Ideja o vlakovima bez vozača u londonskoj podzemnoj željeznici godinama je bila predmet rasprava, dok su zagovornici tvrdili da bi to dovelo London u korak s drugim velikim gradovima poput Pariza, Tokija i Dubaija, koji su već prihvatili ovu tehnologiju. Tijekom pandemije britanska vlada je postavila istraživanje izvedivosti vlakova bez vozača kao uvjet za pružanje hitnog financiranja TfL-u, organizaciji zaduženoj za cjelokupni transportni sustav u Londonu.

Ministar prometa zahtijevao je vlakove bez vozača

Ministar prometa Grant Shapps zahtijevao je vlakove bez vozača kao uvjet za pomoć od milijardu funti 2021. godine. Konzervativci su tvrdili da bi automatizirana podzemna željeznica donijela veću učinkovitost, poboljšala sigurnost i ograničila moć sindikata da prekidaju usluge kroz štrajkove.

Međutim, stvarnost uvođenja vlakova bez vozača u londonskoj podzemnoj željeznici pokazala se daleko složenijom i skupljom nego što se prvotno očekivalo. Procurjeli dokument TfL-a iz 2020. godine otkrio je da bi uvođenje vlakova bez vozača koštalo više od 7 milijardi funti, bez dodatnih koristi za razinu ulaganja. Najnovija studija, koja je uključivala doprinos Ministarstva prometa i iskustva drugih podzemnih željeznica diljem svijeta, posebice Pariza, zaključila je da bi trošak bio još veći, milijarde funti po liniji, potencijalno dostižući desetke milijardi za cijelu mrežu podzemne željeznice.

Infrastrukturna ograničenja

Starost i infrastruktura londonske podzemne željeznice glavni su problem automatizacije. Kao najstarija mreža javnog prijevoza na svijetu, s nekim dijelovima starijim od 130 godina, duboki tuneli podzemne željeznice i dizajn s jednom cijevi bez prostora za bočne pješačke staze onemogućavaju instalaciju dodatne infrastrukture. Za uvođenje vlakova bez vozača, TfL bi trebao prilagoditi platforme i tračnice na istu razinu, instalirati vrata na rubovima platformi na svakoj stanici, značajno ulagati u sustave kontrole i komunikacije te potencijalno obnoviti stanice, posebno one koje se dijele između linija.

Ograničene koristi

Unatoč ogromnom trošku, koristi od vlakova bez vozača pokazale su se ograničenima. Povećanje kapaciteta bilo bi zanemarivo jer moderni signalni sustavi već guraju linije podzemne željeznice blizu njihovog teoretskog maksimuma. Kapacitet stanica, a ne učestalost vlakova, postao bi ograničavajući faktor. Vlakovi bez vozača ne bi spriječili štrajkove jer bi osoblje i dalje bilo potrebno u sustavu nadgledanja vlakova.

S obzirom na ove nalaze, gradonačelnik Londona potvrdio je da je u dogovoru s Ministarstvom prometa odlučeno da se rad na projektu neće nastaviti. Potencijalne uštede u troškovima osoblja, procijenjene na oko 100 milijuna funti godišnje, trebale bi stoljeća da nadoknade početno ulaganje.