Koju god medalju osvojila, alžirska boksačica Imane Khelif će nakon ove Olimpijade ostati ponajviše upamćena po tome što je zbog njenog „muškog“ izgleda pokrenuta žestoka rasprava oko transrodnih osoba u sportu, mada uopće ne postoje dokazi da je ona muškarac ili da ima muške kromosome ili previsoku razinu testosterona. Nakon svega će se vratiti kući ovjenčana toliko željenom olimpijskom kolajnom i potpuno neželjenom titulom ikone transrodnih osoba diljem svijeta.

Kao i obično, brojni komentatori o tome posjeduju svoje mišljenje i svoj stav kojega imaju neodoljivu potrebu podijeliti sa svima koje to zanima, a posebice s onima koje ne zanima. No, u toj kakofoniji glasova „strućljaka“, pozorniji i neutralniji promatrač će opaziti jedan simptomatičan detalj: o spolnom i rodnom definiranju Imane Khelif izjašnjavaju se skoro isključivo laici, a vrlo teško se može pronaći poneki kratak i odmjeren komentar genetičara, liječnika, stručnjaka za pitanje spolnog i rodnog identiteta.

Razlog tome je jednostavan: svaki iole ozbiljan stručnjak i znanstvenik će izbjeći donošenje mišljenja i procjene na temelju nepotpunih ili manjkavih činjenica i informacija. A upravo o tome i jeste riječ: informacije i činjenice o alžirskoj boksačici su ostale oskudne i nedovoljne za donošenje iole suvislog mišljenja. Uostalom, što se o tome može reći, a da već nije višestruko prežvakano u svim medijima i na svim društvenim mrežama?

Pimpeki i pipice

Znam da ću zvučati kao nostalgični starac (što uostalom i jesam), ali stvari su prije zaista bile puno jednostavnije i svima razumljivije nego danas. Počnimo s nečim naizgled vrlo očiglednim: nekada je bilo vrlo lako znati tko je kojega spola. I to je svima, brate, bilo jasno odmah od prvoga časa nakon rođenja pa sve do kraja života. Kužiš, ono, rodiš se iz mamine one stvari (ili te je umjesto tako vulgarnog dolaska na svijet donijela roda ili su te roditelji našli u povrtnjaku u glavici kupusa) i već na prvi pogled je sve bilo jasno: ako ti između nogu visi pimpek onda si dječak (sinčina, jel'te…), a ako ne visi ništa nego imaš pipicu - onda si curica (tj. da prostiš, dite). I to je bilo to. Nema dalje. Za curice ('ženski rod') su bile rezervirane lutke, ružičasta boja, duga kosa i haljinice, a za dječake ('muški rod') lopta i praćka, plava boja, hlače i šišanje na kratko. Dječaci ne plaču, nego se kuže u alate i autiće, a curice uče kuhati i šminkati se da budu lijepe.

Štoviše, u školi nam je na nastavi biologije potvrđeno da su muški pimpeki i ženske pipice (a i cice, kad poslije narastu) anatomske izrasline koje su jasno definirane i predodređene našim spolnim kromosomima: tko ima XX kromosome ta(j) je žensko, a ako posjeduje kombinaciju XY onda je muško. Povrh toga, ispod pimpeka su obavezno obješena muška jajca natrpana spermićima, dok se u trbuhu iznad pipice skrivaju jajnici ispunjeni ženskim jajašcima. A oni štreberi koji su u udžbenicima čitali i sitno tiskana slova 'za one koji žele znati više', hvalili su se svojim znanjem o tome da muški imaju hormon testosteron (a posljedično tome brkove i ostale dlake po tijelu, dubok glas i veeelike mišiće), a žene imaju estrogene hormone (pa zato imaju obline, glatku kožu, menstruaciju, te nježniji glas i muskulaturu).

Ah, kako su to bila divna, jednostavna vremena!

No, kao i sa svime u biologiji i općenito u životu, kako je vrijeme prolazilo, a mi - kao osobe i kao društvo - postajali sve iskusniji, stariji i izloženiji surovim životnim istinama, pokazalo se da stvari uopće nisu tako priprosto simplificirane.

Za početak, saznali smo neminovnu i okrutnu činjenicu da pojmovi „spol“ i „rod“ uopće nisu istoznačni. Spol je pojam kojega tradicionalno (čitaj: konzervativno) smatramo „prirodnim“, biološkim binarnim sustavom koji podrazumijeva samo dvije uzajamno isključive opcije: muško ili žensko. Oduvijek je bilo tako: kada se beba rodi, liječnici ili primalje pogledaju "tamo dolje" i ovisno o tome što vide, proglase dijete "dječakom" ili "djevojčicom". I zaista, definiranje spola se tradicionalno temelji na nizu bioloških čimbenika koji uključuju kromosome (XX ili XY), hormone (estrogen i testosteron), unutarnje i vanjske reproduktivne organe, te sekundarne spolne karakteristike (brkove, brade ili dojke).

