U japanskoj trgovini elektronike, između robotskih usisavača i televizora veličine bračnog kreveta, stoji polica s telefaks uređajima. Nekoliko koraka dalje uredno su složena pakiranja praznih CD i DVD medija, kao da je 2004. i netko još snima kompilacije za auto. Zapadnjak tu vidi muzej. Japanac vidi uredsku opremu i potrošni materijal.

Faks, uređaj od kojeg se ne odustaje

Prema najnovijem istraživanju japanskog Ministarstva unutarnjih poslova i komunikacija, faks u 2025. ima 23,6 posto kućanstava, gotovo svako četvrto. Razlike su velike: u Kyotu faks ima 36,9 posto kućanstava, na Okinawi tek 9,1 posto. Još je rječitija dobna slika iz 2024.: među kućanstvima čiji su nositelji dvadesetogodišnjaci faks ima manje od jedan posto, a među onima u ranim sedamdesetima 41,2 posto. Faks u Japanu, dakle, ne izumire, nego stari zajedno sa svojim vlasnicima.

U poslovnom svijetu brojke su još više. Prema istraživanju industrijske udruge CIAJ iz 2024., faks na poslu koristi oko 40 posto zaposlenih, u nekretninama 63,6 posto, u državnim tijelima 54,7 posto, a u financijama i osiguranju 52,8 posto. Ministarstvo obrazovanja krajem 2025. utvrdilo je da 71,7 posto javnih osnovnih i nižih srednjih škola faks koristi u svakodnevnom radu, iako je vlada 2023. zacrtala da se faks i obvezno žigosanje u školama načelno ukinu do fiskalne 2025. Rok je istekao, faks je ostao. Ni proizvođači se ne povlače: Panasonic je od travnja 2026. potrošni materijal za svoje fakseve, od termopapira do vrpci s tintom, poskupio između 17 i 25 posto, što se radi samo s robom za koju postoji kupac. Tko nema uređaj, ne mora ga kupiti: danonoćno otvorene trgovine poput 7-Elevena i Lawsona imaju višenamjenske kioske preko kojih se predaju i službeni zahtjevi državi.

Rat oko disketa

Ministar za digitalizaciju Taro Kono objavio je 2022. rat disketama, ustanovivši da oko 1.900 državnih postupaka još traži predaju na disketi, CD-u ili MiniDiscu. Javno se pitao gdje se uopće danas kupuje disketa, što je bilo razumno pitanje, jer je Sony prodaju 3,5-inčnih disketa u Japanu prekinuo u ožujku 2011. Rat je trajao dvije godine. Do sredine lipnja 2024. Digitalna agencija ukinula je sve osim jednog od više od tisuću propisa o disketama, a posljednji preživjeli odnosio se na recikliranje vozila. Država je, dakle, trebala zakonodavnu reviziju da bi se oprostila od medija koji se već trinaest godina nije proizvodio. Lokalnim upravama presudila nije strategija nego račun: u tokijskoj četvrti Meguro banka Mizuho najavila je naplatu od 50.000 jena (oko 270 eura) mjesečno za rad s fizičkim medijima poput disketa.

Žig jači od potpisa

Vrhunac analognog života u birokraciji jest hanko, osobni žig s crvenom tintom. Većina registracija, bankovnih računa, osiguranja i drugih pravnih dokumenata još traži hanko. Tijekom pandemije ljudi su putovali u ured samo da bi žigosali papire, pa je i u visokotehnološkim tokijskim tvrtkama koje su prihvatile rad od kuće netko morao fizički dežurati za žigosanje. Premijer Shinzo Abe u travnju 2020. naložio je ministrima da tvrtkama omoguće predaju obrazaca bez žiga, a Fukuoka je ukinula hanko za oko 3.800 vrsta upravnih postupaka. Tržište ipak nije nestalo: posao izrade žigova vrijedi oko 1,5 milijardi dolara godišnje. Najjapanskije rješenje ponudio je proizvođač žigova Shachihata, s oblačnom uslugom koja na digitalni dokument stavlja žig koji izgleda analogno, u istoj crvenoj boji. Digitalizacija je, drugim riječima, uspjela onoliko koliko je uspjela izgledati kao ono što zamjenjuje.

Glazba ostaje na nosaču

Glazba je pak područje u kojem se stara tehnologija ne brani, nego pobjeđuje. Japan je drugo glazbeno tržište svijeta, u 2025. raslo je 8,9 posto, a otprilike polovica prihoda još je fizička, što ga čini najvećim tržištem fizičkih nosača zvuka na svijetu. Budući da su CD-i u Japanu oduvijek bili skupi, iznajmljivanje CD-a postoji od devedesetih, a slavni Tsutaya u Shibuyi bio je jedan od posljednjih koji su iznajmljivali ne samo VHS kasete, nego i videorekordere za njihovo gledanje. Ta je usluga ukinuta tek 2023. Nikkei u međuvremenu bilježi snažan povratak snimljenih audiokaseta među mlađom publikom, a MiniDisc, na Zapadu odavno zaboravljen, u Japanu je svojedobno nadmašio CD playere u prodaji.

Police praznih medija

Prazni mediji s police zanimljiv su slučaj. Sony je u siječnju 2025. objavio da u veljači prestaje proizvoditi sve modele Blu-ray medija za snimanje, MiniDisc diskove za snimanje i MiniDV kasete, bez nasljednika. Police se ipak pune, jer prazne Blu-ray diskove proizvode i Verbatim, JVC i Ritek, a MiniDV kasete Maxell, JVC i Panasonic. Uz to, Sony od veljače 2026. postupno prestaje isporučivati sve Blu-ray rekordere, također bez nasljednika, objašnjavajući to padom potražnje za snimanjem zbog streaminga. Navika snimanja televizijskog programa na disk, koja je japanska kućanstva držala uz optičke medije, dobiva tako službeni datum smrti, a mediji za nju još se prodaju.

Tu su još uvijek novine s velikim nakladama

Ukupna naklada dnevnika u 2025. iznosila je oko 28,2 milijuna primjeraka, odnosno 234 na tisuću stanovnika, a više od 96 posto stiže kućnom dostavom. Yomiuri Shimbun s 6,2 milijuna primjeraka jutarnjeg izdanja najtiražniji je dnevnik na svijetu. Naklada pada, ali s visine s koje mnogi zapadni izdavači nikad nisu ni dosegnuli.

Mobitel kojem je ugašena mreža

Jedina stara tehnologija koju Japanci zaista nisu mogli zadržati jest legendarni preklopni mobitel, garakei. Nisu ga bacili, nego im je ugašena mreža: NTT Docomo u ožujku ove godine ugasio je 3G uslugu FOMA i mobilni internet i-mode, nakon što su KDDI i SoftBank 3G ugasili 2022. i 2024. Udio pametnih telefona dosegnuo je 98,3 posto, a isporuke klasičnih telefona u prvoj polovici fiskalne 2025. pale su 25,3 posto, na 343.000 komada. Čak ni to nije potpuni kraj, jer preklopni telefoni s podrškom za 4G i dalje rade.