Nedavne rasprave o mogućnosti sklapanja iPhonea u Sjedinjenim Državama ponovno su pokrenule pitanje o gospodarskim i praktičnim preprekama koje stoje na putu povratka tehnološke proizvodnje u Ameriku. Unatoč političkim obećanjima i zahtjevima za pristup "Proizvedeno u Americi", analiza pokazuje da je ova mogućnost daleko od stvarnosti.

Tripp Mickle iz The New York Times-a nedavno je objavio članak pod naslovom "Je li Trumpov "Made in America" iPhone fantazija?" u kojem se bavi složenostima ovog pitanja. "Apple bi morao kupiti nove strojeve i osloniti se na više automatizacije nego što koristi u Kini jer je američka populacija mnogo manja". Međutim, ovakva analiza zaobilazi ključne probleme koji čine američku proizvodnju iPhonea neizvodljivom.

Nedostatak stručne radne snage

Temeljni problem nije u veličini populacije, već u nedostupnosti radne snage s potrebnim vještinama. Prema podacima AppleInsidera, "SAD-u nedostaju i jeftina radna snaga i specijalizirana proizvodna radna snaga potrebna za povratak iPhone proizvodnje kući". Srce Foxconnova poslovanja nalazi se u Zhengzhouu, glavnom gradu pokrajine Henan u središnjoj Kini, koji se naziva "iPhone grad". Tu mreža dobavljača, infrastrukture i tvornica, uz ponekad i do 250.000 Foxconnovih zaposlenika, proizvodila je u prošlosti većinu svjetskih iPhone uređaja za Apple.

Appleinsider piše: "Foxconnova tvornica u Zhengzhouu ključna je za Appleov globalni lanac opskrbe i odgovorna je za približno 80% ukupne proizvodnje iPhone uređaja. Budući da se vrhunac sezone proizvodnje iPhonea obično počinje u kolovozu i traje do prosinca, Foxconnovo zapošljavanje radnika od presudne je važnosti za zadovoljavanje povećane potražnje tijekom tog razdoblja. Lokalni mediji izvještavaju da je Foxconn značajno povisio plaće i bonuse kako bi privukao potrebnu radnu snagu. Krajem srpnja tvrtka je oglasila povećanje satnice na čak 25 juana (oko 3,2 eura), a bonus za zapošljavanje podignut je s 6.000 na 7.500 juana (s oko 770 na 960 eura) od kolovoza."

Problem proizvodnje u SAD je očit i opčenit kad se uzmu takvi podaci u obzir, broj zaposlenih i satnica. Carolyn Lee, predsjednica i izvršna direktorica Instituta za proizvodnju, objašnjava da "otprilike polovina otvorenih pozicija u proizvodnji zahtijeva najmanje fakultetsku diplomu". Najnovije studije pokazuju da bi "manjak vještih radnika u proizvodnoj industriji SAD-a mogao rezultirati s 2,1 milijuna nepopunjenih radnih mjesta do 2030. godine, što bi moglo koštati ukupno 1 bilijun dolara samo u 2030. godini".

Situacija je dodatno složena činjenicom da "samo oko 2 od 5 proizvodnih radnih mjesta izravno je uključeno u proizvodnju stvari. Proizvođači također zapošljavaju ljude za istraživanje i razvoj, inženjering, dizajn, financije, prodaju, marketing i slične".

Gospodarski čimbenici čine proizvodnju neisplativom

Financijski aspekt predstavlja još veću prepreku. Dan Ives iz Wedbusha procjenjuje da bi američki iPhone koštao 3.500 dolara, pri čemu bi Apple trebao potrošiti 30 milijardi dolara tijekom tri godine da premjesti 10% svojeg opskrbnog lanca u SAD. Trenutačno se "više od 80% Apple proizvoda proizvodi u Kini", a ti proizvodi sada podliježu 145% porezu kada se uvoze u SAD.

Analitičarka Laura Martin iz Needhama jasno je istaknula: "Ne mislim da je to moguće. To jednostavno nije stvarnost da će se u vremenskom okviru nametanja carina proizvodnja prebaciti ovdje". Studije pokazuju da bi "četiri puta viši troškovi rada i nedostatak dobavljačkog ekosustava u SAD-u to ne čine izvodljivim u bliskoj budućnosti, inače bi Apple morao povećati cijenu iPhonea za najmanje 60 dolara".

Složenost globalnog opskrbnog lanca

iPhone nije proizvod jedne zemlje, već rezultat složene međunarodne suradnje. Analiza Apple opskrbnog lanca pokazuje da "s više od 230 milijuna jedinica isporučenih godišnje, Appleov vodeći pametni telefon dominira tržištima širom svijeta. Ali iza elegantnog stakla i moćnog čipa krije se složen globalni opskrbni lanac - mreža dijelova, dobavljača i montažnih linija raširenih po kontinentima".

Apple koristi komponente iz 43 zemlje, a većinu sklapanja obavljaju tajvanske tvrtke za originalni dizajn kao što su Foxconn, Pegatron, Wistron i Compal Electronics s tvornicama uglavnom smještenim u Kini, ali i u Brazilu i Indiji. Ključne komponente dolaze iz različitih zemalja: "Ekran iPhonea dolazi od divova poput Samsung-a i LG-a u Južnoj Koreji, dok Japan igra ključnu ulogu opskrbom brze memorije i DRAM-a od Kioxia i Sony".

Što se tiče najvažnijih komponenata, "procesor proizvodi TSMC na Tajvanu, ekran proizvode južnokorejske tvrtke poput LG-a ili Samsung-a, a većina ostalih komponenata proizvodi se u Kini". Čak i kada se razmatraju novi proizvodni centri, "osnovne usluge poput struje i vode manje su pouzdane u Indiji i Vijetnamu nego u Kini, a Appleov vlastiti opskrbni lanac manje je uspostavljen".

Tehnološki i infrastrukturni nedostaci

TSMC pogon u Arizoni suočava se s problemima. "Zato se većina TSMC-ovih čipova, uključujući one u Apple Silicon rasponu, još uvijek proizvodi na Tajvanu". Industrija poluvodiča općenito suočava se s dramatičnim nedostatkom radne snage: "Do 2030. godine trebat će više od milijun dodatnih kvalificiranih radnika kako bi se zadovoljila potražnja u industriji poluvodiča".

Alternativni pristupi

Morgan Stanley analitičar Erik Woodring predlaže pragmatičniji pristup: "S obzirom na to da sada znamo da je Trumpova administracija voljna pregovarati, ne bi nas iznenadilo da se Apple obveži na proizvodnju malih količina u SAD-u kao na primjer HomePod ili AirTags, slično svojoj obvezi iz rujna 2019. za proizvodnju novog Mac Proa u Austinu, Texas, kako bi pokušali osvojiti oslobađanje".

Bloomberg analiza više od 370 dobavljača i njihovih tvorničkih lokacija pokazuje da "Apple rezultat je najjasnija slika dosad o svim načinima na koje mreža proizvođača iz Cupertina u Kaliforniji sve više prelazi kroz zemlje u razvoju". Stručnjaci predlažu da "iako je napredak postignut, dominacija Kine u Appleovom opskrbnom lancu nastavit će se u bliskoj budućnosti".

Stvarnost je da "razmišljanje da bi mogli premjestiti opskrbni lanac natrag u SAD u tri godine je smiješno. 15 godina bi bilo razumno. Trebalo bi vjerojatno 3 do 30 bilijuna dolara da se premjesti iPhone proizvodnja i opskrbni lanac u SAD".