Ali "one stvari" nisu uvijek tako jednostavne

Premda smo u svakodnevnim situacijama navikli podrazumijevati binarni sustav definiranja spola, priroda ponekad iz svojega rukava izvlači spektakularna iznenađenja. Naime, postoje brojne situacije i iznimke, poznate kao interspolna stanja, kod kojih razvoj i definiranje spola ne slijedi uobičajeni binarni sustav M/Ž – XY/XX – testosteron/estrogeni – pimpek/pipica. Štoviše, kad kažemo „brojne situacije i iznimke“, zaista tako i mislimo, jer – vjerovali ili da – među nama se nalazi podjednak postotak interspolnih osoba koliko primjerice postoji crvenokosih ljudi: negdje oko 1% ukupnog svjetskog stanovništva (ne, to ne znači da su crvenokose osobe interspolne, nego sam ih samo iskoristio kao slikovitu usporedbu statističke učestalosti i pojavnosti u općoj populaciji).

Hajdemo prvo pogledati što se krije u gaćama onih većinskih 99% osoba! Krenimo kronološkim putem od one prve, početne, tek oplođene stanice pa sve do trenutka rođenja – ili još bolje, odrastanja – jednoga dječaka ili djevojčice.

Ako ste ikada pomislili da se već u toj sićušnoj stanici stvorenoj spajanjem tatinog spermića i maminog jajašca nalaze svi odgovori na to hoće li buduće dijete nositi ružičastu haljinicu ili plave hlače – prevarili ste se. Od oplođenog jajašca do definiranja spola novorođenčeta facscinantan je i složen put koji počinje spajanjem dvije stanice - jajne stanice i spermija. Ovaj trenutak, poznat kao oplodnja, označava stvaranje zigote, prve stanice novog ljudskog bića.

S obzirom da jajna stanica uvijek nosi X kromosom, a spermij može nositi ili X ili Y kromosom, ako spermij koji oplodi jajnu stanicu nosi X kromosom, zigota će imati kombinaciju XX, što genetski određuje ženski spol. Druga opcija je da spermij nosi Y kromosom, pa će rezultat biti XY kombinacija, što genetski određuje muški spol. Ukratko, trenutkom oplodnje je definirano ono što nazivamo genetski spol djeteta.

Međutim, premda je genetski spol zigote jasno određen, u tom trenutku razvoja budućeg ljudskog bića još nema vidljivih razlika između muških i ženskih embrija: sve zigote – i muške i ženske – izgledaju i ponašaju se posve jednako: pola sata nakon oplodnje počinju se dijeliti, stvarajući sve više i više stanica, pritom i dalje izgledajući jednako, bez obzira na genetski spol.

Rani embrionalni razvoj: stvaranje temelja

Tijekom prvih nekoliko tjedana nakon oplodnje, embrij (zametak u ranoj fazi razvoja) prolazi kroz brze i dramatične promjene. Stanice se neprestano dijele i počinju se organizirati u različite slojeve i strukture. Oko četvrtog tjedna od oplodnje se unutar embrije formira nakupina stanica, struktura poznata kao „genitalni greben“, što je prvi ključan korak u razvoju reproduktivnog sustava (spolnih organa), jer će se iz te strukture tijekom daljnjeg embrionalnog razvoja formirati strukture poput Wolffovih i Müllerovih kanala (zapamtite ih, kasnije ćemo ih gledati u važnim ulogama!), kao i onih najbitnijih - spolnih žlijezda: testisa i jajnika.

Čak i u ovoj fazi genitalni greben još uvijek izgleda identično kod svih embrija, bez obzira na njihov genetski spol. U njemu se nalaze navedeni kanali i primitivne spolne stanice koje imaju potencijal postati ili jajnici ili testisi. Te stanice su dakle „višenamjenske“ (pluripotentne, rekli bi štreberi).

Oko šestog tjedna embrionalnog razvoja dolazi do drugog ključnog trenutka u razvoju spola: kod embrija s XY kromosomima (genetski muških), aktivira se gen poznat kao SRY (Sex-determining Region Y). SRY gen se nalazi na Y kromosomu i djeluje kao „prekidač“ koji pokreće, trigerira razvoj spola u muškom smjeru. Aktivirani SRY gen pokreće složenu kaskadu genetskih i hormonalnih događaja koji započinju s prvim korakom, proizvodnjom proteina koji se zove TDF (testis-determining factor), a taj protein zatim aktivira druge gene koji su ključni za razvoj testisa, muških spolnih žlijezda.

Kod embrija s XX kromosomima, onih genetski ženskih, SRY gen nije prisutan (jer u XX-kombinaciji očito nema Y-kromosoma), pa se stoha ne aktivira „muški“ put razvoja, već se umjesto toga u odsutnosti SRY gena i TDF-proteina genitalni greben sam od sebe razvija u jajnike, ženske spolne žlijezde.

Dakle, i testisi i jajnici potječu iz posve iste tkivne osnove (genitalnog grebena), a jedino što ih diferencira je činjenica je li SRY-gen tijekom 6. tjedna razvoja odradio svoj posao ili ne. Već u toj činjenici će oni lucidniji i ljubopitljiviji čitatelji naći temelj za postavljanje jednog od presudnih pitanja: „A što ako SRY iz nekog razloga ipak NE odradi svoj posao u XY embriju?“, a zanimljiv odgovor na to ćemo dati u daljnjem tekstu.

