LC Powerovo ime većina nas podsvjesno veže uz napajanja. Manje je poznato da njemačka tvrtka također nudi kućišta, hladnjake, gejmerske periferije, a odnedavno i monitore. Pritom je za domaće kupce znakovito da se (i) na polju monitora LC Power drži svoje najistaknutije karakteristike – prihvatljivih cijena. Nažalost, također se drži neobično blesavih naziva vlastitih uređaja, stoga se ovaj 34-inčni ultraširoki monitor za igranje zove, pazite sad: LC-M34-UWQHD-100-C. Nazdravlje!

S cijenom od 3.399 kuna, ovo je jedan od najjeftinijih ultraširokih monitora s 34-inčnom dijagonalom na tržištu. Zapravo, cijenom mu je usporediv samo Samsungov model LS34J550WQUXEN, koji košta oko 3.300 kuna i, poput LC Powerovog modela, raspolaže VA matricom, ali ima 75-hercnu frekvenciju osvježavanja ekrana, dok se ekran LC Powerovog pulena osvježava pri 100 Hz. Prvi sljedeći takav monitor bio bi LG 34UM88C-P, koji je već 1.000 kuna skuplji.

Prvi dojam je dobar – zakrivljeni panel (radijus zakrivljenosti je 1800R) okružen je razumno tankim rubovima te se oslanja o elegantno, metalno postolje, koje ga stabilno drži na podlozi. Nažalost, nosač je fiksan te ne dozvoljava praktički nikakvo namještanje položaja ekrana, izuzev naginjanja. Ovisno o tome kako vam je izvedena radna okolina, to bi moglo biti problematično, s obzirom na to da sam ekran stoji relativno nisko – toliko nisko da su nam oči prirodno padale na njegov gornji rub, kad smo ga gledali iz uobičajenog radnog položaja (stol visine 72 centimetra). U konkretnim brojkama, donji rub ekrana od radne je površine udaljen svega sedam centimetara pa prema tome možete odrediti kako će sve zajedno izgledati u vašem slučaju. Problem se može djelomično sanirati maksimalnim naginjanjem ekrana (što pomaže samo ako također nagnete stolac u kojem sjedite), no mnogo je bolje ukloniti tvornički nosač te LC Powerov ekran preseliti na kvalitetnije stolno postolje sa standardnim VESA 75x75 rupama, koje će dozvoliti podešavanje po visini, zakretanje u stranu i sve ostale akrobacije.

Bolni pritisci

Kontrole su smještene ispod donjeg ruba ekrana, u ravnini LC Powerovog amblema. Radi se o pet izrazito tvrdih tipki, koje nije nimalo ugodno koristiti – već su nam nakon nekoliko minuta nažuljale jagodice i natjerale nas da promijenimo ruku kojom ih pritišćemo. Nismo oduševljeni ni OSD-om, prije svega zato što se neke funkcije ne nalaze na smislenim mjestima. Primjerice, stvari poput ubrzavanja tranzicija piksela (tehnologija Overdrive) i aktivacije adaptivne sinkronizacije (FreeSync) LC Power je smjestio u izbornik “Picture Quality Setting”, u kojem istodobno nema postavki gamme, temperature boja i profila slike – sve to nalazi se u izborniku “Color Setting”. OSD je tvornički namješten na njemački jezik, što bi nekim korisnicima također moglo biti problematično. Da vam skratimo muke: jezik se mijenja u posljednjem izborniku po redu (“Anderes”), pod “Sprache”. Povrh svega toga, navigacija pomoću spomenutih tipki koncipirana je na krajnje neintuitivan način, koji je prekonfuzan da bismo ga uopće pokušali objasniti. Cjelokupno iskustvo korištenja OSD-a LC Powerovog monitora je loše i nastojat ćemo ga što prije zaboraviti.

Dobra vijest je to da se maksimalne performanse iz ovog monitora mogu izvući bez dugotrajnog probijanja kroz OSD, premda neke postavke obavezno treba promijeniti. Za početak valja korigirati previsoku tvorničku svjetlinu ekrana (oko 311 cd/m²) i prehladne boje (7.069 K). To ćete učiniti tako da otiđete u izbornik “Brightness/Contrast” i spustite svjetlinu na 55, a potom posjetite izbornik “Color Setting” te namjestite opciju Color Temperature na USER, nakon čega na istome mjestu još treba smanjiti gain kanala Green na 48, a kanala Blue na 47. Kanal Red ostavite na 50. U izborniku “Color Setting” svakako još korigirajte postavku “Gamma” na 2.4. Djeluje neobično, zato što želimo da gamma bude 2.2, čime se postiže najbolji prikaz detalja u kompleksnijim svijetlim i tamnim scenama. Međutim, testiranjem smo ustanovili da je stvarna vrijednost gamme ovog monitora za namještenu vrijednost 2.2 zapravo 1.9, uz drastično odstupanje krivulje od idealne. S druge strane, kad se gamma u OSD-u namjesti na 2.4, stvarna vrijednost kod ovog monitora joj je 2.2 i krivulja gotovo u milimetar prati idealnu.

