Kumrovčanka Tanja Bosak diplomirala je geofiziku na Sveučilištu u Zagrebu. Nakon ljetne prakse na JPL-u i kratkog boravka u meteorološkoj stanici u Zračnoj luci Zagreb, prihvatila je posao na Kalifornijskom institutu za tehnologiju u Pasadeni, gdje je proučavala potpise mikrobioloških procesa u drevnim sedimentnim stijenama i stekla doktorat iz geobiologije.

Dvije godine provela je na Harvardu da bi se 2007. pridružila Odjelu za zemaljske, atmosferske i planetarne znanosti na MIT-u 2007. Danas na ovom prestižnom fakultetu predaje geobiologiju i u sklopu misije Mars 2020 vodi znanstvenu grupu koja će odabrati uzorke s Crvenog planeta za daljnja istraživanja na Zemlji.

Rover se tek zagrijava za pravu akciju

NASA-in rover Perseverance spustio se na površinu Marsa prošli četvrtak i počeo s pripremama za akciju. Zasad stoji i zagrijava se za buduće zadatke koji uključuju prikupljanje uzoraka tla. Pitanje svih pitanja glasi: ima li na Marsu života, ili barem njegovih tragova?

"Vijest dana je da nismo pronašli život. Nema tamo ni dinosaura niti malih zelenih", kaže Bosak koju smo ulovili između niza sastanaka. No znanstvenici nešto takvo zapravo i ne očekuju. Njihova su očekivanja puno prizemnija no ne i manje značajna. 

"Perseverance je podigao svoj jarbol s uređajima i poslao prve slike s Marsa no rover se još uvijek budi i sljedećih 90 marsovskih dana neće se baš micati s mjesta. U prvom planu sad su razna detaljiziranja, procesuiranja, kalibracije... Mora se provjeriti svaki detalj, a za to treba vremena." 

"Zabavno je, slike dolaze, mi ih gledamo i pritom nam na pamet dolaze svakakve lude ideje"

"Treba barem jedan dan da frekvencije koje šalju upute instrumentima stignu do Marsa i da se podaci skinu drugo marsovsko jutro. Uostalom, neki instrumenti mogu raditi samo po noći, a neki, poput kamera, djelotvorni su samo po danu", objašnjava Bosak. 

A dok rover hvata zalet, ekipa na Zemlji obrađuje podatke i odlučuje o tome kojim će putem krenuti; odgovara li trenutna pozicija ili će se trebati pomaknuti na neku drugu, blisku poziciju. 

"Čeka se probni let helikoptera, a za to trebaju određeni uvjeti. Okolo ne smiju biti velike kosine, mora biti određeni teren", kaže Bosak. Perseveranceov je glavni zadatak sakupiti uzorke koji će se potom ispitivati na Zemlji. 

Potraga za uzorcima

"Rover ima 43 kutijice, kapsule za uzorke. Neki od njih kontrolne, za provjeru kontaminacije, da ne bi sa Zemlje donijeli nekakve organske spojeve, prašinu...", objašnjava Bosak. Ti uzorci moraju pokriti raznolike stijene i raznolika tla. Nije ovdje riječ samo o potrazi za tragovima života; jednom kad dobijemo uzorke, moći ćemo puno više reći o Marsu kao planetu. Zato ti uzorci moraju biti od vulkanskih stijena, a neki će, nadaju se znanstvenici na Zemlji, biti iz sedimenata delte u krateru Jezero. 

"Kad se počne micati, prijeći će preko delte kako bi provjerio od čega je napravljena, o kakvim je sedimentima riječ, i kretat će se prema ušću Neretve. Tu se očekuje gradacija sedimenata po sastavu i veličini. Trebat će pregledati uzorke, provjeriti što su ti karbonati koje mi vidimo iz orbitalnih mjerenja. Kako to uopće izgleda i zašto su koncentrirani u nekim područjima", nabraja Bosak buduće zadatke njenog tima.

Uzorci koji će jednog dana stići na Zemlju zanimaju znanstvenike različitih profila, zasad ih u timu ima barem 450. 

"Velik je interes da se ti uzorci koriste kako bi se odredila starost marsovskih stijena. Njihovu smo starost dosad procjenjivali brojanjem kratera, što je jako posredni način određivanja starosti površine", kaže Bosak. Neki pak žele otkriti kad se to promijenilo magnetsko polje Marsa. Ideja je da magnetsko polje drži atmosferu uz Mars i kad to polje jednom nestane, nestaje i atmosfera.

"Mars nema atmosfere i pretpostavlja se da se to magnetsko polje ugasilo dosta davno. Pretpostavlja se i da je to razlog zašto na Marsu nema atmosfere. A gdje nema atmosfere, nema ni vode niti tekućine; sve je to jako povezano", objašnjava Bosak. U njenom timu nalaze se znanstvenici različitih ekspertiza. Oni će se Marsom kretati pomoću slika koje im šalje rover.

Lude ideje

"Zabavno je, slike dolaze, mi ih gledamo i pritom nam na pamet dolaze svakakve lude ideje", otkriva Bosak. "Atmosfera je otvorena i svatko može upozoriti na neki detalj i iznijeti svoju teoriju. Nije bitno je li u pravu ili nije jer takve stvari potiču ljude da bolje analiziraju pristigle podatke i razmisle o tome što bi to doista moglo biti. To nam  pomaže da se odlučimo koje uzorke treba uzeti."

