Koliko su velike kapljice kiše na drugim planetima? Znanost ima odgovor i na to pitanje

Novo istraživanje znastvenika s Harvarda otkrilo je neke sličnosti kod svih tekućih materijala koji čine kišu u Sunčevom sustavu: sve su kapi podjednako velike, bez obzira na sastav

Mladen Smrekar utorak, 13. travnja 2021. u 13:20

Oborine su puno češća pojava u cijelom Sunčevom sustavu nego što se obično pretpostavlja. Na Zemlji voda pada na tlo u obliku kiše. Na Marsu sniježi ugljični dioksid, na Titanu kiši metan, na Veneri sumporna kiselina. Na Neptunu bi čak mogli početi padati dijamanti. Vrsta materijala koji padaju s neba gotovo je jednako raznolika kao i sami planeti.

Sličnosti tekućih materijala

Novo istraživanje tima koji je predvodila Kaitlyn Loftus s Harvarda otkrilo je sličnosti svih tekućih materijala koji čine kišu u Sunčevom sustavu: sve kapi, bez obzira na materijal, približno su iste veličine.

Usporedba veličine kapljica oborina na različitim planetima Sunčevog sustava
Usporedba veličine kapljica oborina na različitim planetima Sunčevog sustava

Dva su glavna uzroka tome: male kišne kapi isparavaju, dok se velike kišne kapi razdvajaju u manje. Kako bi utvrdili koje bi to razine mogle biti, znanstvenici su proučili kakvih veličina mogu biti kapljice na planetima nalik Zemlji, poput Marsa ili Venere.

Kao što se moglo i očekivati, model je pokazao da čestice polumjera manjeg od desetine milimetra ispare prije no što dotaknu tlo. Veće kapi s radijusom većim od nekoliko milimetara, razdijele se pak u kapi prosječnih veličina.

Pritom nema veze koliko je velik planet na koji padaju oborine. Kiša na Jupiteru ili Saturnu bila bi veličine i oblika nalik onoj na Zemlji ili Marsu. Slično tome, materijal od kojeg se sastoji kišna kap nije imao osobito velik utjecaj na veličinu kapi. Primjerice, na Titanu kiši metan.

Studija je otkrila da bi najveća kap metana bila otprilike dvostruko veća od prosječne kapi na Zemlji, usprkos dramatično različitim gravitacijskim i vremenskim obrascima Titana.

Grafički prikaz kišnog ciklusa na Jupiteru uključuje i tuču amonijaka
Grafički prikaz kišnog ciklusa na Jupiteru uključuje i tuču amonijaka

Razumijevanje atmosfere egzoplaneta

Još nije jasan razlog toj uniformnosti; istraživači vjeruju da je to povezano s gustoćom i površinskom napetošću materijala. Razumijevanje te veze nije jedini koristan ishod daljnjih studija.

Razumijevanje kako kišne kapi nastaju na drugim planetima moglo bi nam pomoći da bolje razumijemo atmosferu egzoplaneta. Ta će se pitanja početi nametati lansiranjem mnogo snažnijih satelita za promatranje egzoplaneta u bliskoj budućnosti.

I mada će proći još dosta vremena prije nego što neki čovjek osjeti kišu na nekom drugom planetu, dobro je znati da to neće biti previše različito od kiše koja pada na Zemlju.