Posljednje dvije korekcije obavit ćete u izborniku “Picture Quality Setting”. Ovdje treba namjestiti Response Time na High, jer se tako dobiva najveća oštrina pokretnih objekata, a bez pojave inverznog ghostinga i vezanih anomalija. Tu se nalazi i postavka FreeSync, koju morate postaviti na On ako želite aktivirati adaptivnu sinkronizaciju frekvencije osvježavanja monitora s brojem sličica u sekundi koje on u igrama dobiva od grafičke kartice. Radni raspon adaptivne sinkronizacije je od 48 do 100 Hz (odnosno FPS), što bi trebalo biti ostvarivo za većinu gejmerskih konfiguracija srednje i više klase. Naravno, posjedujete li Nvidijin GeForce GTX 1000 ili RTX 2000 (bilo koji primjerak iz tih serija), oni će LC Powerov monitor prepoznati kao G-Sync kompatibilan, i dozvoliti vam da koristite adaptivnu sinkronizaciju.

Za igru i rad

S postavkama namještenima na opisani način, VA panel LC Powerovog monitora isporučuje sliku svjetline od 251 cd/m² i temperaturu boja od 6.509 K. Prema kolorimetru, raspon svjetline kreće se od 84,1 do maksimalnih 362,8 cd/m² pa sliku svakako možete namjestiti da bude osjetno svjetlija od naše preporuke, u slučaju da vam tako više odgovara. Izmjerena pokrivenost primarnih prostora boja iznosi 94% za sRGB, 72% za Adobe RGB i DCI-P3 te 69% za NTSC. Što se statičnog kontrasta tiče, varira sa svjetlinom, i to u rasponu od 1.470:1 do 2.320:1. Pri 250 cd/m² zadržava se iznad 2.000:1, što je za VA panel dobar, ali i očekivan rezultat.

Preciznost boja definitivno nije na razini dostatnoj za profesionalnu obradu fotografija ili videa, ali za uobičajenu kućnu upotrebu i igranje je sasvim dostatna. Prosječni ∆E iznosi 2,75 (sve ispod 3 smatramo prihvatljivim), uz nešto viša odstupanja u prikazu tonova sive, smeđe i ljubičaste boje, gdje ∆E prelazi 4. Na uniformnost boja nemamo zamjerki; ∆E ne prelazi 3, što znači da golim okom nećete uočavati da se neka boja razlikuje na različitim dijelovima ekrana. Isto vrijedi i za ujednačenost pozadinskog osvjetljenja. Pri nižim svjetlinama (ispod 100 cd/m²) zabilježili smo odstupanje od 15%, koliko je lijeva trećina ekrana tamnija od sredine, ali pri svjetlinama pri kojima ćete monitor u praksi zapravo koristiti (250 cd/m² i više) taj postotak pada ispod 10% te prestaje biti uočljiv.

Subjektivni dojam prikaza vrlo je pozitivan – boje imaju zadovoljavajuću dubinu i živost, pozadinsko osvjetljenje nigdje ne probija, a oštrina panela je visoka. Nativna razlučivost od 3.440x1.440 točaka, razvučena na 34 inča, rezultira gustoćom piksela od 110 PPI. Samim time prikaz LC Powerovog monitora upadljivo je oštriji nego kod, primjerice, 24-inčnog Full HD monitora (oko 94 PPI).

Nismo ostali razočarani ni input lagom. Kamera je pokazala da se on kreće u rasponu od 5,83 i 14,17 milisekundi, uz prosjek od 10,5 milisekunde. To znači da će odaziv panela biti dovoljno brz čak i za tvrdokorno mrežno rešetanje iz prvog lica.

Zaključak se nameće sam: LC Power sastavio je monitor vrlo dobrih performansi i izrazito privlačne cijene, čiji se najveći nedostaci – gotovo nepostojeća ergonomija i neprirodno niski položaj na stolu – mogu ispraviti selidbom na pošteni stolni nosač. Radi se o vrlo zanimljivoj kupnji za kućne korisnike, koji će svakako znati cijeniti prednosti ultraširokog panela, poput mogućnosti istodobnog rada u dva prozora, odličnog iskustva korištenja alata s vremenskim trakama i finog popunjavanja vidnog polja u igrama.