U biografijama kontroverznog i ekscentričnog umjetnika Salvadora Dalija i čuvenog američkog poslovnog čovjeka i inovatora (i 'posuđivača' tuđih inovacija) Thomasa Edisona opisano je kako su obojica pokušavali „boostati“ svoju kreativnost korištenjem sličnog postupka kojim su kontrolirali ritam svojeg spavanja i buđenja. Kako im se u njihovim životima i karijerama štošta može predbacivati, ali nikako ne i nedostatak vizije i kreativnosti, čini se da je to njihov creativity-booster zaista i bio učinkovit.

Trik je, kažu, bio u tome da kod polaska na spavanje sami sebi nisu dopuštali uspavljivanje u dubok san, nego su se uspijevali probuditi upravo u trenutku početka faze dubokog sna, točno onda kada se stvarnost budnoga stanja počinje spajati sa snovima i njihovom fantazijom. To su činili tako što su se uspavljivali u naslonjaču, držeći u ruci nekakav tvrd predmet, poput žlice ili metalne lopte. Dok su tonuli iz početnog drijemanja u dubok san, taj predmet bi im ispao iz ruke na pod i napravio buku koja bi ih probudila. Nakon što su nekoliko trenutaka pomalo dezorijentirano lebdjeli razbuđeni i izgubljeni na rubu između snova i stvarnosti, ustajali bi se i započinjali svoj kreativni rad.

Ta rana faza spavanja poznata je od ranije kao stanje hipnagogije ili N1-faza (vidjeti i okvir uz tekst), a iako traje samo nekoliko minuta prije nego što potonete u dublji san, može biti "idealan poticaj za kreativnost", napisali su istraživači u studiji objavljenoj prije par dana, točnije 8. prosinca, u časopisu Science Advances.

Hipnagogija, halucinacije, paraliza sna

„Ljudi u N1-fazi provode tek oko 5% vremena dok spavaju. Zato je to do sada bila daleko najmanje proučavana faza spavanja“, rekla je Delphine Oudiette, jedna od glavnih autorica studije, istraživačica sna na Institutu za mozak u Parizu. „U N1-fazi, dok počinjete sanjati, dok su vam oči sklopljene, možete zamisliti i 'vizualizirati' oblike, boje ili čak djeliće snova, a ipak istovremeno čuti što se oko vas događa. Obrasci po kojima ljudi prolaze kroz N1-fazu su vrlo individualni i mogu biti uzajamno znatno različiti ovisno o osobi“, rekla je u izjavi za medije povodom objavljivanja rezultata istraživanja.

Inspirirana poznatim kreativcima koji su koristili ovu tehniku, Oudiette i njezina istraživačka skupina dizajnirali su test kojim su željeli utvrditi hoće li ta metoda kontroliranja sna djelovati poticajno i na kreativnost kod 'običnih ljudi', a ne samo onih koji su i 'inače kreativni', dakle umjetnika i izumitelja. Okupili su 103 zdrava dragovoljca pa im dali instrukcije da noć prije eksperimenta izbjegavaju stimulanse i prethodnu noć odspavaju kraće nego inače, kako bi tijekom eksperimenta mogli neometano i brzo utonuti u san.

Potom su im na dan testiranja prikazali matematički problem: niz od sedam brojeva u kojem treba pogoditi osmu znamenku koja nastavlja logički niz, te su im dali na uvid dva pravila o tome kako se taj zadatak može riješiti. Međutim, postojalo je i treće, "skriveno pravilo" (tražena osma znamenka je uvijek identična drugoj znamenki u navedenom nizu). Ako bi neki od ispitanika samostalno shvatio to pravilo, značajno bi skratio vrijeme potrebno za rješavanje problema.

