Prije par mjeseci pisao sam o iskustvu bezgotovinskog plaćanja u Švedskoj. Neki od češćih komentara bili su „ma gdje smo mi od Švedske“ ili optimističniji „mi nikad nećemo bit na tom nivou“. Na stranu što je letargija općenito naš najveći neprijatelj, pogledajmo što se događa u našem susjedstvu. 

Srbija će do kraja godine imati aplikaciju za bezgotovinsko plaćanje. Iste namjene kao i Swish iz moje prošle priče, iako tehnički i funkcionalno drugačije, omogućava prodavačima da svoju robu i usluge naplaćuju putem mobitela na prodajnom mjestu. Predstavljena je prošli tjedan na konferenciji Sinergija u Beogradu pa sam imao prilike poslušati o njoj iz prve ruke.

Mobilna aplikacija za trgovca, nazvana PKS Instant pay, razvijena je od strane Privredne komore Srbije (pandan našoj Hrvatskoj gospodarskoj komori) i namijenjena je prodavačima koji putem svojih mobilnih telefona (najavljena je aplikacija samo za Android) mogu generirati QR kodove za plaćanje računa. Kupac tada svojom m-banking aplikacijom skenira taj kod, plaća račun i novac u trenutno sjeda na račun prodavača, o čemu ovaj naravno biva obavješten. (Ima i drugi način rada - gdje kupac generira QR, a prodavatelj ga skenira - no to je već bespotrebno kompliciranje korisničkog iskustva.)

Ako se pitate zašto svi ti trgovci jednostavno ne koriste plaćanje karticama, odgovora ima nekoliko. Prema iskustvima diljem svijeta, plaćanje mobilnom aplikacijom jeftinije je za trgovca, prvenstveno jer nema kartične kuće koja uzima svoj dio kolača pa je provizija po transakciji manja. Ne zahtjeva niti specijalizirani hardver poput POS uređaja jer funkcionira na običnom mobitelu te koristi njegovu internetsku vezu, što znači da ne zahtjeva nikakvu infrastrukturu. I vjerojatno najvažnije - novac vam je na računu istog trena, a ne s odmakom, koji u slučaju kreditnih kartica može biti i mjesec dana.

U Srbiji su izračunali da postoji 200.000 obveznika fiskalizacije i 70.000 POS terminala - potencijalno tržište je razlika ta dva broja, plus svi oni koji nisu obveznici fiskalizacije (poput taksista).

Ključna riječ u takvom plaćanju je – „instantno“. Bez obzira na dan u tjednu ili vrijeme u danu, novac prelazi s računa na račun u realnom vremenu, u praksi u prosjeku za nešto malo više od sekunde. Podsjetimo se, u našim će bankama vaša transakcija biti u pravilu izvršena u roku od nekoliko sati, i to samo ako ste ju inicirali do cca 15h radnim danom. Popodnevima, vikendom i neradnim danima transakcije između banaka uopće se ne provode, već se čeka sljedeći radni dan. (Ovo nije ulomak iz povijesne knjige, tako to zaista kod nas radi.)

Instantno provođenje transakcija je nešto što banke moraju odraditi u svojim sustavima. Bez tog preduvjeta nema niti bezgotovinskog plaćanja mobilnim aplikacijama. U Srbiji su sve banke, osim jedne, taj posao odradile – a i ta zadnja (doduše najveća) bi to trebala odraditi do kraja godine. Pomislio bi čov(j)ek – vidiš kako su super, lijepo su se dogovorile i odradile posao – no nije baš tako. Napravile su to jer ih je (srpska) država natjerala, jednostavno rekla da moraju. Tako i treba!

Instantno provođenje transakcija, inače predviđeno za iznose do cca 2.500 eura, u Srbiji funkcionira već skoro godinu dana. U siječnju ove godine bilo je oko 350.000 transakcija s prometom od oko 1.3 milijuna eura, a do rujna te su brojke narasle do 505.000 transakcija i preko 2 milijuna eura prometa. Sve to bez najveće banke u Srbiji (Intesa), koja će se priključiti krajem godine, kada se očekuje znatan rast spomenutih brojki. 

Kod nas je država rekla „tražimo banke dobrovoljce“, a znamo kako stvari završavaju kad se traže dobrovoljci. Nit' ima rokova, nit' ima obaveze, a čak i ako neke banke to uspješno uvedu u skorije vrijeme (priča se o prvom kvartalu sljedeće godine), pitanje je koliko će sve to skupa tržištu biti interesantno bez da je dostupno svim korisnicima računa u svim bankama u Hrvatskoj. O aplikaciji za trgovce još nema niti govora, iako se nadam da bi Ersteov KeksPay ili Zabin IziPay mogli uskočiti u taj vlak relativno brzo nakon što se stvore preduvjeti. I naravno - da će se pokušati međusobno standardizirati.

I bonus činjenica za kraj – za sustav međubankarskih transakcija, koje bi trebalo podržati i instant plaćanje u Hrvatskoj, zadužena je FINA. Držimo fige, no ne i dah.