Razvoj spolnih žlijezda: jajnici ili testisi?

Sljedećih par tjedana nakon (ne)aktivacije SRY-TDF osovine ključno je za diferencijaciju spolnih žlijezda. Kod "muških" XY embrija se primitivne spolne stanice u genitalnom grebenu pod utjecajem SRY gena i TDF-a počinju organizirati u strukture koje će postati testisi: formiraju se sjemeni kanalići i specijalizirane stanice – Sertolijeve stanice će proizvoditi spermije, a Leydigove stanice će proizvoditi androgeni, „muški“ spolni hormon, testosteron.

Obratite pozornost na činjenicu da testosteron NE prethodi nastanku muških spolnih organa, već upravo suprotno – prvo se aktivacijom SRY/TDF-a definiraju testisi, muške spolne žlijezde, a tek potom se u njima počeli stvarati androgeni (muški) hormoni, među kojima je najvažniji testosteron. Jer, upravo u toj činjenici će oni lucidniji i ljubopitljiviji čitatelji naći temelj za postavljenje drugog po redu presudnog pitanja: „A što ako testosteron iz nekog razloga ipak NE odradi svoj posao u XY embriju?“, o čemu ćemo također raspraviti u daljnjem tekstu.

Kako već rekosmo, kod XX embrija se bez utjecaja SRY gena primitivne spolne stanice organiziraju u strukture koje će postati jajnici: formiraju se folikuli, strukture koje sadrže nezrele „ženske“ jajne stanice. Proizvodnja „ženskih“ hormona – estrogena i progesterona – u jajnicima će započeti nešto kasnije, a bit će i znatno manje aktivna od testosteronske produkcije u muškim spolnim žlijezdama.

Opisani proces diferencijacije neutralnih, pluripotentnih stanica zigote u muške ili ženske spolne žlijezde je fascinantan primjer kako jednostavne, minuciozne genetske upute (u ovom slučaju, prisutnost ili odsutnost jednog jedinog gena, SRY) mogu dovesti do dramatično različitih ishoda u razvoju tkiva, a kasnije i u formiranju kompletnih spolnih oznaka kod osobe.

Hormonalna oluja: testosteron preuzima glavnu ulogu

Dva tjedna potom, oko osmog tjedna trudnoće, kod XY embrija će novonastali testisi započeti proizvodnju značajne količine testosterona, hormona koji igra glavnu ulogu u daljnjem razvoju muškog reproduktivnog sustava; započinje tzv. testosteronska oluja. Testosteron potiče razvoj Wolffovih kanala (sjećate se, to su primitivne strukture prisutne kod embrija oba spola). Pod utjecajem testosterona ovi kanali će se razviti u unutrašnje muške reproduktivne organe: sjemenovode i epididimis.

Istovremeno, testisi XY embrija počinju proizvoditi i hormon poznat kao anti-Müllerov hormon (AMH), koji pak – kako mu ime kaže – uzrokuje propadanje Müllerovih kanala (onih drugih primitivnih struktura prisutnih kod svih embrija), koje bi se inače razvili u ženske reproduktivne organe.

Kod XX embrija, bez prisutnosti testosterona i AMH, događa se suprotan proces: Wolffovi kanali propadaju, dok se Müllerovi kanali razvijaju u ženske reproduktivne organe: jajovode, maternicu i gornji dio vagine.

Posljednji komadić prvog dijela slagalice: vanjski spolni organi

Razvoj vanjskih spolnih organa počinje tjedan dana nakon pojave (ili izostanka) testosteronske oluje, dakle oko 9. tjedna trudnoće. Posebna zanimljivost je to što – kao i u slučaju genitalnog grebena – svi  embriji taj razvoj počinju s identičnim „osnovnim borbenim kompletom" tkiva od kojega će se razviti vanjsko, vidljivo spolovilo ili dječaka ili djevojčice. Ta početna osnova uključuje genitalnu kvržicu, genitalne nabore i genitalne izbočine.

Kod muškog XY embrija, testosteron se u 9. tjednu pretvara u još snažniji hormon po imenu dihidrotestosteron (DHT). Pod utjecajem DHT-a genitalna kvržica se izdužuje i postaje penis, genitalni nabori se spajaju i formiraju mokraćnu cijev unutar penisa, a genitalne izbočine se povećavaju i spajaju kako bi formirali skrotum.

Nasuprot tome, kod ženskog XX embrija, bez prisutnosti „nabrijanog testosterona“, DHT-a, genitalna kvržica ostaje malena i postaje klitoris, genitalni nabori ostaju odvojeni i postaju male stidne usne, a genitalne izbočine postaju velike stidne usne.

