Ekipa istraživača s američkog sveučilišta Columbia već gotovo desetljeće i pol razvija tehnologije za 3D ispis hrane. Ova tehnologija oslanja se na klasične metode aditivne proizvodnje, ali umjesto plastičnog filamenta na podlogu polaže razne namirnice u tekućem obliku, sloj po sloj, i tako stvara jedinstvene i vrlo precizne kulinarske kreacije. Međutim, 3D ispisivanje, primjerice, čokolade jednostavno je za izvesti jer se čokolada prilikom hlađenja stvrdnjava i zadržava zadani joj oblik. S druge strane, meso nema to svojstvo, pa je ista ekipa znanstvenika prionula na posao kako bi uspjeli u svoje 3D printane zalogaje uključiti i namirnice kojima je potrebna termička obrada.

Rezultat njihovog rada je studija koja opisuje "robotskog kuhara" objavljena početkom ovog mjeseca u časopisu Science of Food. Rješenje problema preciznog kuhanja ili pečenja 3D ispisanih kreacija pronašli su u – laserima. Oni mogu, kao i kod SLS 3D pisača, sloj po sloj precizno aplicirati toplinsku energiju na ispisanu hranu, te je tako termički obrađivati i davati joj potrebna svojstva. Osim što neće ostati sirova, ovako tretirana hrana moći će imati i željenu teksturu, okus i nutritivna svojstva.

Potpuno autonomni osobni kuhar

Istraživači su za ove svrhe testirali više laserskih sustava, valnih duljina od infracrvenih (980 nm i 10,6 μm) pa sve do plavih lasera (445 nm) za precizno pečenje piletine. Prije nego su prionuli na pečenje, pileća su prsa pretvorili u pire i ispisali u tankom sloju (debljine 3 mm), a potom su prema tome usmjerili svoje lasere. Ispitivali su kako različite valne duljine lasera utječu na dubinu kuhanja, promjenu boje, zadržavanje vlage te razlike u okusu. Za najbolje rezultate, zaključuju, najbolje je kombinirati više valnih duljina lasera.

Otkrili su kako se meso pečeno laserima skuplja za 50% manje od klasično pečenoga, zadržava dvostruko više vlage, a okusom je vrlo slično konvencionalno pripremljenome. Dva ispitanika koji su "na slijepo" testirali uzorke laserski pečene piletine čak su ih i preferirali u usporedbi s uzorcima pripremljenima na uobičajeni način. Znanstvenici poručuju kako im to daje nadu da njihova tehnologija ima budućnost.

Krajnji cilj ovog istraživanja jest stvoriti autonomni sustav koji bi mogao ispisivati i kuhati hranu na zahtjev korisnika, te postati potpuno automatizirani osobni kuhar. Prije toga, bit će potrebno stvoriti i softversku podršku, "nešto poput Photoshopa ili CAD-a za hranu", poručuju s Columbie. Takav bi napredni softver omogućio ljudima, koji nisu programeri, da sami dizajniraju kulinarske kreacije i potom ih ispišu i skuhaju uz pomoć stroja. Takve digitalne recepte mogli bi i dijeliti s drugima, pojašnjavaju svoju viziju budućnosti autori ove studije.