Na nedavno održanom summitu Inicijative triju mora u Dubrovniku odjeknula je vijest koja je zasjenila sve ostale teme: Sjedinjene Američke Države objavile su da im je Hrvatska strateški partner u projektu Pantheon AI, golemom podatkovnom centru koji bi se već sljedeće godine trebao početi graditi u okolici Topuskog. Projekt vrijedan do pedeset milijardi dolara, opisan kao investicija jednaka vrijednosti stotinu Peljeških mostova, predstavljen je kao povijesna prilika. Ipak, u danas emitiranoj emisiji "Explora" Radio Pule (koju mnogi prate kao podcast), znanstvenik i astronom Korado Korlević ponudio je potpuno drugačiju, znatno mračniju perspektivu, usporedivši cijelu najavu s "pričama o zmajevima na Istrakonu".

Jedan gigavat struje - polovica hrvatske potrošnje

Voditelj Elvis Mileta predstavio je projekt kao gotovu stvar, navodeći Končar kao strateškog partnera za izgradnju dalekovoda i planiranu fotonaponsku elektranu od pola gigavata. Korlević je na to odmahnuo rukom, ističući ključni problem - energiju.

"Pričamo o giga centru. To je pola električne energije koju Hrvatska troši. Mi nemamo nikakve šanse da proizvedemo energiju za to čudo", izjavio je Korlević. Objasnio je da je umjetna inteligencija, koju bi takav centar pogonio, gladna energije poput tvornice aluminija. Infrastruktura je najvažnija, a Hrvatska je jednostavno nema.

Skeptičan je i prema planiranoj solarnoj elektrani. "I dalje ti to po noći ne znači ništa. Nema te energije tu", naglasio je, dodajući da se sustav mora planirati za uvjete kada obnovljivi izvori ne rade. Prema njegovoj računici, za napajanje takvog centra potrebne su dvije goleme elektrane. "Elektrana Krško je pola od toga. Plomin je pola od toga. Znači, mi trebamo dvije ogromne elektrane samo za to", zaključio je, dodavši da čak ni sav višak struje iz Srbije i Bosne ne bi bio dovoljan, a i da jest, nemamo dalekovode kojima bismo tu energiju mogli dovesti do Topuskog.

Novac ide van, a nama ostaje samo zagađenje?

Čak i ako bi se nekim čudom riješio problem energije, Korlević postavlja pitanje ekonomske isplativosti za Hrvatsku. Iako se spominju desetine milijardi dolara, on tvrdi da taj novac neće ostati ovdje.

"Procesore će dati Amerikanci, Tajvan, netko tko radi procesore. Sustav za hlađenje će dati netko tko to može napraviti. OK, izgradit će se, ali to će biti međunarodni natječaji, neće to dobiti hrvatske kompanije. Mi više nemamo velikih kompanija", smatra Korlević. Prema njegovoj procjeni, takav centar zapošljavao bi minimalan broj ljudi, možda pedeset do tristo, dok bi Hrvatskoj od cijelog projekta ostalo samo "zagađenje od neke mega termoelektrane od jednog gigavata".

Dodatni problem je ogromna količina otpadne topline koju takvo postrojenje proizvodi. Korlević je podsjetio na termoelektranu Plomin, čijih 400 megavata topline desetljećima neiskorišteno odlazi u more, umjesto da se, primjerice, koristi za grijanje Labina ili staklenika u Čepićkom polju. "Kad tamo nije iskorišteno, onda neće ni ovdje biti", pesimističan je.

Američki san i hrvatska stvarnost

Ono što najviše zabrinjava jest potencijalni utjecaj na građane. Korlević je kao primjer naveo američku saveznu državu Georgiju, gdje je izgradnja sličnih podatkovnih centara dovela do toga da je cijena električne energije za stanovništvo skočila za više od sto posto. "Ako netko proguta jedan gigavat, mi ćemo morati struju plaćati više, tko zna otkud ćemo je nabavljati", upozorio je.

Na kraju razgovora, koji je otkrio dva potpuno suprotstavljena pogleda na projekt Pantheon, voditelj Mileta i Korlević su se okladili u večeru hoće li projekt ikada biti realiziran. Dok političke najave nude nadu u tehnološki i ekonomski preporod, Korlevićeva analiza temelji se na elementarnoj računici i analizi (ne)postojeće infrastrukture te sugerira da je Hrvatska miljama daleko od mogućnosti da podrži takav pothvat. Tko će platiti večeru?