Pismo koje je Mark Zuckerberg uputio Odboru za pravosuđe Predstavničkog doma pod vodstvom republikanaca izazvalo je raspravu o njegovom političkom stavu i strateškom manevriranju, ali i potaklo širu raspravu o složenim odnosima tehnološke industrije s Vladom SAD-a.

Pismo, odgovor na zahtjev za informacijama, dotaklo se nekoliko kontroverznih pitanja i mnoge je navelo da analiziraju efekt koji se tiče samog Zuckerberga: Je li ovo njegovo političko izjašnjavanje, svrstavanje uz jednu stranku, pomak udesno ili proračunat potez za održavanje centrističke pozicije i kalkulacija da izgradi politički stav koji će pomoći cijeloj industriji?

Ključne točke pisma

Zuckerbergovo pismo bavilo se s nekoliko spornih tema. Izrazio je žaljenje zbog pritiska Bidenove administracije da cenzurira određeni sadržaj o pandemiji, uključujući humor i satiru. Zuckerberg je također priznao žaljenje zbog privremenog potiskivanja distribucije priče New York Posta o laptopu Huntera Bidena prije izbora 2020. godine. Nadalje, izjavio je da neće davati daljnje donacije za izbornu infrastrukturu, nakon kritika njegove donacije od 400 milijuna dolara 2020. godine.

Političke implikacije

Pismo je izazvalo snažne reakcije, posebno među republikancima. Donald Trump ga je iskoristio za promicanje neutemeljenih tvrdnji o izbornoj prijevari, dok ga je Odbor za pravosuđe Predstavničkog doma proglasio "velikom pobjedom za slobodu govora". Međutim, ovaj Zuckerbergov odgovor u skladu je s njegovim dugogodišnjim pristupom politici: održavanje pozicije što bliže centru. Kao što je primijećeno u analizi internih Facebook snimki iz 2020. godine, Zuckerberg je dosljedno radio na izbjegavanju polarizacije, prepoznajući da njegova baza korisnika naginje konzervativnoj strani, dok su njegovi zaposlenici mahom skloniji liberalnoj.

Strateški potez?

Zuckerbergovo pismo može se promatrati na nekoliko načina. S obzirom na brojne pravne i regulatorne izazove s kojima se Meta suočava u SAD-u, ključna je izgradnja prijateljskih odnosa sa širokim političkim spektrom. Kritizirajući prekomjerno uplitanje vlade u moderaciju sadržaja, Zuckerberg izražava stav koji bi mogao biti koristan u otporu potencijalnim pokušajima budućih administracija da utječu na politike Mete i drugih kompanija.

Tehnološka industrija nalazi se na raskrižju u odabiru pristupa regulaciji i odnosu sa zakonodavcima.

Proaktivna suradnja s vladom

Slučaj ipak govori manje o Zuckerbergu, a više o sve složenijem odnosu između tehnoloških kompanija i vlade. Sve više vodećih tehnoloških tvrtki pokazuje spremnost na proaktivnu suradnju s vladinim agencijama. OpenAI je nedavno predstavio novi projekt vladinim agencijama prije javnog objavljivanja. Anthropic je pristao omogućiti američkoj vladi pristup novim AI modelima prije objave radi provjere sigurnosti. Nadalje, Bijela kuća je okupila sedam vodećih AI kompanija (Amazon, Anthropic, Google, Inflection, Meta, Microsoft i OpenAI) na razgovor o budućim projektima i zaštiti korisnika. Ova suradnja mogla bi se protumačiti kao pokušaj industrije da izbjegne potencijalne istrage i optužbe kroz dobrovoljno sudjelovanje.

Lekcije iz drugih industrija

Tehnološka industrija nalazi se na raskrižju u odabiru pristupa regulaciji. Dva kontrastna primjera iz drugih industrija nude važne lekcije. Industrija alkoholnih pića odabrala je put samoregulacije, uspostavljajući stroga interna pravila o oglašavanju, distribuciji i prodaji. Ovaj proaktivni pristup pomogao je u izbjegavanju strogih zakonskih ograničenja. Suprotno tome, duhanska industrija je dugo ignorirala potrebu za samoregulacijom, pokušavajući PR-om umanjiti rezultate istraživanja o štetnosti pušenja. To je rezultiralo strogom zakonskom regulacijom, poput Zakona o prevenciji pušenja u obitelji i kontroli duhana iz 2009., koji je dao FDA-u značajne ovlasti nad industrijom.

Tehnološke kompanije čini se da naginju prema modelu industrije alkoholnih pića. Proaktivnom suradnjom s vladom i samostalnim uvođenjem mjera za zaštitu korisnika, industrija pokušava izbjeći scenarij stroge zakonske regulacije kakvu je doživjela duhanska industrija. Međutim, pitanje ostaje: hoće li ovi koraci biti dovoljni da uvjere zakonodavce i javnost u odgovornost industrije, ili će ipak doći do strože zakonske regulacije u budućnosti?