Ovaj proces je izvrstan primjer kako isti početni „građevni materijal“ može, pod utjecajem različitih hormona (ili uslijed izostanka tog utjecaja), rezultirati vrlo različitim strukturama. A u toj činjenici će oni lucidniji i ljubopitljiviji čitatelji po treći puta naći temelj za postavljenje još nekoliko presudnih pitanja: „A što ako dihidrotestosteron iz nekog razloga ipak NE odradi svoj 'muški' posao u XY embriju? Ili, recimo, u XX embriju iz nekog razloga dođe do aktivacije 'muškog' DHT-a i njegovog djelovanja na žensko vanjsko spolovilo?“. I o tome ćemo nešto kasnije, ukoliko još uvijek imate strpljenja i koncentracije za praćenje ovog vrtoglavog putovanja kroz gene, kromosome, spolovila i hormone.

Drugi dio slagalice: fino podešavanje

Tijekom ostatka trudnoće, spolni organi nastavljaju rasti i razvijati se. Kod muških fetusa, testisi se spuštaju iz trbušne šupljine u skrotum, obično tijekom posljednja dva mjeseca trudnoće. Kod ženskih fetusa, jajnici su formirani do 20. tjedna trudnoće, a svaki jajnik sadrži otprilike šest milijuna nezrelih jajnih stanica, iako će većina njih propasti prije puberteta. Važno je napomenuti da su vanjski spolni organi u svojoj osnovi definirani i formirani već do sredine trudnoće, ali nastavljaju rasti i razvijati se sve do puberteta, jer se hormonalni ples produžuje i nakon rođenja: hormonalna aktivnost se nastavlja i igra ključnu ulogu u daljem razvoju i definiranju anatomskih odrednica muškog i ženskog spola.

Kod muških fetusa, testisi nastavljaju proizvoditi testosteron, koji je ključan za daljnji razvoj i rast penisa i drugih muških reproduktivnih organa. Zanimljivo je da razina testosterona kod muških fetusa dostiže vrhunac oko 16. tjedna trudnoće, kada dosegne gotovo jednaku razinu kakva se nalazi kod odraslih muškaraca! Kod ženskih fetusa jajnici počinju proizvoditi estrogen i progesteron, no u relativno malim količinama, koje su ipak dovoljne da ti hormoni (u izostanku testosterona!) imaju ključnu ulogu u razvoju maternice i vagine.

Mozak ima spol

Iako se većina naše dosadašnje priče fokusira na razvoj fizičkih spolnih karakteristika (testisa i jajnika, pimpeka i pipica), fascinantna je i nezaobilazna činjenica da se i mozak razvija na spolno specifičan način. Istraživanja su pokazala da tijekom embrionalnog i fetalnog razvoja hormoni (u čemu posebno prednjači upravo testosteron) izravno utječu na razvoj nekih područja mozga: kod muških fetusa izloženost testosteronu tijekom kritičnih razdoblja embrionalnog razvoja mozga može utjecati na strukturu i funkciju kognitivnih moždanih regija, što može biti značajno za formiranje nekih spolnih, „muško-ženskih“ razlika u ponašanju i kognitivnim sposobnostima koje se primjećuju kasnije u životu.

Valja naglasiti da je ovo područje utjecaja spolnih hormona na neuralni razvoj još uvijek predmet intenzivnih istraživanja i da su mnoge od ovih razlika suptilne i podložne velikom preklapanju između spolova, kao i brojnim varijacijama uvjetovanih kulturološkim i civilizacijskim odgojnim utjecajima.

Odstupanja od binarnog sustava spolnosti: različitosti i varijacije

Hajdemo sada zadovoljiti radoznalost onih ljubopitljivih među vama, pa kroz još jedno uzbudljivo putovanje ljudskom biologijom i fiziologijom odgovoriti na pitanja o tome što se događa kada tijekom složenog procesa definiranja spola i spolovila ipak nešto pođe po zlu -- bilo u kromosomima ili u aktivaciji gena, u djelovanju hormona ili u razvoju spolnih organa.

1. Kad se brojke ne slažu: kromosomske varijacije

Priču o spolnom razvoju počeli smo s kromosomima. Ljudi obično imaju 46 kromosoma, uključujući u tu brojku i dva spolna kromosoma: X i X za žene, ili  X i Y za muškarce. Ali, kako smo već rekli, nestašna priroda ponekad ima drugačije planove.

• a) Turnerov sindrom (XO): život sa samo jednim X kromosomom

Zamislite da ste se rodili kao 46-dijelna puzzle-slagalica kojoj nedostaje jedan komadić: to je otprilike ono što se događa kod Turnerovog sindroma. Osobe s ovim stanjem imaju samo jedan X kromosom umjesto uobičajena dva, što se u genetici označava kao XO. Rezultat tog manjka je taj da su djevojčice koje se rode s ovim sindromom obično niskoga rasta i mogu imati neke specifične fizičke karakteristike poput širokog vrata u vidu kožnog nabora. Ono što je u smislu definiranja spola još važnije, njihovi jajnici se ne razvijaju normalno, što redovito dovodi do neplodnosti. Zanimljivo je da, unatoč nedostatku drugog X kromosoma, ove osobe imaju izgledom uredne i normalno funkcionalne ženske spolne organe. To ujedno dokazuje i da za razvoj ženskog spola nije potreban „aktivni“ signal poput SRY gena za muški spol: ukoliko nema hormonalnih intervencija, razvoj spola u smjeru ženskih karakteristika se odvija spontano, sam od sebe i predstavlja svojevrstan „zadani obrazac“.

