Je li koronavirus SARS-CoV-2 doista pobjegao iz laboratorija u Wuhanu ili je riječ samo o još jednoj teoriji zavjere? Kakav god bio odgovor na to pitanje, činjenica je da je rizik od budućih pandemija nastalih zbog istraživanja opasnih patogena prilično stvaran.

Laboratoriji maksimalne razine biosigurnosti

Institut za virusologiju Wuhan, smješten u brdovitom predgrađu ovog višemilijunskog kineskog grada, samo je jedan od 59 laboratorija četvrte, maksimalne razine biosigurnosti (BSL4) koji već rade, grade se ili se planiraju izgraditi u nekoj od zemalja diljem svijeta.

Ti su laboratoriji projektirani su i izrađeni tako da istraživači mogu sigurno raditi s najopasnijim patogenima na planetu, onima koji mogu uzrokovati ozbiljne bolesti i za koje ne postoji liječenje ili cjepiva. 

BSL4 laboratoriji nalaze se u 23 zemlje, a najviše ih je u Europi, čak 25 laboratorija. U Sjevernoj Americi ih je 14, diljem Azije 13, četiri laboratorija nalazi se u Australiji, a u Africi tri. A baš poput Instituta za virusologiju u Wuhanu, tri četvrtine svjetskih BSL4 laboratorija nalaze se u urbanim središtima. Onaj nama najbliži, Istraživački centar Szentágothai,  smješten je u sklopu sveučilišta u mađarskom Pečuhu.

Najveći laboratorij gradi se u Kanzasu

Rasprostranjen na 3000 kvadratnim metara laboratorijskog prostora, Institut za virusologiju u Wuhanu najveći je BSL4 laboratorij na svijetu, no ne za dugo. Uskoro će ga veličinom nadmašiti Nacionalno postrojenje za bio i agro-obranu na Državnom sveučilištu Kansas u SAD-u. Kad bude završen, prostirat će se na više od 4000 kvadratnih metara.

Većina BSL4 laboratorija znatno je manja; polovica od 44 laboratorija o kojima su dostupni podaci manja je od 200 kvadratnih metara, a to je veličina usporediva s polovicom košarkaškog igrališta ili tri četvrtine veličine teniskog terena.

Otprilike 60 posto BSL4 laboratorija državne su zdravstvene ustanove, 20 posto vode sveučilišta, a još 20 posto vode agencije za biološku zaštitu. Ti se laboratoriji koriste za dijagnosticiranje infekcija visoko smrtonosnim i prenosivim patogenima ili za istraživanje tih patogena kako bi poboljšali naše znanstveno razumijevanje njihovog rada i razvili nove lijekove, cjepiva i dijagnostičke testove.

Nažalost, velik broj ovih laboratorija ne prolazi dobro na ispitu iz sigurnosti. Globalni indeks zdravstvene sigurnosti mjeri imaju li zemlje zakone, propise, nadzorne agencije, politike i obuku o biološkoj sigurnosti i biosigurnosti. Ovaj indeks pod nadzorom američke Inicijative za nuklearnu prijetnju pokazuje da je samo oko četvrtine zemalja s laboratorijima BSL4 dobilo visoke ocjene iz biološke sigurnosti. Puno je još prostora da se razviju sveobuhvatni sustavi upravljanja biorizikom.

Trenutno je samo 40 posto zemalja s BSL4 laboratorijima učlanjeno u međunarodnu ekspertnu skupinu regulatora biološke sigurnosti IEGBBR: Australija, Kanada, Francuska, Njemačka, Japan, Singapur, Švicarska, Velika Britanija i SAD. A niti jedan laboratorij još se nije prijavio za dobrovoljni sustav upravljanja biorizikom (ISO 35001), uveden 2019. godine kako bi uspostavio procese upravljanja radi smanjenja rizika od biološke sigurnosti i biološke sigurnosti.

Velika većina zemalja s BSL4 laboratorijima ne regulira istraživanja dvostruke namjene, eksperimente u miroljubive svrhe koji se mogu prilagoditi tako da nanose štetu, na primjer povećanjem sposobnosti patogena da uzrokuje bolest.

Raste potražnja za BSL4 laboratorijima

Samo tri od 23 zemlje s BSL4 laboratorijima - Australija, Kanada i SAD - trenutno imaju nacionalne politike za nadzor istraživanja dvostruke namjene. Najmanje tri druge države (Njemačka, Švicarska i Velika Britanija) imaju neki oblik nadzora dvostruke namjene. 

Taj nesklad posebno bode u oči otkako se pojavila pandemija izazvana koronavirusom. Za očekivati je da će se povećati broj istraživanja u kojima znanstvenici nastoje bolje razumjeti te viruse i utvrditi koji virusi lakše skaču sa životinja na ljude ili se brže prenose između ljudi. Očekuje se da će još više zemalja poraditi na otvaranju vlastitih BSL4 laboratorija kako bi se bolje pripremile na buduće pandemije.