Ah, još jedna godina, još jedno izdanje najnevažnije sporedne stvari na svijetu koja protokom vremena postaje sve nevažnijom i nevažnijom. Još jedna parada pijanstva i kiča. Još jedna smotra crvenih tepiha i (zacijelo električnih) limuzina. Još jedan izboj onog spektakularno usiljenog blještavila koje je u stanju trajno zaslijepiti.

Drugim riječima, još jedna idealna prilika za timarenje ionako hipertrofiranih ega pripadnica i pripadnika holivudskog crème de la crèmea koji bi valjda kolektivno dulje izdržali bez zraka nego li bez boravka pred kamerom.

Referiramo se, dakako, na jučerašnju dodjelu „najprestižnije” filmske nagrade Oscar, a koja je još jednom održana u Dolby Theatru u Los Angelesu i to pod vodstvom velikog meštra ceremonije Jimmyja-hvala-ti-Bože-Kimmela-a-ne-Fallona.

Iako ove godine nije bilo Willa Smitha (jer je preklani opravdano „popio” desetogodišnji ban) da Kimmela zbog kakve, prema njegovu sudu, neumjesne šale na račun gore mu polovice onako mučki opali po labrnji, „nezaboravnih” trenutaka ipak je bilo.

Ryan Gosling tako je – u pratnji Slasha i plesne trupe obučene kao da je ispala iz spota za „Smooth Criminal” – podosta mlako izveo „I'm Just Ken” iz komercijalno najuspješnijeg prošlogodišnjeg hita Barbie (red. G. Gerwig).

S druge strane, u sklopu in memoriam segmenta Andrea Bocelli i sin mu Matteo kako okupljene, tako i svekoliko gledateljstvo iznenadili su nelošom izvedbom nove verzije „Time to Say Good-Bye” (iliti „Con te Partirò”).

Sean Lennon svojoj je majci, glazbenoj divi i vrhunskoj vokalistici Yoko Ono, čestitao Majčin dan, Robertu Downeyju Jr. nije najbolje „sjela” Kimmelova šala na račun njegove pobijeđene ovisnosti o narkoticima, dok se Emmi Stone, pak, poderala haljina, pa su stoga umalo svi mogli vidjeti ono što su ionako već imali prilike vidjeti u Lanthimosovim Ubogim stvorenjima. Ipak, daleko najviše pažnje privukao je, uz Jackieja Chena, najpoznatiji mezimac kineske komunističke partije John Cena.

Cena je, naime, dodjelu uveličao pojavivši se u kostimu antičkog olimpijca, referirajući se tako na incident koji je obilježio 46. dodjelu zlatnih kipića, a tijekom koje je goli muškarac utrčao na pozornicu pritom nimalo ne osupnuvši ondašnjeg voditelja, staloženog Davida Nivena koji je jednostavno nastavio u revijalnom tonu.

Pišući ovaj tekst nekako nam se neprestano čini kao da smo nešto zaboravili spomenuti. Nešto bitno, nešto ključno, nešto što bi se zapravo trebalo nalaziti u najužem središtu ovog anualnog cirkusa...

Ah pa da – nismo se još uopće dotakli najvećih dobitnika i gubitnika ovogodišnjih Oscara!

Film koji je izdominirao 96. dodjelom Oscara jest, sasvim očekivano, Nolanov Oppenheimer koji se sa svojih trinaest nominacija prvo poput kakve gigantske gljive nadvio nad čitav događaj, a zatim – osvojivši sveukupno čak sedam zlatnih kipića – prometnuo u „Pobjednika, osvajača Oscara”.

U kategoriji najboljeg filma dotična je biografsko-povijesna drama tako redom smlavila Barbie (red. G. Gerwig), Ubojice cvjetnog mjeseca (red. M. Scorsese), Anatomiju pada (red. J. Triet), The Holdoverse (red. A. Payne), Maestra (red. B. Cooper), Uboga stvorenja (red. Y. Lanthimos), Američku fikciju (red. C. Jefferson), Interesnu zonu (red. J. Glazer) te Pretekla življenja (red. C. Song).

U onoj najboljeg redatelja Christopher Nolan uspio je, pak, simultano poraziti i francusku redateljicu Justine Triet, i grčkog redatelja Yorgosa Lanthimosa, i britanskog redatelja Jonathana Glazera, i miljenika nam Martyja Scorsesea, a koji se ionako već odavno navikao na to da ga američka Akademija filmskih umjetnosti i znanosti u prosjeku ne šljivi ni pol' posto.