• b) Klinefelterov sindrom: kada X dobije pojačanje

S druge strane spektra nalazimo Klinefelterov sindrom kod kojega osobe umjesto „muškog“ XY para kromosoma imaju i treći, dodatni kromosom: još jedan X-kromosom kod njih rezultira kariotipom XXY. Ovi pojedinci su genetski i fizički muškog spola, ali njihov dodatni X kromosom uzrokuje i neke jedinstvene karakteristike: dječaci i odrasli muškarci s Klinefelterovim sindromom obično su viši od prosjeka, a redovito imaju manje izražene muške sekundarne spolne karakteristike (slabiju tjelesnu dlakavost, nježniji glas) i često se suočavaju s problemima plodnosti. Zašto? Dodatni X kromosom ometa normalnu funkciju testisa, što rezultira smanjenom proizvodnjom testosterona. A što je manje testosterona, to spontani spolni razvoj više naginje u smjeru ženstvenosti, kako smo naveli u primjeru Turnerovog sindroma.

2. Kada se prekidač pokvari: problemi s SRY genom

Sjećate li se SRY gena, onog „čarobnog prekidača“ koji u 6. tjednu embrionalnog razvoja pokreće spolni razvoj u muškom smjeru? Kao i svaki prekidač, tako i ovaj može zakazati, pa uzrokovati da standardne XX i XY kombinacije ne moraju obavezno rezultirati očekivanim ženskim (XX) ili muškim (XY) spolnim karakteristikama. Tako u slučaju osoba s problemom SRY gena možemo primjerice susresti fizički nedvosmislene žene koje međutim imaju XY (mušku) kombinaciju kromosoma ili pak tjelesno besprijekorne muškarce koji su u genetskom smislu XX žene.

• Sindrom XY žene: kada onaj „Y“ ne znači „muško“

XY žena je osoba kod koja u genetskom smislu imamo „čisto mušku situaciju“ jer posjeduje XY kromosome, ali ima i mutaciju u SRY genu koja ga čini nefunkcionalnim. Rezultat? Osoba s XY kromosomima (dakle, muškarac) koja se u tjelesnom smislu rađa „bez visuljka“, „s pipicom“… i potom se ostatak života razvija i odrasta kao žena sa svim vidljivim ženskim fizičkim, spolnim i odgojnim karakteristikama. Ovo stanje poznato je kao „sindrom XY žene“ ili „Sweyerov sindrom“. Pojedinci s ovim stanjem imaju ženske vanjske spolne organe, osjećaju se kao žene (a i odgajani su kao žene) i tek ako se podvrgnu kromosomskoj analizi pokaže se da su u genetskom smislu - muškarci. Ipak, zbog kromosomski muške XY kombinacije nemaju funkcionalne jajnike već nerazvijene spolne žlijezde, tzv. „trakaste gonade“ koje ne proizvode jajne stanice ni hormone. Zbog toga ove osobe obično ne prolaze pubertet bez nadomjesne hormonske terapije.

• Sindrom XX muškarca: kada jedan „X“ dobije svoj „Y“ dodatak

Ponekad, tijekom formiranja spermija u testisima, vršak Y kromosoma na kojem se nalazi SRY gen se „otkine“ i može se „zalijepiti“ na X kromosom. Ako takav spermij koji u sebi nosi X-kromosom „obogaćen“ SRY-genom oplodi jajnu stanicu, rezultat je osoba s dva X kromosoma (dakle genetska XX-žena), ali žena s funkcionalnim SRY-genom. Takve žene se razvijaju kao muškarci unatoč tome što nemaju cijeli Y kromosom, već samo njegov zalutali komadić! Osobe s ovim stanjem imaju izvana normalne i funkcionalne muške spolne organe i fizički izgled muškarca, odgajani su od rođenja kao dječaci (jer su ih SRY gen i TDF protein „napucali“ s muškim količinama testosterona i dihidrotestosterona i još u embrionalnom razvoju „pogurali“ stanice genitalnog grebena, kvržice, nabora i izbočine u smjeru razvoja muških spolnih karakteristika i organa). Ipak, obično su neplodni jer nemaju one ostale gene s Y kromosoma koji su potrebni za proizvodnju sperme.

3. Hormonalna anarhija: kada tijelo ne sluša direktive i upute

Čak i ako su kromosomi i geni u redu, još uvijek može doći do problema, ukoliko tjelesne stanice ne reagiraju ispravno na spolne hormone. Postoji preko nekoliko takvih situacija, a nabrojat ćemo samo dva najčešća slučaja „pogrešne komunikacije“ između hormona i tjelesnih stanica.

Prvi je sindrom neosjetljivosti na androgene (AIS), slučaj u kojem testosteron i drugi spojevi iz skupine „muških hormona“ (androgena) ne djeluju na ciljne stanice. Zamislite da nekome uporno šaljete poruke, ali primatelj nema ispravan hardver ili softver kojim ih može pročitati: to je otprilike ono što se događa kod sindroma neosjetljivosti na androgene. Osobe s ovim stanjem imaju XY kromosome i proizvode testosteron i druge androgene, ali njihove stanice ne mogu reagirati na te hormone.

