Kupili ste novi televizor, dali za njega pristojan novac i uvjerili se da imate najbolje moguće mjesto za gledanje utakmica. Onda otvoreni prozor pokaže da susjed s deset godina starim televizorom zna rezultat prije vas.

Krivac nije televizor

Njegov stari IPTV prijamnik program dobiva kroz operaterovu mrežu, uz zaostatak od nekoliko sekundi, otprilike koliko kasni i klasična televizija. IPTV (Internet Protocol Television) je televizija koja se isporučuje preko IP mreže, ali unutar operaterove vlastite, upravljane mreže, a ne preko otvorenog interneta.

Vaš novi Android OTT (Over-The-Top) box ili aplikacija na televizoru isti program dohvaća preko interneta. Operateri upravo takvim uređajima sve češće zamjenjuju klasične prijamnike, a uz opremu stiže i račun za njezin najam. Na papiru je riječ o napretku: modernije sučelje, više sadržaja i gledanje na bilo kojem uređaju.

Mobitel kao spoiler

Susjed nije jedini koji vas pretiče. Push obavijesti aplikacija s rezultatima i poruke u grupama na WhatsAppu stižu prije slike. Gledatelj na OTT-u tako gol najprije pročita, a tek onda vidi. Mobitel zavibrira dok su igrači na ekranu još na sredini terena.

Zašto je novije sporije

Stari IPTV radi na principu koji je bliži klasičnoj televiziji nego internetu. Kao što odašiljač preko antene šalje isti signal svima, operater šalje jedan multicast tok kroz vlastitu mrežu, a prijamnik ga samo prihvati i prikaže. Nema pregovaranja ni čekanja, a nema ni velikog spremnika.

OTT box i aplikacija rade drukčije. Slika putuje kao niz datoteka od nekoliko sekundi, preko CDN-a, istim putem kojim dolazi i Netflix. Standardni HLS koristi segmente od šest sekundi, a player prije reprodukcije sakupi tri takva komadića, kako slika ne bi zastala kad mreža zapne. To je razumna inženjerska odluka za film, ali ne i za utakmicu.

Zašto operaterima OTT odgovara

Ako je nova tehnologija za sport lošija, zašto operateri prelaze na nju? Zato što je za njih bolja. Ista platforma poslužuje televizor, mobitel i računalo, nije potrebna posebna IPTV infrastruktura, a i uređaji su jeftiniji. Dvadesetak sekundi kašnjenja u toj računici nije uzeto u obzir.

Može li brže

Može. Standardi LL-HLS i LL-DASH režu segmente na komadiće od djelića sekunde i spuštaju kašnjenje s 15 do 30 sekundi na dvije do pet. Europski operateri to već rade. Britanski Sky je nadogradnjom softvera na postojećim uređajima skratio kašnjenje sportskog kanala s tridesetak na osam sekundi, otprilike koliko kasni satelit. BBC na iPlayeru testira isto, kako bi internetski prijenos sustigao klasično emitiranje. Španjolski ClicTV spustio je kašnjenje s 50 na 10 sekundi.

I neki hrvatski operateri su dodali u svoju ponudu live prijenose s manje latencije, ali samo za odrađeni TV kanal.