U Wisconsinu se nedavno dogodila bizarna epizoda: pizzerija je umjesto običnog ulja pripravila tijesto koristeći ulje obogaćeno THC-om. Epilog je bio (ne)veseo jer je izazvao 85 slučajeva nenamjerne intoksikacije, uzrokovao nekoliko hospitalizacija i za sobom ostavio jedno važno pitanje: kako ubuduće izbjeći da se goste restorana - osim što ih se nahrani - ne odvede i u "sedmo nebo”?

Psihodelična pizza

U Stoughtonu, gradiću u američkoj saveznoj državi Wisconsin, smještena je pizzeria s pomalo pompoznim imenom – Famous Yeti’s Pizza. Tipična američka pizzerija koja poslužuje klasične pizze u kojima su tijesto, sir, umak od rajčice i nadjevi, a za one kojima pizza nije prvi izbor s jelovnika nađe se i poneki sendvič ili garlic bread... sve dok se nije dogodio incident koji je lokalni fast food pretvorio u slučaj za medicinske biltene i znanstvene časopise.

Negdje između 22. i 24. listopada 2024. u kuhinji im je ponestalo običnog ulja od repice (kanola ulja). Da, znam... tijesto se inače radi s ekstra djevičanskim maslinovim, ali... zar ste zaista mislili da se svi toga drže?

Netko je dakle posegnuo za kanistrom u zajedničkom skladištu koje su dijelili s drugim podstanarom – licenciranim proizvođačem tzv. edibles, jestivih proizvoda obogaćenih kanabisom. Naizgled isto pakiranje, ista boja, ista konzistencija – ali sadržaj je bio sve samo ne običan. Umjesto neutralnog ulja repice, u tijestu je završilo ulje bogato delta-9 THC-om.

Rezultat? Pizza, sendviči i kruščići s češnjakom koji gostima nisu “sjeli na želudac”, nego na kanabisne receptore mozga.

Brojke koje govore same za sebe

Nedugo poslije, javne zdravstvene službe Stoughtona počele su primati pozive: ljudi su prijavljivali vrtoglavicu, ubrzan rad srca, tjeskobu, halucinacije, paranoju, mučninu i omamljenost. Na kraju se ispostavilo da je 85 ljudi (i to ne od 7 do 77, već u dobi od 1 do 91 godine!) razvilo simptome akutne THC-intoksikacije nakon što su jeli pizzu ili kruh iz tog restorana.

Od njih, 33 osobe su izravno potražile hitnu medicinsku pomoć, a troje je naposljetku završilo u bolnici na barem jednu noć. Srećom, nije bilo smrtnih slučajeva, a djeca i tinejdžeri koji su također bili među konzumentima prošli su s lakšim simptomima.

Laboratorijski testovi potvrdili su THC u uzorcima hrane, ali i u krvi najmanje 15 pacijenata. Ostali nisu testirani ili rezultati nisu bili dostupni, no opis njihovih simptoma bio je toliko jasan i nedvosmislen da - u sklopu cijele slike epidemijske konzumacije THC-a - nije uopće bilo dvojbe oko uzroka navedenih tegoba.

Pizza iz košmara javnog zdravstva

Naizgled komična scena – skoro stotinu “napušenih” (od jednogodišnjaka do staraca) koji u samo jednom danu nazivaju ili dolaze u medicinske službe – zapravo je noćna mora za epidemiologe i javnozdravstvene stručnjake.

Prvo, najvažnije i najlogičnije pitanje koje je tražilo što brži odgovor, glasilo je: koji je uzrok i izvor takvog masovnog trovanja? Jer, što prije se pronađe krivac, to je manja vjerojatnost daljnjeg povećanja broja otrovanih i širenja pošasti. Srećom, već nakon nekoliko anamnestičkih podataka sve je jasno ukazivalo na zajednički nazivnik: svi "predozirani" su u zadnjih 24 sata bili konzumenti u Famous Yeti's pizzeriji. Uslijedila je hitna terenska intervencija i promptno zatvaranje nesretnog restorana.

Potom je uslijedilo drugo pitanje: kako je moguće da se psihoaktivni sastojak nađe u hrani namijenjenoj svima, pa i djeci i starijima? A odmah i treće: što to govori o sustavu kontrole hrane u kojem restorani i proizvođači kanabis proizvoda dijele istu kuhinju?

Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) je incident uvrstio u svoj službeni izvještaj Morbidity and Mortality Weekly Report (MMWR Vol. 74(27), 24. srpnja 2025.). Zaključak je glasio: riječ je o nenamjernoj kontaminaciji nastaloj zbog nedostatnog označavanja i fizičkog razdvajanja. Ili jednostavnije rečeno – etiketa nije bila dovoljno jasna, a ulja su čuvana na istoj polici u zajedničkom skladištu restorana i (posve legalne) tvornice kanabisnih proizvoda.

Nema zle namjere, nema optužnica

Za razliku od holivudskih scenarija u kojima bi uslijedile policijske racije i dugotrajna suđenja, ovdje je epilog bio gotovo antiklimaktičan. Policija i zdravstveni inspektori utvrdili su kako je posrijedi "običan" sanitarni prekršaj, dakle - nema elemenata kaznenog djela: nitko nije namjerno podvalio drogu u hranu. Radilo se o klasičnoj ljudskoj pogrešci – i to u sustavu koji očito nije bio dizajniran da spriječi takve greške.

Restoran je zatvoren, temeljito očišćen i dezinficiran, pa ponovno otvoren nakon samo nekoliko dana. Nije bilo ni kazni ni oduzimanja licence. Famous Yeti’s Pizza objavila je javnu ispriku i pozvala sve koji su osjetili simptome da potraže medicinsku pomoć, ponudila povrat novca za inkriminirane obroke i pozvala svoje goste na nastavak do tada obostrano zadovoljavajuće suradnje.

A pravni epilog? Nikakav. Sve do danas nema naznaka da je itko pokrenuo civilnu tužbu, iako je odvjetnički lobi u prvi čas zadovoljno trljao ruke. Čini se da su gosti pizzerije na kraju priče ipak - kada se zbroje i oduzmu dobre i loše strane konzumacije THC-a - bili zadovoljni i da im se naposljetku svidjela "pojačana" verzija tijesta u pizzama i sendvičima.

Što THC točno radi i zašto je ovo bio problem?

Da se razumijemo, THC nije mišomor ni cijanid. U kontroliranim dozama, on izaziva promjene raspoloženja, percepcije, pojačava apetit i, ovisno o osobi, može biti ugodan ili neugodan. Neki ljudi ga koriste i u medicinske svrhe – za ublažavanje kronične boli, mučnine ili nesanice – no sve to pod strogim nadzorom i s jasno određenim dozama.

Kod nenaviknutih ljudi, pogotovo djece i starijih, može izazvati vrlo neugodne simptome: anksioznost, vrtoglavicu, ubrzan rad srca, pa čak i kratkotrajne halucinacije, a u težim slučajevima i potrebu za hospitalizacijom kako bi se pratili vitalni znakovi i spriječile komplikacije.

Drugim riječima: pizza koja bi trebala biti comfort food odjednom se pretvorila u iskustvo koje podsjeća na loš “trip”, nepredvidivo i zastrašujuće za one koji nisu znali što ih je snašlo. A to nikome nije bilo namjera.

Od znanstvenog slučaja do društvenih mreža

Zbog bizarnosti cijele situacije, slučaj je postao i predmet znanstvenih analiza. U izvještajima se naglašava kako ovakvi incidenti razotkrivaju slabe točke u regulaciji hrane obogaćene kanabisom. Pokazalo se, naime, da proizvodi s THC-om često dijele iste prostore i police s običnom hranom, da oznake na pakiranjima nisu standardizirane pa se u rutini lako izgube, te da zaposlenici u restoranima nerijetko nisu obučeni razlikovati sastojke koji imaju psihoaktivni potencijal od onih koji ga nemaju. Sve to čini plodno tlo za pogreške koje završavaju na naslovnicama i u medicinskim izvještajima.

Za javno zdravstvo to znači da će s rastom tržišta tzv. ediblesa, rasti i potreba za fizičkim razdvajanjem i jasnim sustavom označavanja.

Na društvenim mrežama priča je doživjela očekivanu eksploziju viceva. “Space pizza”, “garlic bread koji govori deset jezika”, “sendvič koji ti uzvraća pogled” – dosjetke su se nizale same od sebe. Ali iza memova krije se ozbiljna pouka: što se dogodi kad legalna industrija kanabisa i obična prehrambena industrija dijele isti prostor bez jasnih pravila.

