na okoliš.

Koje tehnološke inovacije su dio ove četvrte poljoprivredne revolucije?

Nabrojat ću samo veća područja primjene, meni najzanimljivijih inovacija. Što naravno ne čini cjelokupnu svjetsku ponudu. Pa ostavljam prostor i našim forumašima da opišu poljoprivredne inovacije koje oni smatraju najkorisnijim.

Autonomni samovozeći traktori: Ovi samovozeći traktori opremljeni su GPS-om, senzorima i umjetnom inteligencijom, što im omogućuje obavljanje zadataka poput oranja, sjetve i žetve uz minimalnu ljudsku intervenciju.

Dronovi: Koriste se za praćenje usjeva, prskanje i mapiranje. Dronovi daju precizne podatke o zdravlju usjeva, uvjetima tla i varijacijama na polju.

Precizne sijačice i sadilice: Ovi samovozeći strojevi koriste GPS i analitiku podataka za postavljanje sjemena na optimalnu dubinu i razmak, poboljšavajući prinose usjeva uz smanjenje otpada na minimum.

Pametni sustavi navodnjavanja: automatizirani sustavi navodnjavanja opremljeni senzorima i IoT tehnologijom prilagođavaju potrošnju vode na temelju vlažnosti tla, vremenskih uvjeta i potreba biljaka, smanjujući rasipanje vode.

Robotski kombajni berači: Roboti koji mogu samostalno brati usjeve, posebno osjetljivo voće i povrće, smanjujući troškove rada i minimalizirajući štetu na proizvodima.

Vertikalni poljoprivredni sustavi: To su integrirani sustavi koji često uključuju automatizaciju za zadatke kao što su sadnja, navodnjavanje i žetva unutar kontroliranih okruženja, omogućujući cjelogodišnju proizvodnju.

Automatizirani strojevi za plijevljenje korova: Ovi roboti koriste AI i strojno učenje za prepoznavanje i lasersko uklanjanje korova bez oštećenja usjeva.

Sustavi za praćenje stoke: Nosivi uređaji i senzori prate zdravlje, aktivnost i lokaciju stoke, dajući podatke u stvarnom vremenu za poboljšanje dobrobiti životinja i upravljanja farmom.

Senzori za tlo: Raspoređeni po svim poljima, ovi senzori mjere uvjete tla kao što su pH, vlažnost i razine hranjivih tvari, dajući podatke za preciznu poljoprivrednu praksu.

Softver za upravljanje farmom (FMS): Integrirane platforme koje prikupljaju i analiziraju podatke iz različitih izvora (strojevi, bespilotne letjelice, senzori) za optimizaciju rada farme, donošenja odluka i raspodjele resursa.

Izvor: Cleo Abram

Hoće li nam tehnologija pomoći da dosegnemo cilj od 50 posto povećanja hrane?

Tehnologija koju smo spomenuli će biti ključna, ali ne smijemo se samo osloniti na nju i zanemariti i ostale faktore bez kojih se neće moći dosegnuti cilj povećanja proizvodnje hrane za 50 posto. Ostali važniji faktori u kojima i sami možemo sudjelovati su:

1. Iskoristimo bolje postojeća poljoprivredna zemljišta

Povećanje kvalitetnije proizvodnje na postojećim poljoprivrednim zemljištima na način kojim će se zemljišta bolje iskorištavati s pomoću povećanja organske tvari tla primjenom različitih agrotehničkih mjera (organska i zelena gnojidba, zaoravanje žetvenih ostataka, širi plodored, sprječavanje spaljivanja žetvenih ostataka, rotacija prema plodoredu i dr.) Oni koji se više razumiju u poljoprivredu znaju da se nakon nekoliko godina poljoprivredna zemljišta moraju "odmarati" godinu ili dvije radi poboljšanja kvalitete poljoprivrednih zemljišta i obogaćivanja tla. Postoje metode s pomoću sadnje biljaka za "zelenu gnojidbu" ili sideraciju. Te biljke se sade u jesen i ostaviti preko zime, koje do proljeća obnove zemljište, pa ga se može opet koristiti. Zaoravanjem žetvenih ostataka i razmjenom biljnih kultura koje se sade svake godine na različitom mjestu unutar istog povrtnjaka su isto efikasne metode. 