Uzorci će na zemlju krenuti tek za deset godine, i to ako sve bude išlo po planu. S druge strane, u medijima se često pisalo o tome kako bi ljudska noga na Mars mogla stupiti već u sljedećem desetljeću. 

"Ja sam znanstvenica i zanimaju me uzorci, a to sa slanjem ljudi na Mars nije povezano isključivo sa znanošću. To je sasvim drugi aspekt planetarnih, ne bih rekla znanosti, nego istraživanja pa i osvajanja svjetova", kaže Bosak. Uzorci i sva ta znanstvena ispitivanja nisu direktno povezana s time budu li i kada ljudi stigli do Marsa. Uzorci, smatra ona, imaju puno veću vrijednost. 

"To je poput programa Apollo. Astronauti su komade stijena i uzorke s Mjeseca  donijeli sedamdesetih godina, u vrijeme kad se većina ljudi koji ih danas proučavaju još nije niti rodila. Ti uzorci već 50 godina podržavaju cijelu znanstvenu zajednicu i danas ih možemo analizirati tehnikama koje u to doba nisu ni postojale", podsjeća Bosak. 

"A što se tiče uzoraka s površine Marsa, mi ionako još nemamo takve analitičke sposobnosti da odgovorimo na sva pitanja. Ideja je uzeti najbolje moguće uzorke i donijeti ih na Zemlju, nek' čovječanstvo smišlja što će s njima."

A dok je svijet pratio što se događa na Marsu, NASA i Njemački svemirski centar DLR pokušali su saznati jesu li oblici života s našeg planeta sposobni preživjeti surove uvjete Crvenog planeta. Balonom su u stratosferu pustili MARSBox, kutiju koja oponaša atmosferu Marsa i napunili je mikroorganizmima; htjeli su provjeriti kako na to reagiraju zemaljske bakterije i gljivice. Ispostavilo se da su neki mikrobi preživjeli i takve, surove uvjete. 

Kad se govori o ekspediciji, strah od kontaminacije često se pominje. Čega se zapravo treba bojati više; krije li se veća opasnost u onome što bi letjelice mogle na Zemlju donijeti s Marsa ili obratno: da ćemo mi kontaminirati još jedan planet?

Sterilizacijska komora

"Mars je velika sterilizacijska komora. Hladan je, na njemu ima raznih zračenja, prašine... gore od Antarktike. Tamo gdje ima tekućine ona je puna soli, kao neki pac za konzerviranje...", opisuje Bosak uvjete na Marsu. "Rover i svi instrumenti, sve što ide na Mars, mora proći kroz planetarnu zaštitu. Postoji cijeli program planetarne zaštite."

"Marsovaca se ne moramo bojati. Za mene i ljude koje zanimaju organski spojevi, veća je briga hoćemo li mi sa Zemlje donijeti nešto organsko na Mars. Zemljina biosfera je toliko dominantna da se prilikom slanja moralo pridržavati visokih kriterija za uklanjanje svih organskih spojeva s rovera i svih tih kutijica za uzorke."

"Očekujem sve moguće varijacije uzoraka koji mogu sačuvati neke organske spojeve. To ne mora biti nešto biološko"

Potraga za tragovima nekadašnjeg života na Marsu potrajat će godinama, desetljećima. Što Tanja Bosak očekuje da će se pronaći u uzorcima koji bi se za desetak godina trebali uputiti prema Zemlji? 

"Osobno, očekujem sve moguće varijacije uzoraka koji mogu sačuvati neke organske spojeve. To ne mora biti nešto biološko. To može biti meteorit koji je pao na površinu i donio ih sa sobom. Jer organski spojevi su jako rasprostranjeni u svemiru. Biologija ih uzme i iz te juhe svega i svačega selektira u stanice", kaže Bosak. "Ovi uzorci su jako stari, pretpostavljamo da su stariji od 3,5 milijarde godina. To je jedinstvena prilika da sagledamo te tranzicije, je li to juha iz meteorita ili nešto selektivno, možda čak i stanični život."

"Bit će zanimljivo čak i ako nađemo samo organske spojeve. A naiđemo li kojim slučajem na mineralne stijene koje bi mogle čuvati fosile, onda ćemo i to pokušati odgonetnuti", kaže Bosak. 

Jedno od najvećih pitanja je ono o postojanju života na drugim planetima. Jezero je i odabrano kao mjesto slijetanja na Mars jer danas znamo da je tamo bilo vode koja se micala i stvarala jezero. 

Bolja slika i nova pitanja

"To nam govori o drugačijoj klimi, uvjetima koji su bili nastanjivi. No nastanjiv ne znači i nastanjen", upozorava Bosak. "No čak i ako ne otkrijemo ništa, to neće značiti da na Marsu nikada nije bilo života. Uvijek uzimamo jako, jako male uzorke. Ne možemo se ni nadati da ćemo biti toliko sretni da napiknemo baš na fosilizirane stanice. Uostalom, to se događa i na Zemlji. Ljudi koji tragaju za fosilima mogu stati metar dalje i neće naći ništa."

"Sve što nađemo, ili ne nađemo na Marsu, sve nam to može puno toga reći o prijenosu života s jednog planeta na drugi i o održivosti života. Sve ako i ne nađemo ama baš ništa, bit će uvijek novih pitanja o tome zašto se život toliko rasprostranio na jednom planetu, a na drugima nije", kaže Bosak. "A ako stijene možemo smjestiti u vrijeme, reći točno koliko su stare i kako su nastale, to nam daje bolju sliku o tome koji su uvjeti doista potrebni za nastanak života."