NATO više ne želi čekati rezultate raznih istraga tko je odgovoran za, neki to zovu sabotažama, neki slučajnim kvarovima. Odlučeno je da se razvije sustav nazvan HEIST (hybrid space-submarine architecture ensuring infosec of telecommunications). Sustav će moći locirati oštećenja kabela s preciznošću do jednog metra te brzo preusmjeriti podatke alternativnim putovima u slučaju prekida.

"Govorimo o kritičnoj infrastrukturi našeg društva," objašnjava Henric Johnson, prorektor Tehnološkog instituta Blekinge (BTH) i koordinator HEIST testnog sustava. Hitnost ovog projekta naglašavaju nedavni događaji u Baltičkom moru. "Imali smo slučajeve sabotaže kabela između Švedske, Estonije i Finske," napominje Johnson. "Ti incidenti su za nas stvarnost."

Ranjivost podmorskih veza

Podmorski kabeli su, iako izrađeni da trpe surove morske hridi i ponore, zapravo izrazito osjetljivi. Ove vitalne komunikacijske linije najčešće leže izravno na morskom dnu umjesto da su ukopane ispod njega. Takva izložena otvorenost i nezaštićenost čini ih podložnima oštećenjima iz različitih izvora - bilo da se radi o morskim životinjama, sidrima koja se vuku po dnu ili podmornicama.

Problem nije samo Baltik već i svuda po svijetu se događaju kvarovi i prekidi na podmorskim kabelima. S približno 600 podmorskih kabela globalno, ukupne duljine 1,2 milijuna kilometara, godišnje se dogodi oko 100 prekida - što znači da otprilike 16% globalnih veza doživi prekid rada tijekom godine. Iako su specijalizirani brodovi za popravke spremni diljem svijeta, popravci često traju danima ili tjednima i mogu koštati milijune dolara.

Satelitska podrška

Kada dođe do prekida kabela, jedino mogu pomoći sateliti koji su predviđeni kao primarni rezervni sustav. Međutim, njihov kapacitet nije ni približno onaj od kabela. Za usporedbu, najnovije Googleove optičke linije mogu prenositi podatke brzinom od 340 terabita u sekundi, dok tipični sateliti koji rade u rasponu od 12-18 GHz postižu samo 5 gigabita u sekundi - tek 0,0015% Googleovog optičkog kapaciteta.

Satelitska industrija radi na premošćivanju ovog jaza prelaskom s radio na laserske sustave prijenosa što bi moglo povećati brzine oko 40 puta, približno 200 gigabita u sekundi. Starlink već koristi lasersku komunikaciju između satelita, a Amazon razvija sličnu tehnologiju za svoj Projekt Kuiper. To ponekad ne funkcionira zbog prozaičnog razloga: vidljivosti. Tu je i potreba vrlo preciznog usmjeravanja potrebnog između satelita i zemaljskih stanica.

Zato HEIST ima itekako smisla da se zaštiti fizička internetska infrastruktura. Kombiniranjem preciznog otkrivanja oštećenja s inteligentnim mogućnostima preusmjeravanja, sustav nastoji minimizirati prekide u globalnoj komunikacijskoj mreži koja pokreće digitalni svijet.