Zapovjedništvo za proturaketnu obranu južnokorejskog ratnog zrakoplovstva izvelo je prošli tjedan na poligonu uz zapadnu obalu prvi bojevi pokus obrane od roja dronova, koordinirane skupine bespilotnih letjelica. Pedeset niskoletećih dronova primaknulo se formaciji s udaljenosti od oko 1.100 metara, nakon čega je osam topova Vulcan kalibra 20 milimetara otvorilo istodobnu baražnu vatru. Srušene su 44 letjelice, a preostalih šest dronova, koji su probili prvi sloj obrane, dokrajčeno je iz neposredne blizine prijenosnim laserom i sačmaricama petorice vojnika. Statistički gledano, ukupna stopa presretanja iznosila je 100 posto.

Brzometni top iz šezdesetih godina

Sam top nije nov: M61 Vulcan šestocijevni zrakoplovni top u operativnoj uporabi od 1959., podrijetlom iz Sjedinjenih Država, desetljećima raširen među savezničkim vojskama i u južnokorejskoj uporabi. Pokus, dakle, nije demonstrirao novu tehnologiju, nego dokazao da raspoloživi arsenal, čak star pola stoljeća, može neutralizirati roj manjeg opsega. Međutim, ostaje veliko pitanje isplativosti.

Zašto roj dronova postaje problem

Roj svoju snagu ne crpi iz pojedinačne letjelice, nego iz brojnosti i koordinacije. Pedeset jeftinih meta koje istodobno nalijeću s različitih smjerova zasićuje obranu, dijeli njezinu vatru i prisiljava je da svaku metu pogodi posebno, dok napadaču dostaje da samo jedna letjelica prođe. Kako se svaki dron sastavlja za nekoliko stotina do nekoliko tisuća dolara, omjer cijene napada i cijene obrane sustavno radi u korist napadača.

Upravo se na toj točki kinetička obrana pokazuje ranjivom. Topovi i rakete ograničeni su dubinom spremnika streljiva i cijenom svakog projektila, pa čak i kad presretanje uspije, obrana troši skupo streljivo na jeftine mete i ostaje izložena sljedećem valu. Pentagon je u ožujku ove godine i službeno ocijenio da se klasičnom obranom topovima i raketama više ne može ekonomično boriti protiv sve većeg broja jeftinih dronova. Problem roja, dakle, nije samo u tome kako oboriti metu, nego koliko meta i po kojoj cijeni.

Laser i mikrovalni snop

Odgovor na koji se oslanja sve više vojski naziva se usmjerena energija (directed energy), oružje koje djeluje snopom energije umjesto projektilom. Protiv roja djeluje na dvije razine: snižava cijenu pojedinačnog obaranja i, u jednom slučaju, omogućuje istodobno onesposobljavanje više meta. Dvije su glavne kategorije.

Visokoenergetski laser (High Energy Laser, HEL) probija trup ili senzore drona koncentriranim snopom svjetlosti. Time rješava ekonomsku stranu roja: cijena hica svodi se na utrošak struje, a streljivo se ne troši dok god radi generator. Britanski DragonFire klase oko 50 kilovata obara metu za otprilike 12 eura, naspram stotina tisuća eura koliko stoji raketa-presretač. No laser ostaje oružje za jednu metu: traži vrijeme zadržavanja snopa na meti i vrijeme za prijelaz na sljedeću, pa ga gust, istodoban roj brzinom obaranja može nadmašiti. Obara jeftino, ali ne nužno dovoljno brzo.

Visokoenergetski mikrovalni snop (High-Power Microwave, HPM) napada drugu slabost roja, njegovu masu. Umjesto pojedinačne mete, jednom emisijom mikrovalne energije onesposobljava elektroniku svih letjelica u zoni djelovanja, pa istodobno ruši više blisko raspoređenih dronova. Britansko radiofrekvencijsko oružje (RFDEW) tako obara metu za manje od 13 centi po hicu. Zbog toga se HPM opisuje kao zonsko oružje protiv zbijenih rojeva, a ima i dodatnu prednost pred klasičnim ometanjem signala: mnogi dronovi mogu nastaviti let po unaprijed programiranoj ruti ili inercijskom navigacijom i kad im se prekine veza, dok ih mikrovalni udar fizički onesposobljava.

Slaganje u slojeve

Usmjerena energija nije univerzalno rješenje. Laser je osjetljiv na atmosferske uvjete: magla, kiša, dim, prašina i snijeg raspršuju i apsorbiraju zraku te smanjuju snagu koja stiže do mete. Ista fizikalna osobina koja laser čini preciznim, usko fokusiranje snopa, čini ga i ovisnim o vremenu. HPM je otporniji na takve uvjete, ali djeluje na kraćoj udaljenosti i u zoni djelovanja ne razlikuje metu od ostale elektronike. Zato se laser i mikrovalni snop ne suprotstavljaju, nego slažu u slojeve: HPM za bliske i zbijene rojeve, laser za precizno uništavanje pojedinačnih meta i onih koje su probile prvi sloj, kinetika za sve ostalo.