„Ljudska se kreativnost sastoji od dva elementa: jedan je originalnost kreativne ideje, a drugi je njena korisnost u kontekstu. Međutim, suprotno popularnom shvaćanju, kreativnost nije ograničena samo na određena područja kao što su umjetnost ili izumiteljstvo“, rekla je Oudiette. „Kreativnost je dobrodošla u matematici, te općenito u znanostima gdje je kreativni problem solving nerijetko presudan element uspješnosti. U ovom slučaju, ispitanici su iskazali kreativnost ako su sâmi shvatili postojanje trećeg, skrivenog pravila, jer taj put do rješenja problema nisu dobili u uputama, nego su samostalno pronašli originalnu i korisnu strategiju za njegovo rješavanje“.

Tri skupine spavača

U prvom dijelu eksperimenta od sudionika je zatraženo da korištenjem dva unaprijed priopćena pravila riješe takvih deset matematičko-logičkih zadataka s brojevnim nizovima. Potom su imali 20-minutnu pauzu tijekom koje im je rečeno neka se opuste ili odspavaju u udobnom položaju u naslonjaču u zatamnjenoj tihoj prostoriji prostoriji, s rukama smještenim izvan rukohvata. U ruku su dobili šalicu za piće, kako bi im ona ispala na pod ako počnu spavati, te tako napravila buku i probudila ih.

Znanstvenici su tijekom te 'pauze s drijemanjem' koristili elektroencefalografiju (EEG) kako bi kod ispitanika pratili promjene u obrascima moždanih valova tijekom različitih faza spavanja, što je bilo posebice vidljivo u trenucima prelaska iz faze N1 u dublju fazu spavanja, nazvanu N2.

Nakon što je 'faza odmaranja' završila, istraživači su zamolili sudionike da nastave rješavati daljnji niz matematičkih problema. Za to vrijeme su bilježili jesu li ispitanici nakon buđenja iz N1-faze počeli učinkovitije i brže rješavati zadatke ili su štoviše izričito izjavili da su shvatili skriveno pravilo, pa nije ni bilo potrebe za daljnjim rješavanjem.

Rezultati su bili vrlo zanimljivi; jasno su se izdvojile tri osnovne skupine: u prvoj su bili oni koji tijekom 20 minuta nisu uspjeli zaspati, u drugoj oni koji su zadrijemali, ali su se probudili kada bi im iz ruke ispala šalica, te treća skupina – oni koji su zaspali 'kao topovi' i nisu se uopće budili tijekom 20 minuta.

U usporedbi s prvom skupinom ispitanika (koja tijekom odmora uopće nije utonula u san i stoga nije dosegla N1-fazu), a u kojoj je 30% ispitanika tijekom nastavka rješavanja problema 'skužilo' postojanje trećeg pravila, ispitanici iz druge skupine (oni koji su u N1 polusnu proveli najmanje 15 sekundi) su u 83% slučajeva shvatili postojanje skrivenog pravila nakon što su krenuli rješavati zadatke. Dakle, N1-faza je statistički značajno potakla kreativnost.

I naposlijetku, ništa manje interesantno, kod treće skupine ispitanika koji su tijekom 20-minutne pauze potpuno utonuli u san (tj. na EEG-u su im registrirani moždani obrasci duboke N2-faze spavanja) i nisu se probudili kada bi im iz ruke ispala šalica, učinak N1-faze na poticanje kreativnosti uopće nije zabilježen.

Stoga su autori istraživanja zaključili kako postoji relativno malen 'vremenski prozor' tijekom kojega je moguće postići poticanje kreativnosti, ali samo ako se uspije postići skladna ravnoteža između uspavljivanja i predubokog potonuća u san. Prema analizi EEG-obrazaca snimljenih u sve tri skupine, taj 'kreativni prozor' između N1 i N2 faze spavanja traje prosječno tek jednu minutu. Ako se probudimo u tom razdoblju, mozak nam je 'nabrijan' na kreativnost. No, za sva buđenja prije i poslije tog vremena – žao nam je; više sreće drugi put.

