Appleov iOS u verziji 26 dobio je ne samo novu nomenklaturu, pa mu je brojčana oznaka s rednog broja 18 skočila na oznaku nadolazeće godine, već je i potpuno redizajniran za novu eru, tek treću otkako je iOS lansiran. Prvu je obilježio skeuomorfizam, pri čemu su elementi korisničkog sučelja u početku imitirali materijale i predmete iz fizičkog svijeta. Potom je s verzijom iOS-a 7 stigla era "ravnog" dizajna, ikona koje nemaju više 3D efekte niti pokušavaju "iskočiti" s ekrana. Sada se, u verziji 26, Appleovi dizajneri vraćaju korijenima, pa "posuđuju" elemente iz našeg svakodnevnog okruženja – a kao materijal koji ih je vodio pri redizajnu odabrali su staklo.

Staklo svuda, staklo oko nas…

Tako je nastao efekt i dizajnerski jezik poznat kao Liquid Glass, "tekuće staklo", najveći dizajnerski zahvat u Appleovom ekosustavu u više od desetljeća. Instalirali smo iOS 26 čim je postao dostupan, u želji da što prije iskušamo to "čudo". Svoje dojmove iz prvih tjedan dana svakodnevnog korištenja mogli bismo sažeti u sintagmu "nepotrebno, no lijepo". U nastavku donosimo nekoliko primjera i argumenata tomu u prilog.

Prvo što ćete primijetiti kod Liquid Glassa u iOS-u 26 je neobičnost novih animacija u cijelom sučelju. One su nešto dulje, naglašenije i elastičnije, pa ikone skakuću po ekranu, elementi izbornika obijaju se od rubova nešto više no prije, a sve to ima dvostruki učinak. Prvo, odaje dojam ispoliranosti OS-a odnosno velikog truda kako bi svaki detalj bio iznova izmišljen i osvježen.

Međutim, poskakivanje elemenata na ekranu, odbljesci koji imitiraju staklene rubove, stalna promjena ugla upada svjetlosti i posljedično odraza mogu pomalo izazivati vrtoglavicu, uvjetno rečeno, jer je cijelo sučelje cijelo vrijeme "živahno". Nekima će, vjerujemo, to biti jednostavno previše animacija i poželjet će se vratiti na staro, daleko statičnije iskustvo. Isto tako na problem će naići oni čiji su prsti prebrzi – primjerice, kad otključate zaslon, morate sačekati nekoliko milisekundi dulje da bi animacija poskakivanja ikona završila prije nego što po njima možete početi dodirom pokretati aplikacije.

Blještavilo u 3D

Nadalje, ističe se nekonzistentnost izgleda u pojedinim detaljima. Ikone svih aplikacija (još) nisu prilagođene za prozirnost, pa neke od njih iskaču izgledom od ostalih. Izbor pozadinskih tema i wallpapera obogaćen je novim grafikama, koje podržavaju 3D scene na lock screenu, što je zgodan, no ponovno funkcionalno nepotreban dodatak. 3D scene možete i sami izraditi od kompatibilnih fotografija iz galerije.

Pojasnimo. Dosad ste mogli "natjerati" iPhone da vam na zaključanom ekranu interpolira prikaz sata s elementima na pozadinskoj slici, pa su brojevi mogli biti sakriveni iza, primjerice, glave drage vam osobe. Po novome je taj efekt naglašen, pa ćete dobiti trodimenzionalni duboki prikaz, u kojem će pozadina biti zamućena, a između scene ili osobe u prvom planu i nje bit će smješten "plutajući" digitalni sat. Sve to pomicat će se po ekranu imitirajući efekt paralakse, pa ćete dobiti zaista dinamičan i dubok 3D prikaz na ekranu, u trenucima dok je iPhone zaključan. Zgodno? Svakako. Potrebno? Nikad.

Opisani efekti, koji ovise o položaju iPhonea i uzimaju podatke iz akcelerometra kako bi mijenjali prikaz odraza i odbljesaka te međusobne odnose elemenata grafičkog sučelja na zaslonu neupitno su "teški" za procesiranje. Od instalacije iOS-a 26 primijetili smo nešto veću potrošnju baterije koju nije lako točno kvantificirati, ali rekli bismo da nam na kraju tipičnog dana na raspolaganju ostane između pet i deset posto kapaciteta baterije manje nego prije. Je li to cijena koju želimo platiti za atraktivne staklene efekte na svakom koraku? Nismo sigurni. Da koristimo nešto stariji mobitel s već degradiranom baterijom, bili bismo opravdano nezadovoljni i sigurno bismo posegnuli za opcijom pretvaranja tekućeg stakla u mutno i obuzdavanja animacija (što je dostupno u izborniku s postavkama pristupačnosti), u nadi da će pomoći pri smanjenju potrošnje baterije.

Ostale pojedinosti

Diljem Interneta mogu se pronaći razne kritike Liquid Glassa, pa tako korisnici primjećuju da im neke ikone izgledaju mutno, kontrast teksta je ponekad vrlo loš i otežava čitanje (posebice kod notifikacija u kombinaciji s nekim šarenijim pozadinskim slikama), a pojedini su elementi u Appleovim stock aplikacijama redizajnirani na način da zahtijevaju novu prilagodbu mišićne memorije. Tako je, recimo, aplikacija za telefoniranje dobila presloženi izbornik kroz koji se dolazi do kontakata, u svim izbornicima OS-a tražilica je sad stalno prisutna u dnu zaslona, a ikona kamere više ne prikazuje fotoaparat nego samo njegov objektiv. Unutar same aplikacije kamere izbornici su također potpuno presloženi. Malene su to promjene, ali će zahtijevati određeno vrijeme prilagodbe. Pozitivno je što je aplikacija Photos vraćena na staro, pa sada zadano prikazuje samo galeriju fotografija, dok su ostali dodaci (kolekcije, albumi…) izdvojeni u poseban prikaz.

One druge, vizualne, koje ne utječu na sam rad na uređaju, možemo većinom svrstati u simpatične i, ponovno, nepotrebno lijepe. Povučete li iz gornjeg lijevog ugla zaslona prema dolje i tako vratite otključani mobitel na lock screen, pri tom će prevlačenju efekt Liquid Glassa biti najočitiji – refrakcija i kromatska aberacija nevjerojatno su stvarne na rubu "staklene" površine, pa smo se uhvatili više puta da se "igramo" s time prevlačeći rub preko različitih pozadina, promatrajući suptilni vizualni spektakl. Želimo li to povremeno vizualno zadovoljstvo "platiti" većom potrošnjom baterije? Sigurno ne.

Zaključno – Liquid Glass je tu i bit će s nama barem nekoliko generacija iOS-a, kao takvog ga treba prihvatiti, navikavati se te, koliko je moguće, uživati u lijepim vizualima. Razmišljanje o tome kako je "prije bilo bolje" neće donijeti ništa dobroga, jer je Apple izgleda ustrajan u namjeri da sve svoje OS-ove "ostakli" u potpunosti. Nadajmo se samo da će s vremenom sučelje biti ispolirano do kraja, bez pretjeranih nekonzistentnosti i nepotrebnog blještavila, kao i da će utjecaj na bateriju biti manji u budućim iteracijama.