Krenimo “u glavu”: Moon 230HAD košta 14.000 kuna, no unatoč tome, najjeftinije je pojačalo u ponudi kanadskog Simaudija, tvrtke specijalizirane za proizvodnju audiofilske elektronike – pojačala, pretpojačala, DAC-ova, napajanja i mrežnih streamera. Riječ je o jednom od svega dva pojačala za slušalice koje Simaudio potpisuje – drugo se zove 430HA i košta 30.000 kuna, hvala na pitanju. Na Moon 230HAD nećete, dakle, moći spojiti svoje pasivne zvučnike, premda vas ništa ne sprečava da ga povežete s aktivnim zvučnicima i koristite kao pretpojačalo. U takvoj kombinaciji Moon 230HAD koristit će svoj digitalno-analogni konverter za pretvorbu audiosignala, a regulirat će i glasnoću zvuka pomoću metalnog kotačića na svojoj prednjici, ili pripadajućih tipki na (vrlo neimpresivnom) daljinskom upravljaču.

Sam uređaj iznenađujuće je nelijep – da ne iskoristimo neki grublji izraz. Koliko je velik, ovisit će o perspektivi iz koje ga promatrate. U odnosu na klasično stereo pojačalo, mnogo je uži, i samim time kompaktniji. U usporedbi s prosječnim pojačalom za slušalice, poprilično je masivan. Ima zamalo “punu” dubinu linijske komponente pa u tom smjeru broji 28 centimetara, uz širinu od 18 i visinu od 8 centimetara. Potrebno je imati prilično dubok stol da bi se Moon 230HAD na njega skladno uklopio, a kad se postavi na tipičnu hi-fi stalažu, ona izgleda pomalo pusto. Simaudijeva zvjerka stoga se nalazi u svojevrsnom estetskom limbu – istodobno je premala i prevelika.

Na metalnoj prednjici uređaja nalazimo, uz već spomenuti potenciometar glasnoće, tipke za uključivanje i prebacivanje ulaza, dva stupca crvenih LED-ica (lijevi nas informira o odabranom ulazu, a desni u kvaliteti audiosignala) te dva konektora: analogni 3,5-milimetarski ulaz za vanjske izvore zvuka te 6,3-milimetarski priključak za slušalice. LED-ica iznad tipke “Standby” upadljive je plave boje pa odskače od ostalih, crvenih LED-ica. LED-ice koje nam govore u kvaliteti audiosignala označene su, redom, s 4X, 2X, 48, 44.1 i DSD (Direct Stream Digital – audioformat izuzetno visoke razlučivosti i kvalitete). Dok je za 48, 44.1 i DSD očito kako oni naznačuju sample rateove od 48 i 44,1 kHz te prisutnost glazbe u formatu DSD, LED-ice 2X i 4X tu su kako bi nam ukazale na ostale raspoložive sample rateove. Tako će, primjerice, prilikom sempliranja pri 96 kHz svijetliti LED-ice 48 i 2X. Ako je sempliranje 192 kHz, svijetlit će LED-ice 48 i 4X, a za 384 kHz aktiviraju se 48, 2X i 4X. DSD64 sadržaji naznačeni su svjetlošću LED-ice DSD, za DSD128 sadržaje svijetle LED-ice DSD i 2X, a za DSD256 DSD i 4X. Malo matematike nikoga nije ubilo, ali stava smo da je uređaj ove cijene mogao imati ekrančić, kakvim raspolaže (mnogo) skuplji Moon 430HA te većina integriranih pojačala iz Simaudijeve ponude.

Straga nalazimo četiri digitalna ulaza (USB i tri optička – jedan TOSLINK i dva koaksijalna), jedan analogni ulaz (RCA) te dva para analognih RCA izlaza. Analogni izlaz označen riječju “Fixed” koristi se kad želimo da Moon 230HAD funkcionira samo kao digitalno-analogni konverter, koji će pretvoreni audiosignal slati u neko drugo pretpojačalo ili integrirano pojačalo. U tom slučaju ugrađena kontrola glasnoće, naravno, ne funkcionira. Za povezivanje s pojačalom ili aktivnim zvučnicima valja koristiti konektore označene riječju “Variable”. Moon 230HAD tada preuzima ulogu DAC-a i pretpojačala. Napajanje je integrirano u kućište pa pozadi nalazimo još i klasičnu IEC (“kompjutersku”) utičnicu.

