Molekula se celuloze može modificirati na mnogo načina, pa i tako da se na nju „nacijepi“ molekula poliakrilne kiseline. Takva celuloza može za sebe vezati ione teških metala – i tako čistiti vodu.
Znanstvenice s Instituta Ruđer Bošković prve su u svijetu dešifrirale gene rijetkog riječnog nametnika kukaša Dentitruncus truttae koji koji živi u crijevima riba u rijeci Krki i pritom otkrile gene koji bi mogli biti ključni u borbi protiv zagađenja teškim metalima.
Stara mudrost da ništa na ovom svijetu ne može biti apsolutno dobro ni apsolutno zlo vrijedi i za tamnu čokoladu: neke vrste „najzdravije čokolade“ sadrže posve nezdrave količine olova i kadmija
U moru svačeg ima – ali koliko od toga „svačeg“ potječe od čovjeka? Na to su pitanje odgovorili naši znanstvenici iz Zagreba i Pule mjereći koncentracije teških metala u Pulskom zaljevu.
Ugljične anode izdržljive su, fleksibilne i mogu se puniti i prazniti do 1200 puta, što je barem dvostruko izdržljivije od anoda u sadašnjim telefonskim baterijama
Kako ukloniti olovo iz vode? Česticama magnetita obloženima arapskom gumom – kažu arapski kemičari nudeći jeftino i usto za čovjeka i okoliš bezopasno rješenje.
Intoksikacija živom je vezivanje za sumpor, a detoksikacija vezivanje za selenij – najkraći je opis biokemije žive. I još: organizam se od tog otrova brani aminokiselinom koja se zove selenocistein.