Rezultat? Osobe s potpunom neosjetljivošću na androgene (CAIS) razvijaju se kao žene, sa ženskim vanjskim spolnim organima unatoč tome što imaju XY kromosome i testise (koji su obično smješteni u trbušnoj šupljini). Razlog tome je što – kako smo već naveli – ukoliko nema hormonalnih intervencija (a nema ih jer stanice ne reagiraju na stimulaciju testosteronom), razvoj spola se sam od sebe po „zadanom obrascu“ spontano odvija u smjeru ženskih karakteristika. Ove osobe često saznaju za svoje stanje tek u pubertetu, kada ne dobiju menstruaciju.

Drugi slučaj je kongenitalna adrenalna hiperplazija (KAH), stanje koje utječe na nadbubrežne žlijezde, jednu od najaktivnijih tjelesnih tvornica hormona, uzrokujući prekomjernu proizvodnju androgena (muških hormona). Ovo može imati značajan utjecaj na razvoj spola, posebno kod XX osoba. Djevojčice s težim oblicima KAH-a mogu se roditi s vanjskim spolnim organima koji više izgledaju muški nego ženski, kao posljedica procesa zvanog virilizacija, uzrokovanog prekomjernim djelovanjem androgenih hormona. Međutim, premda ih se pri rođenju nerijetko proglasi dječacima (jer se vidi pimpek, jel'te...), one i dalje imaju unutarnje ženske reproduktivne organe (maternicu i jajnike).

S druge strane, dječaci s KAH-om - upravo zbog snažne stimulacije povišenim androgenim (muškim) hormonima - mogu ući u pubertet vrlo rano, ponekad već i u dobi od samo 2 ili 3 godine. 

4. Nejasne genitalije i druge varijacije

Ponekad problem nije ni u kromosomima ni u hormonima, već u samom razvoju spolnih organa.

Primjer je mješovita gonadna disgeneza, stanje gdje osoba ima testis na jednoj strani, a na drugoj strani ima nerazvijenu spolnu žlijezdu (često nazvanu "trakasta gonada"). Ovi pojedinci obično imaju mozaični kariotip, što znači da neke stanice njihovog tijela imaju XY kromosome, a druge imaju samo X kromosom (dio tijela je normalne muške genetike, a dio ima kromosomsku shemu Turnerovog sindroma, XO). Rezultat ove zbrke može biti različit: neki pojedinci imaju pretežno muške karakteristike, neki pretežno ženske, a neki imaju mješavinu muških i ženskih značajki.

Drugi primjer je ovotestikularni poremećaj spolnog razvoja (DSD), ranije poznat kao „pravi hermafroditizam“ ili „prava dvospolnost“, što je rijetko stanje gdje osoba ima i ovarijsko (žensko) i testikularno (muško) žljezdano tkivo. Vanjski spolni organi kod osoba s ovim stanjem mogu varirati od tipično ženskih do tipično muških ili mogu biti „negdje između“.

Ovi primjeri pokazuju da spolna biologija nije uvijek crno-bijela (ili bolje rečeno, nije uvijek plavo-ružičasta). Spol više predstavlja spektar nego striktnu binarnu kategoriju.

Rod: kad se u sve to još uključi i društvo

Ako nakon svega ovoga mislite da je spol kompliciran pojam, pričekajte da čujete što sve imamo reći za rod! Rod je društveni konstrukt, pojam koji opisuje uloge, ponašanje i identitete koje društvo, kultura i tradicija pripisuju različitim spolovima. Zamislite da je spol hardver vašeg računala, a rod softver: vaš hardver i hardver vašega kolege mogu biti posve isti, ali ovisno o softveru koji je instaliran u njemu (u hardveru, ne u kolegi!), vaša dva računala mogu raditi potpuno različite stvari.

Rodne uloge se razlikuju od kulture do kulture i mijenjaju se tijekom vremena. Na primjer, u antičkom su Egiptu muškarci nosili šminku i perike, a u Europi 18. stoljeća visoke potpetice su bile isključivo muška moda. Tradicionalni Škoti i Velšani nose suknje (bez gaća!), a u brojnim kulturama žene nosi hlače - shalwar, churidar, hanbok, qipao (s gaćama ili bez njih).

U nekim kulturama postoje tradicionalno priznati „treći rodovi“, poput hidžre u Indiji, muxe u Meksiku, mahu na Tahitiju ili fa'afafine na Samoi, osobe koje se ne definiraju ni kao muškarci ni kao žene – i tamo nikome ne smetaju; štoviše, vrlo su poštovani i cijenjeni članovi zajednice. Sve do pred par desetljeća je u nekolicini balkanskih zemalja bilo moguće vidjeti i virdžine, žene koje su preuzele muški identitet, ponašanje i društvene obaveze, čime bi u očima zajednice praktično postale muškarci, nosile mušku odjeću i oružje, preuzimale muške poslove i uloge u društvu, te imale ista prava kao i muškarci, uključujući pravo na posjedovanje imovine; s druge strane, morale su se odreći ženskih uloga, uključujući brak i materinstvo.