O korištenju poljoprivrednih zemljišta za klasičnu uporabu, a istovremeno i za proizvodnju energije smo već pisali.

2. Smanjimo otpad od nekonzumirane hrane

Prema istraživanjima 25 posto hrane u svijetu je izgubljeno, odnosno pokvareno, prije nego se koristilo. Smanjenje otpada od nekonzumirane hrane važno je kako bi se smanjio negativni utjecaj na okoliš i ekonomiju. Evo nekoliko ključnih strategija koje mogu pomoći u smanjenju otpada od hrane:

Planirajte obroke i kupovine kako bi izbjegli impulzivne kupnje i kupnju hrane koju nećete stići pojesti; Pravilno skladištenje i zamrzavanje hrane; Iskoristite ostataka hrane od jednog obroka za pripremu drugog; Obraćanje pažnje na rokove trajanja; Ako imate viška hrane, razmislite o donaciji lokalnim humanitarnim organizacijama, podijelite ju s prijateljima, susjedima ili obitelji kako biste spriječili da se baci; Kompostirajte organski otpad obogaćujući tlo i smanjujući potrebu za umjetnim gnojivima. Edukacijom podižite svijest u svojoj zajednici o važnosti smanjenja otpada od hrane, educirajte djecu od malih nogu. 

Kombinacija ovih mjera može značajno smanjiti količinu nekonzumirane hrane i stvoriti održiviji način života.

Dolazi li nam uskoro i peta poljoprivredna revolucija?

Mnogi stručnjaci vjeruju da će do pete poljoprivredne revolucije doći između 2030. i 2040. godine, kao odgovor na globalne izazove poput klimatskih promjena, rastuće svjetske populacije i potrebe za održivijom proizvodnjom hrane.

Neki ključni elementi za koje se vjeruje da će nastupiti u petoj poljoprivrednoj revoluciji su:

1. Regenerativna i ekološka poljoprivreda: Fokus bi bio na regeneraciji tla i ekosustava kako bi se smanjio negativan utjecaj poljoprivrede na okoliš. Ovo bi uključivalo tehnike poput poljoprivrede bez oranja, agrošumarstva, i korištenje prirodnih ciklusa hranjivih tvari. Oranje oslobađa ugljik iz tla u obliku ugljičnog dioksida (CO₂), što doprinosi globalnom zagrijavanju. Poljoprivreda bez oranja zadržava ugljik u tlu, pomažući u borbi protiv klimatskih promjena.

2. Bioraznolikost i genetska optimizacija: Korištenje naprednih tehnika za uređivanje gena kako bi se stvorile kulture koje su otpornije na klimatske promjene, bolesti i štetnike uz obavezno održavanje bioraznolikosti. Mada ovo zvuči dobro potrebno je pažljivo razmotriti etičke i sigurnosne aspekte ovih tehnika.

3. Biotehnologija i laboratorijski uzgoj hrane: Proizvodnja hrane u laboratorijima, kao što su uzgojeno meso, proteini iz mikroorganizama, i fermentacija za proizvodnju alternativnih izvora proteina, mogla bi postati ključna u petoj revoluciji.

4. Zatvoreni i vertikalni uzgoj: Rastuća važnost vertikalnih farmi, zatvorenih sustava i urbane poljoprivrede omogućit će proizvodnju hrane u kontroliranim uvjetima, bliže urbanim središtima, smanjujući potrebu za dugim transportom i trošenjem resursa.

5. Klimatska prilagodba i otpornost: Razvoj tehnologija i metoda prilagođenih ekstremnim vremenskim uvjetima bit će nužna kako bi se osigurala stabilnost u proizvodnji hrane unatoč klimatskim promjenama.