Za one koji su završili u bolnici, sve to nije izgledalo previše smiješno. A za javnozdravstvene službe, incident je poslužio kao neočekivana generalna proba za scenarije u kojima psihoaktivne supstance ulaze u lanac prehrane bez nadzora.

Nije prvi put

Ovo nije prvi slučaj “nenamjerne droge u hrani”. Povijest medicine i javnog zdravstva puna je epizoda u kojima su ljudi nesvjesno unosili psihoaktivne ili toksične tvari. U srednjem vijeku to je bio ergotizam – trovanje gljivicama na raži koje su izazivale halucinacije, grčeve i masovne “plesne manije” u selima. U antičkom Rimu vino se često čuvalo u amforama obloženim premazom od olova, pa su pijanci uz euforiju dobivali i kronično trovanje teškim metalom koje je uzimalo danak u zdravlju cijelih generacija.

U 19. stoljeću slastice su znale biti obojene arsenom, jer je zelena boja bila popularna i “svježa”, a trovanja su često završavala smrću. Tijekom ranog 20. stoljeća u SAD-u su radnici u tvornicama pića koristili metanol umjesto etanola, pa su čitave zajednice bile pogođene sljepoćom i neurološkim oštećenjima. U novijim vremenima, u Aziji su se bilježila masovna trovanja mlijekom kontaminiranim melaminom, a u Africi trovanja kikirikijem i kukuruzom zbog aflatoksina (iz gljive Aspergillus flavus).

Pizza iz Wisconsina je dakle tek jedan u dugom nizu šarolikih primjera koji pokazuju kako tanka može biti granica između hrane i otrova – i koliko je lako preći je ako sustav nema ugrađene sigurnosne barijere.

Pouke iz Yeti/THC pizze

Što možemo naučiti iz ove priče? Prije svega, da sigurnost hrane nije statična kategorija, nego proces koji se stalno mora prilagođavati novim izazovima. Ako u istom prostoru postoje psihoaktivni (ili neki drugi potencijalno toksični) i obični prehrambeni sastojci, oni moraju biti jasno označeni, fizički odvojeni i zaštićeni od svake mogućnosti zamjene.

Uz to, zaposlenici restorana trebaju biti educirani i svjesni da ulje obogaćeno THC-om nije nikakav kulinarski začin nego psihoaktivna tvar čije posljedice mogu biti ozbiljne, pa makar u kanistru izgledalo jednako kao i kanola. Nije nevažno ni to da zdravstveni sustav mora imati spremne protokole za slučajeve masovne intoksikacije psihoaktivnim supstancama, čak i kada nisu rezultat kriminala, kako bi se brže reagiralo i smanjile posljedice.

I na kraju, sve to treba utkati u širu kulturu sigurnosti hrane, jer u društvu gdje je kanabis legalan (što nas jednoga dana možda čeka i u ovom podneblju), granica između svakodnevne kuhinje i eksperimentalne farmakologije zna biti tanka i nevidljiva, a upravo je na toj granici nužno graditi sustav koji će spriječiti nove “kolizije svjetova”.

Epilog: restoran i dalje radi, ljudi i dalje jedu pizzu

Famous Yeti’s Pizza je nakon kratkog zatvaranja nastavila rad. Incident je arhiviran kao “nenamjerna kontaminacija” i postao simpatičan i poučan primjer na konferencijama javnog zdravstva.

Za one koji su kroz halucinacije doživjeli vlastitu “space odiseju” uz komad capricciose, iskustvo će vjerojatno ostati anegdota koju će prepričavati unucima. Za stručnjake, to je studija slučaja koja podsjeća da sigurnost hrane nikada nije gotova priča.

Pizza je oduvijek bila simbol “brze, sigurne i utješne hrane”, a ova priča nas podsjeća da ni pizza nije imuna na ljudske pogreške, regulatorne rupe i neočekivane susrete između gastronomije i farmakologije. Ako ništa drugo, incident u Wisconsinu pokazuje da ponekad – kad ponestane ulja – bolje je otići u trgovinu prekoputa, nego posegnuti u prvi kanistar koji ti je pri ruci. Jer umjesto da gosti izađu siti i zadovoljni, može se dogoditi da izađu siti, zadovoljni… i u paralelnom svemiru.