Očito, ono što smatramo „muškim“ ili „ženskim“ ponašanjem nije u globalnom smislu ni univerzalno ni nepromjenjivo.

I tako dolazimo do najsloženijeg dijela priče, do rodnog identiteta.

Rodni identitet: tko sam ja?

Rodni identitet je, najkraće rečeno, unutarnji osjećaj osobe o tome kojem rodu pripada. Za većinu ljudi rodni identitet se podudara s njihovim biološkim spolom, ali za neke to nije slučaj. Osobe čiji se rodni identitet razlikuje od spola koji im je pripisan pri rođenju nazivamo transrodnim. Neke se identificiraju kao muškarci, neke kao žene, a neke kao 'nešto između' ili posve izvan tih kategorija.

Već smo u ovom tekstu spominjali kako geni i hormoni još tijekom našeg ranog embrionalnog razvoja imaju snažan upliv u razvoj ne samo tjelesnih spolnih karakteristika, nego i značajnih dijelova našeg mozga, posebice onih kognitivnih dijelova, vezanih uz percepciju, osjećaje i intelektualne funkcije. Nekoliko znanstvenih teorija upravo tim utjecajima pripisuje činjenicu da se neke osobe mentalno, intimno i samospoznajno osjećaju i definiraju drukčijeg rodnog opredjeljenja nego što im to „diktira“ izgled njihovog tijela i spolnih organa, pa i drukčije nego kako ih njihova okolina i kulturološki milje pokušavaju definirati. Transrodne osobe imaju misli i osjećaje koji su u rodnom smislu drukčijeg spola nego što je spol koji im je rođenjem tjelesno „dodijeljen“.

Kada govorimo o binarnim rodnim identitetima, mislimo na dvije tradicionalne kategorije: muški i ženski rod. Pritom su „muškarci“ osobe koje se tako identificiraju kao muškarci, bez obzira na njihov biološki spol pri rođenju, a žene su osobe koje se identificiraju kao žene (i opet, bez obzira na njihov biološki spol).

Ali što ako se osoba ne osjeća ni kao muškarac ni kao žena? Ili se osjeća kao oboje? Ili nešto sasvim treće? Ovdje ulazimo u područje nebinarnih rodnih identiteta. Evo nekoliko primjera:

• Rodno fluidne osobe: Njihov rodni identitet je promjenjiv. Ponekad se mogu osjećati više kao muškarac, ponekad više kao žena, a ponekad negdje između ili izvan tih kategorija.
• Bigender osobe: Osjećaju da imaju dva različita rodna identiteta, bilo istovremeno ili naizmjenično.
• Agender osobe: Ne identificiraju se ni s jednim rodom ili osjećaju odsutnost roda.
• Pangender: Osjećaju povezanost sa svim rodovima.

Potrebno je i razlikovati rodni identitet od rodnog izražavanja. Dok je rodni identitet unutarnji osjećaj, rodno izražavanje je način na koji osoba predstavlja svoj rod drugima - kroz odjeću, frizuru, govor tijela i drugo. Osoba može imati ženski rodni identitet, ali preferirati muževnije rodno izražavanje. Ili obrnuto. Neke osobe uživaju u igranju s rodnim izražavanjem, ponekad se predstavljajući vrlo ženstveno, a ponekad vrlo muževno, bez obzira na svoj rodni identitet. I bez obzira na kromosomski spol..

Razumijevanje širine spektra rodnog identiteta je ključno iz nekoliko razloga. Jedan od prvih je inkluzivnost: prepoznavanje raznolikosti rodnih identiteta pomaže u stvaranju društva gdje se svi osjećaju prihvaćeno i cijenjeno. Ništa manje važno nije ni mentalno zdravlje, jer je za mnoge ljude mogućnost slobodnog izražavanja svog rodnog identiteta ključna za njihovo mentalno zdravlje i dobrobit. Osim toga, razumijevanjem rodnih identiteta razbijamo stereotipe: prihvaćanje činjenice da rod nije binaran pomaže nam da razbijemo štetne rodne stereotipe koji ograničavaju sve nas. I na kraju (ali ne i posljednje) je znanstveno razumijevanje: istraživanje rodnog identiteta pomaže nam da bolje razumijemo ljudski um, intelekt, kogniciju i svijest.

Spektar rodnog identiteta je bogat i raznolik, reflektirajući složenost ljudskog postojanja. Baš kao što prihvaćamo (ili bolje rečeno: bismo trebali prihvaćati) raznolikost u mnogim drugim aspektima života - od boje kože do glazbenih ukusa - tako bismo trebali prihvatiti i raznolikost rodnih identiteta. Razumijevanje i prihvaćanje ove raznolikosti ne samo da obogaćuje društvo, već i omogućuje svakom pojedincu da živi autentično i slobodno.