Konji u bolnici, kacige i zvukovi šume

Robert Stickgold, profesor psihijatrije na medicinskom fakultetu na Harvardu i direktor Centra za proučavanje i kontrolu spavanja u Beth Israel Deaconess Medical Center u Bostonu kaže da ovo istraživanje daje „… ključne dokaze o važnosti do sada većinom ignoriranog stanja hipnagogije. Pokazalo se da razdoblje te faze spavanja može dramatično povećati kvalitetu uvida u prethodno proučavani zadatak. A ono što je najviše iznenađuje je to što je potrebno probuditi se prije dubljeg uspavljivanja i vratiti prethodnom zadatku kako bi taj poboljšani, kreativniji 'povratak zadatku' bio posve učinkovit“, rekao je Stickgold u izjavi za web-portal Live Science.

„Još uvijek nije posve jasno kojim neurofiziološkim mehanizmima N1-faza spavanja potiče kreativnost. To je polu-budno stanje u kojem tonući u san počinjete gubiti kontrolu nad svojim racionalnim mislima, ali ste još uvijek donekle svjesni; to je idealno stanje u kojem spoznaje postaju relaksirane, a asocijacije slobodne i čudne“, objašnjava Delphine Oudiette. „A ako vam u ovoj polusvjesnoj, a poluhalucinantnoj fazi naiđe kakva dobra ideja, imate mogućnost da ju 'ulovite' i ponesete sa sobom iz snova u stvarnost, ukoliko se u pravom času probudite, prije nego što utonete u san u kojem ćete ju izgubiti i zaboraviti.“

Istraživači su anketirali ispitanike o tome što im je prolazilo kroz glavu neposredno prije nego što ih je ispadanje predmeta iz ruke trgnulo i probudilo. Odgovori su bili očekivano bizarni. Jedan od njih je rekao: "U jednom trenutku vidio sam konja u bolnici. Bio je tamo i neki čovjek koji je radio isti eksperiment kao i ja, ali je bio mnogo stariji i koji je imao kacigu i neku vrstu plastične maske na licu", dok je drugi opisao: "Imao sam osjećaj da sam na rubu vode, sve je stajalo, bez vjetra, čuli su se blagi zvukovi, kao u ugodnoj šumi ljeti." Ostali sudionici vidjeli su geometrijske oblike i boje.

Analiza anketnih odgovora pokazala je kako je otprilike tek jedna trećina (35%) opisanih halucinantnih snoviđenja bila povezana s matematičkim zadatkom kojega su rješavali u eksperimentu, no iako čak 65% ispitanika nije u N1-fazi sanjalo zadatak, ipak ih se 83% probudilo s izraženijom matematičkom kreativnošću nego prije hipnagognih halucinacija.

U idućim eksperimentima istraživači planiraju testirati učinak N1-faze spavanja i na druge, nematematičke vrste kreativnih zadataka, primjerice na neke s više praktične primjenjivosti u stvarnom životu. Istovremeno, pokušat će pronaći jednostavnije tehnike i načine da se kreativna faza spavanja preciznije detektira, bez potrebe za EEG-snimajem, te da se buđenje pravovremeno 'nacilja' bez potrebe za držanjem predmeta u ruci.

Ako vas zanima poticanje kreativnosti u N1-fazi spavanja, tehniku opisanu u ovom tekstu možete isprobati i sami na sebi, jer je i ovo istraživanje provedeno na 'običnoj', prosječnoj populaciji, a ne na nekoj ekstra-kreativnoj ekipi nadarenih umjetnika i genijalaca. Osim toga, Delphine Oudiette navodi da nije zamijećena nijedna neželjena nuspojava buđenja iz hipnagogne faze utonuća u san. Osim poneke razbijene šalice.

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Pobornik teorijske i praktične primjene medicine i znanosti temeljene na dokazima, opušta se upitno ne-stresnim aktivnostima: od pisanja znanstveno-popularnih tekstova i objavljivanja ilustracija u tiskanom izdanju časopisâ BUG, crtkanja računalnih grafika i primijenjenog dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, fejsbučkog blogiranja o životnim neistinama i medicinskim istinama, sve do kuhanja upitno probavljivih craft-piva i sasvim probavljivih jela, te neprobavljivog sviranja bluesa.}