Nagradu za najbolju glavnu mušku ulogu dobio je Cillian Murphy za tumačenje titularnog Oppenheimera i to nauštrb Bradleyja Coopera, Colmana Dominga, Paula Giamattija i Jeffreyja Wrighta, dok je onu za najboljeg sporednog glumca osvojio već spomenuti Robert Downey Jr. za ulogu Lewisa Straussa, odnosno umjesto Sterlinga K. Browna, Roberta De Nira, Marka Ruffala i Ryana Goslinga.

Osim toga, Oppenheimer je također ovjenčan i nagradom za najbolju originalnu glazbu koja je pripala Ludwigu Göranssonu, kao i onom za najbolju fotografiju koja je pripala Hoytu van Hoytemu, te onom za najbolju montažu, a koja je pripala Jennifer Lame.

Od ono malo preostalih Oscara koje gramzivi Oppenheimer nije pobrao, najviše (sveukupno četiri) ih je odnijela Lanthimosova crnohumorna, znanstveno-fantastična komedija Uboga stvorenja.

Emma Stone tako je po drugi put ovjenčana Oscarom za najbolju glavnu žensku ulogu i to za tumačenje Belle Baxter, tj. u konkurenciji sastavljenoj od Annette Bening, Sandre Hüller, Carey Mulligan te nezaobilazne Lily Gladstone koja je zahvaljujući ulozi ostvarenoj u Ubojicama cvjetnog mjeseca bila najveći favorit, ali je, eto, ipak izvisila.

James Price, Shona Heath i Zsuzsa Mihalek kući su, pak, pošli s Oscarom za najbolju scenografiju, Nadia Stacey, Mark Coulier i Josh Weston s onim za najbolju šminku i frizuru, dok je prevažnog ćelavca za najbolji dizajn kostima osvojila Holly Waddington.

Razloga za slavlje imala je i Da'Vine Joy Randolph koja je unatoč ljutoj konkurenciji (Emily Blunt, Danielle Brooks, Americe Ferrera i holivudska doajenka Jodie Foster) osvojila nagradu za najbolju sporednu žensku ulogu – onu Mary Lamb, ostvarenu u The Holdoversima.

Oscar za najbolji originalni scenarij, pak, pripao je bračnom paru sastavljenom od Justine Triet i Arthura Hararija zaslužnom za Anatomiju pada, dok je onaj za najbolji adaptirani scenarij brže-bolje ugrabio Cord Jefferson (Američka fikcija) za adaptaciju romana Brisanje (Erasure) američkog književnika Percivala Everetta.

Najboljim međunarodnim filmom proglašena je Glazerova povijesna drama Interesna zona, inače nastala u velikobritansko-poljskoj koprodukciji, a koja je ujedno osvojila i Oscara za najbolji zvuk (Tarn Willers i Johnnie Burn) te tako sa skromna dva Oscara postala trećim ovogodišnjim najnagrađivanijim filmom uz Oppenheimera i Uboga stvorenja.

Svog prvog Oscara (najbolji dokumentarni film) osvojila je, zatim, i Ukrajina, odnosno ukrajinski redatelj/ratni reporter Mstyslav Černov i to za Dvadeset dana u Mariupolju, dok je, pak, drugog Oscara (najbolji animirani film) u svojoj dugoj i bogatoj karijeri osvojio legendarni Hayao Miyazaki filmom Dječak i Heron. Potonjem pritom također valja pridružiti i onaj za najbolje vizualne efekte, a koji je zahvaljujući filmu Godzilla: Minus One redatelja Takashija Yamazakija također otišao u „Zemlju izlazećeg sunca”.

Konačno, svog drugog Oscara za najbolju originalnu pjesmu dobila je... duboki uzdah... i Billie Eilish za pjesmu „What Was i Made For”, nastalu u suradnji s bratom joj Finneasom O'Connellom. Eilishin Oscar, međutim, ujedno je i jedini koji je Barbie uspjela osvojiti, a što ju – uz Ubojice cvjetnog mjeseca i Maestra – čini jednim od triju najvećih gubitnika 96. dodjele Oscara.

Naime, navedeni, vjerovali ili ne, unatoč nemalom broju nominacija (osam za Barbie, deset za Ubojice cvjetnog mjeseca i sedam za Maestra) nisu uspjeli osvojiti ni jedan jedini pišljivi Oscar...