Premda je mogućnost povezivanja s drugim pojačalima ili aktivnim zvučnicima dobrodošla i korisna, Moon 230HAD u svojoj je esenciji prije svega pojačalo za slušalice. Ugrađeno pojačalo temeljeno je na jednostranoj (nebalansiranoj) konfiguraciji, i posve je analogno. Isporučuje 1 W snage pri 50 Ω (200 mW pri 300 Ω, 100 mW pri 600 Ω) te nazivno podržava slušalice impedancija od 20 do 600 Ω. Drugim riječima, praktički ne postoje slušalice koje se njime ne bi mogle uspješno pogoniti, i kod kojih bi moglo ponestati snage. Omjer signala i šuma iznosi 115 dB, a ukupno harmonijsko izobličenje (THD) jest 0,005%. Za napajanje koristi se masivni toroidni transformator, koji je glavni krivac za masu uređaja od oko tri kilograma. Konkretan čip zadužen za analogno-digitalnu konverziju službeno nije naveden, ali jesu njegove specifikacije. Radi se o asinkronom DAC-u, koji podržava reprodukciju PCM datoteka razlučivosti do 32-bit/384 kHz u USB načinu rada (do 24-bit/192 kHz preko optike) te DSD64, DSD128 i DSD256 sadržaje, isključivo preko USB-a.

Tehničke karakteristike govore nam isto što i cijena: Moon 230HAD napravljen je s ciljem da vlasniku bude posljednje pojačalo za slušalice koje će mu u životu zatrebati. Iako nema balansirane ulaze i izlaze, kao ni sirovu snagu drugog Simaudijevog pojačala, Moon 430HAD, to ne mijenja činjenicu da Moon 230HAD raspolaže većinom odlika svojeg velikog brata, a daje ih za upola manje novca. To navodimo prije svega zato da bismo objasnili zašto ćete Moon 230HAD na mnogim mjestima vidjeti spomenutog u kontekstu isplativih pojačala za slušalice. S obzirom na cijenu od 14.000 kuna, takvo što većini će zazvučati apsurdno, no valja imati na umu da govorimo o svotama iz svijeta hi-fi komponenti visoke klase, gdje se pojačala za slušalice, s akustičkim performansama u razini Moona 230HAD, doista ne susreću za tako “malo” novca.

Kako biste uopće bili imalo zainteresirani za Moon 230HAD, nećete samo morati imati dubok džep, već i slušalice s kojima ga ima smisla upariti. Tu govorimo o modelima kao što su Audeze LCD-X ili LCD-4, Focal Utopia, Sennheiser HD 800 S, Meze Audio Empyrean, Abyss Diana V2 i njima slični.

U to smo se uvjerili i u praksi. U kombinaciji s odličnim hi-fi slušalicama srednje klase, kao što su Sennheiser HD 660 S, Shure SRH1840 ili Oppo PM-3, Moon 230HAD ne otkriva nikakve osobite prednosti u odnosu na, primjerice, izvanredni, a upola jeftiniji RME ADI-2 DAC. Tek se na slušalicama najviše klase u potpunosti razotkriva koliko je moćan, autoritativan i zabavan zvuk Moon 230HAD u stanju isporučiti. Ne možemo izdvojiti nijedan aspekt njegove akustičke prezentacije koji ne impresionira. Počevši od čvrstoće i puke magnitude dubokih frekvencija, preko organiziranosti, prisutnosti i finoće srednjetonskog područja, do uglađenosti i detaljnosti visokih frekvencija – baš sve zvuči onako kako bi trebalo, osobito kad se na ulaz dovede kvalitetan materijal, prema mogućnosti u FLAC-u ili DSD-u.

Tko ima potrebe i novca – neka si priušti. Za sve osim šačice odabranih, tržište nudi pregršt drastično jeftinijih, a “dovoljno dobrih” uređaja ovog tipa.