Jednorog, to fantastično-mitološko konjoliko biće koje plemenito blista savršenom bjelinom, uokolo leprša mašući svojim čeonim rogom i radosno defecira dugine boje, postaje nimalo fantastična realnost u životima nekih mladih osoba kojima iz lubanje izrasta i do tri centimetra dugačak koštani rog.

Vel'ka glooova, tanak vrooot

Pregledavajući arhivu od preko 1.200 rendgenskih snimki, australski stručnjaci su otkrili da se u zadnjih desetak godina kod preko 40%  osoba u dobi između 18 i 30 godina opaža nešto učestalija pojava patoloških koštanih izdanaka stražnjeg dijela lubanje, i to za desetak posto više nego u prethodnim desetljećima.

Neki od tih 'roščića' su dugi manje od par milimetara i jedva su primjetni, no neki mjere i preko 3 cm duljine. Opisane rodolike izrasline su locirane na vrlo određenom mjestu na lubanji: straga, iznad mjesta pripoja glave i vrata, nalazi se zatiljna (okcipitalna) kost, a na njezinoj sredini je prirodna koštana kvržica nazvana vanjska zatiljna izbočina (latinski: protuberantia occipitalis externa, POE), koja je normalno hvatište ligamenata i tetiva vratnih mišića.

Budući da predstavlja hvatište mišića koji pozicioniraju i stabiliziraju glavu (a ljudska glava je prilično teška za relativno krhak vrat), POE se i u normalnim uvjetima nalazi pod naprezanjem i mehaničkim stresom. A jedno od temeljnih biomehaničkih pravila kaže da tkivo hipertrofira, raste i zadebljava se ukoliko je prekomjerno izloženo statičkom i dinamičkom opterećenju. Na mjestu gdje ju pripojene mišićne tetive i ligamenti pojačano 'natežu', svaka kost odgovara pojačanim rastom i stvaranjem koštanih izraslina zvanih entezofiti.

Taj proces je inače normalan i prirodan, ali se najčešće opaža nakon mnogo godina dugotrajnih opterećenja, dakle u starijoj dobi. Međutim, glavni autor istraživanja David Shahar, znanstvenik na Sveučilištu Sunshine Coast, ističe da se u zadnjih desetak godina opaža sve učestalija pojava entenzofita u mladih osoba.

'Nategnuta' hipoteza (pun intended)

Na pitanje koje logično slijedi: „Kakvo je to prekomjerno opterećenje vratnih mišića i njihovog hvatišta na zatiljnoj kosti koje uzrokuje rast u obliku tri centimetra dugačkog roga?“, autori su odgovorili hipotezom da je uzrok u prekomjernoj kroničnoj zategnutosti mišića i ligamenata stražnjeg dijela vrata uslijed kontinuirano nepravilnog držanja glave u položaju nagnutom prema naprijed - zbog stalnog nadvijanja nad handheld gadgetima, ručnim uređajima s ekranom: tabletima i mobitelima, pa i laptopima.

Uspoređujući s istraživanjima (ne)pravilnog držanja glave i vrata u ranijim desetljećima, utvrdili su da je u ovoj studiji izmjerena prosječna hiperfleksija (savijanje glave prema naprijed) od 26 mm, što je statistički znatno veća vrijednost od one izmjerene 1996. godine, kada takvih ručnih napravica još nije bilo.

"Znamo da postoje faktori koji potiču nastanak entenzofita, primjerice genetska predispozicija i kronična upala", pišu autori, "Međutim, izgledno je da korištenje modernih tehnologija i ručnih uređaja može biti odgovorno za takav nepravilan položaj glave  s posljedičnim razvojem koštanih anomalija stražnje lubanje."

Deformiteti nas čekaju u redu

Ove hipoteze o etiologiji nastanka „stražnjeg roga“ podržane su i nekim drugim istraživanjima o tome kako mobilni uređaji utječu na naš mišićno-koštani sustav. Primjerice, nedavna sustavna analiza ortopedskih tegoba među korisnicima ručnih uređaja je pokazala da se patološka stanja kralježnice nalaze dvostruko češće u vratnoj regiji nego na drugim dijelovima kralježnice. Treća je pak studija utvrdila da skoro 70 % korisnika (uz prosjek korištenja mobilnih uređaja od 4,5 sata dnevno), opaža značajne kronične bolove u vratu.

Loše držanje, dakako, nije ništa novo: i naši roditelji su nas redovito opominjali da se ispravimo jer ćemo ostati grbavi. Međutim, danas znatno više vremena provodimo s glavom neprirodno nagnutom nad mobitelom, tabletom ili laptopom nego što smo ga običavali provesti nad knjigom ili pisanjem u našim notesima ili dnevnicima prije samo nekoliko desetljeća. I ne, zaista nam neće narasti grba, nego - tvrde australski stručnjaci - rog na glavi. I to straga.

Treba biti jasan: ovi „rogati“ POE-i nisu sami po sebi štetni i ne uzrokuju značajnije smetnje, ali bi mogli biti signal za postojanje znatno većeg zdravstvenog problema. Način na koji naše tijelo kompenzira loše držanje može uzrokovati dodatni stres i mnogim drugim zglobovima i mišićima, povećavajući izglede za ozljede ili mišićno-koštane zdravstvene tegobe u budućnosti.

Iako je 'handheld revolucija' danas čvrsto ukorijenjena u našim svakodnevnim aktivnostima, moramo se podsjetiti da su ovi uređaji stari tek nešto više od jednog desetljeća, pa se postavlja pitanje s kakvim mitološkim izraslinama i deformitetima (a i ne tako mitološkim, već vrlo realnim zdravstvenim tegobama) će se u ne tako dalekoj budućnosti morati suočiti naša i nadolazeće generacije korisnika računalne tehnologije.

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.}