Medicinske implikacije: kad biologija susretne identitet

Razumijevanje spola i roda ima ogromne implikacije u medicini. Neke bolesti pogađaju različite spolove na različite načine, a spolni i drugi hormoni igraju veliku ulogu u našem zdravlju. Transrodne osobe koje prolaze hormonsku terapiju trebaju posebno prilagođenu medicinsku skrb. Osim toga postoji i pitanje mentalnog zdravlja: neprihvaćanje nečijeg rodnog identiteta može dovesti do ozbiljnih problema s mentalnim zdravljem tih pojedinaca, uključujući depresiju i anksioznost. Tu su i problemi vezani uz reproduktivno zdravlje, jer pitanja vezana uz trudnoću, kontracepciju i plodnost postaju složenija kad uzmemo u obzir različite rodne identitete.

Zamislite da ste liječnik i u ordinaciju vam ulazi pacijent kojem je pri rođenju pripisan ženski spol, ali se osjeća i identificira kao muškarac i prošao je kroz hormonsku terapiju. Kako biste pristupili pregledu? Koje pretrage biste napravili, koje doze kojih lijekova primijenili? Ovo su pitanja s kojima se suvremena medicina sve više suočava.

Kulturološke implikacije: kad društvu treba ažuriranje

Razumijevanje spola i roda ne utječe samo na medicinu, već i na gotovo svaki aspekt našeg društva. Pitanje sudjelovanja transrodnih sportaša u natjecanjima izaziva žestoke debate koje se načelno vrte oko središnjeg problema: kako osigurati fair play, a istovremeno poštovati rodne identitete? Ima još mnogo područja u kojima se odražavaju najveće promjene: zakonodavstvo, obrazovanje, jezik, marketing… Sve više brendova lansira rodno neutralne linije odjeće i kozmetike. Mnoge zemlje sada na službenim dokumentima priznaju više od dva spola; Njemačka, na primjer, ima opciju „divers“ (razno) za interspolne i rodno fluidne osobe. Neki jezici, poput našeg, imaju rodno određene imenice i glagole, pa se sve češće postavlja pitanje kako prilagoditi jezik da bi bio inkluzivniji i bolje oslikavao diverzifikaciju rodnih identiteta.

Kao što i sami svakodnevno svjedočimo, ova tema izaziva snažne emocije i reakcije. Tradicionalisti vjeruju da su spol i rod neraskidivo povezani i određeni biologijom, pa za njih postoje samo dva spola/roda. Progresivci gledaju na spol i rod kao na odvojene koncepte i podržavaju ideju rodnog spektra. Znanstvena zajednica općenito priznaje kompleksnost spola i roda, ali još uvijek postoje debate o mnogim detaljima; ipak, sve se više prepoznaje važnost pružanja podrške i opcija ovim pojedincima, umjesto da ih se odmah po rođenju „ispravlja“ kako bi se uklopili u tradicionalne kategorije muškog i ženskog. Aktivisti za prava LGBTQ+ zajednice se bore za šire društveno prihvaćanje različitih rodnih identiteta, a skeptici se pitaju jesu li nove definicije roda znanstveno utemeljene ili društveno korisne.

Ako ste zbunjeni svim ovim terminima, činjenicama, opcijama i pojavama - ne brinite. Meni je osobno još uvijek lakše shvatiti rodne identitete nego upute za sastavljanje IKEA namještaja. Naposljetku, možda je najvažnije zapamtiti da iza svih ovih koncepata, debata i promjena stoje stvarni ljudi sa stvarnim životima i iskustvima. Bez obzira na naše osobne stavove, empatija i poštovanje prema drugima trebali bi biti temelj svake rasprave o ovoj temi.

A ako vam se sve ovo čini previše komplicirano, uvijek se možete utješiti činjenicom da barem niste jedini zbunjeni. Uostalom, zbunjenost je prvi korak prema razumijevanju. Ili prema još većoj zbunjenosti. U svakom slučaju, barem niste sami!

Nakon ovog teturanja kroz pojmove spola i roda, koje zaključke bismo na kraju trebali usvojiti kao temeljnu ideju? Predložio bih ovih šest:

1. Ljudska biologija je daleko složenija od tradicijskog poimanja: spol nije uvijek jednostavna, binarna kategorija.
2. Ljudsko društvo je još složenije: rod je društveni konstrukt koji se uvelike razlikuje među kulturama i mijenja se tijekom vremena.
3. Ljudski identitet je najsloženiji: to kako se netko osjeća i identificira je duboko privatno, osobno pitanje.
4. Znanost napreduje: naše razumijevanje spola i roda stalno se produbljuje.
5. Društvo se prilagođava: zakoni, institucije i norme se mijenjaju kako bi odrazili novo razumijevanje.
6. Debata se nastavlja: ovo je tema o kojoj se još uvijek intenzivno raspravlja i vjerojatno će se još dugo (zauvijek?) raspravljati.

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Pobornik teorijske i praktične primjene medicine i znanosti temeljene na dokazima, opušta se upitno ne-stresnim aktivnostima: od pisanja znanstveno-popularnih tekstova i objavljivanja ilustracija u tiskanom izdanju časopisâ BUG, crtkanja računalnih grafika i primijenjenog dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, fejsbučkog blogiranja o životnim neistinama i medicinskim istinama, sve do kuhanja upitno probavljivih craft-piva i sasvim probavljivih jela, te neprobavljivog sviranja bluesa.}