Google i Blue Origin šalju AI poslužitelje u orbitu
Googleov ambiciozni Project Suncatcher seli umjetnu inteligenciju u svemir. Uz pomoć rakete New Glenn, solarni sateliti opremljeni TPU čipovima trebali bi smanjiti opterećenje zemaljskih podatkovnih centara
Google planira proširiti svoju infrastrukturu za umjetnu inteligenciju u svemir. U suradnji s tvrtkom Blue Origin, koju je osnovao Jeff Bezos, namjerava lansirati satelite opremljene procesorima za strojno učenje, koji bi dio računalnih zadataka mogli obavljati izravno u Zemljinoj orbiti.
Projekt nazvan Project Suncatcher temelji se na ideji korištenja sunčeve energije za napajanje AI procesora u svemiru. Prvo veće lansiranje planirano je za prvi kvartal 2029. godine, a Google na taj način želi istražiti mogućnost smanjenja ovisnosti o klasičnim podatkovnim centrima na Zemlji, koji zahtijevaju velike količine električne energije i složene sustave hlađenja.
Prvi testovi već odrađeni
Iako 2029. godina zvuči daleko, Google ne sjedi prekriženih ruku. Prvi prototip satelita za Project Suncatcher već je u orbiti. Lansiran je prvog listopada ove godine uz pomoć rakete Falcon 9 tvrtke SpaceX, u sklopu misije koju je omogućio Planet Labs. Taj mali probni satelit nosio je četiri Googleova procesora Tensor Processing Unit (TPU), posebno dizajnirana za zadatke strojnog učenja.
Testiranje je prošlo iznenađujuće dobro. Sustav se uspješno pokrenuo u surovim svemirskim uvjetima, a na njemu je zavrtjen Googleov model Gemma 4. Da stvar bude zanimljivija, umjetna inteligencija je iz orbite na Zemlju poslala generirani haiku, dokazujući da koncept doista funkcionira u praksi. Prije velikog lansiranja 2029. godine, Google planira tijekom 2027. godine testirati i dva međusobno povezana prototipa kako bi ispitao komunikaciju među satelitima.
Izazovi svemirskih poslužitelja
Za lansiranje 2029. godine odabrana je teška raketa New Glenn tvrtke Blue Origin. Prema riječima Travisa Bealsa, višeg direktora za Project Suncatcher u Googleu, cilj je skalirati AI infrastrukturu u svemiru korištenjem obilne solarne energije. Svaki od tih satelita imat će računalni kapacitet otprilike jednak jednom poslužiteljskom ormaru u standardnom podatkovnom centru, a bit će smješteni u heliosinkronu orbitu.
Naravno, prebacivanje poslužitelja u svemir donosi potpuno nove inženjerske probleme, poput upravljanja toplinom. AI čipovi se jako griju, a u vakuumu nema zraka koji bi tu toplinu odnio, pa će inženjeri morati smisliti inovativna rješenja za hlađenje. Drugi veliki izazov je osiguravanje brze i pouzdane komunikacije između samih satelita, što je ključno za stvaranje funkcionalne računalne mreže u orbiti.