Bird Box

Premda se deprivacija vida u Bird Boxu uspoređuje sa značajem koji je tišina imala u filmu A Quiet Place, Bird Box je originalan tek kao prvi film koji okuplja sve elemente iz tematski sličnih filmova.

Hrvoje Mostarac subota, 26. siječnja 2019. u 06:50

U produkciji Netflixa, Bird Box je po istoimenom romanu (2014) Josha Malermana nastao u rukama danske režiserke Susanne Bier i scenarista Erica Heisserera (Arrival). Bird Box je prvi film za koji je Netflix javnosti otkrio gledanost, a ona je u trenutku objave iznosila 45 milijuna korisničkih računa.

Oni manje sretni imali su priliku naletjeti na takozvani Bird Box challenge od kojih samo neki uključuju cjelodnevno nošenje poveza preko očiju, vožnju auta s povezom, te stavljanje poveza na oči maloj djeci.

Osvrnuvši se na marketing i diskurs na webu, Sanjana Varghese je za Wired pisala o Bird Boxu kao o filmu čiji mu dizajn daje izvrsne uvjete da postane viralan. Gledajući film i razmišljajući o filmovima koji su mu prethodili, Bird Box ostavlja dojam da je dizajniran kao hibrid svojih prethodnika. Kao i u pojmu viralnog, doseg je ovdje ispred kvalitete. Iznimka bi bila tek izostanak velike skale na kojoj se radnja događa kao što je to slučaj u filmovima War of the Worlds (2005) i World War Z (2013).

Razbijemo li Bird Box tematski na faktore i osvrnemo se na prethodnike, The Mist (2007) je nastojao napraviti portret što više vrsta ljudi u beznadnoj situaciji koja je bila izazvana prijetnjom nadnaravnih stvorenja; The Happening (2008) je imao nagla masovna samoubojstva ljudi; The Road (2009) i Cargo (2017) su prikazi roditeljske požrtvovnosti u postapokaliptičnim svjetovima; Perfect Sense (2011) je film koji je otišao najviše u širinu po pitanju osjetilne deprivacije.

Kao posljednji u nizu, A Quiet Place (2018) je prošle godine na neke već viđene elemente nadodao i neuobičajeni koncept tišine zahvaljujući kojem je postigao širu popularnost. Popularnost Bird Boxa - kao slične zanimljivosti još podložnije meme kulturi - poprima i veće razmjere; među fanovima je mahnito glumiti sljepoću svakako lakši i popularniji čin nego šutjeti.

Bilo kako bilo, Bird Box uspijeva ubaciti sve navedene elemente, no čini li to bolje od ostalih?

John Malkovich (Douglas - lik kojeg nema u knjizi) praktički sam nosi film tako što unosi napetost suprotstavljajućim stavovima. Bez izvrsne glume Malkovicha zahvaljujući kojoj i ostali izgledaju bolje, ansambl likova iz filma The Mista bio bi zanimljiviji od onih iz Bird Boxa; tim više što i The Mist u liku Brenta Nortona (Andre Braugher) ima jednog nepomirljivog.

Ako je pitanje tko je prije došao na ideju naglog masovnog suicida, autor romana Bird Box tvrdi da je prvi nacrt knjige imao još prije Shyamalanovog filma The Happening. The Happening je film čija je prva polovica obećavala, ako izuzmemo katastrofalan lik Alme (Zooey Deschanel), samo da bi u drugoj polovici krahirao. Oba su prikaza samoubojstava šokantna na svoj način, stoga je pitanje zanimljivosti bolje ostaviti ukusu - nadnaravnost stvorenja u Bird Boxu ili znanstvena fantastika samoobrambenog mehanizma biljaka u The Happeningu.    

Lik Malorie (Sandra Bullock) nije ništa manje disfunkcionalan od lika Alme (The Happening). Izuzmu li se scene gdje kontrira Douglasu (John Malkovich), Malorie je prije svega kroz nagon za samoodržanje i bez intrinzične požrtvovnosti kao loš lik uspjela doći do dobrog kraja. Obrat i scena njenog iskupljenja djeluju neiskreno i neuvjerljivo. Ne očekujte protagoniste s odlikama onih iz The Road (2009) i Cargo (2017).

Perfect Sense (2011) zbog izostanka prijetnje slične navedenim filmovima nije toliko tematski u konkurenciji. Ipak, vrijedi ga spomenuti jer emocionalne i umjetničke dimenzije prikaza osjetilne deprivacije ispunjavaju više od trilera i horora za koje osjetilnu deprivaciju koristi Bird Box.

Osobno razočaranje filmom A Quiet Place (2018) već od prve scene u kojoj dijete slobodno trčkara trgovinom nije lako nadići. Premda je A Quiet Place cjelovitije ukorporirao svoj glavni motiv tišine nego što je Bird Box izostanak vida, Bird Box je gotovo slobodan od isforsiranog slijeda događaja. Od najvećeg značaja je to što film poklanja dovoljno vremena i pažnje upozorenju djeci što činiti; u knjizi to ide u ekstreme tako što ih Malorie (Sandra Bullock) prisiljava na odrastanje zatvorenih očiju.

Bez obzira nose li smrt u Bird Boxu stvorenja ili pak Dungeons & Dragons magovi koje sam zamišljao kako čaraju Phantasmal Killer na svijet, kao gledatelju mi je najupečatljivija poruka bila sijanje straha prema drugim ljudima. Tu fobiju film namjerno ili nenamjerno utvrđuje time što sugerira da postoje ljudi lišeni ljudskosti. Ljudi u kojima se za njihovog života nije formirao čovjek jer ih u susretu sa stvorenjima ni najgori zamislivi prizor - bio on napad na ego ili napad na empatiju - nije nagnao na samoubilačko očajavanje.

Ipak, to je tek osobno pridavanje značaja. S izuzetkom lika Douglasa koji čini cjelinu zanimljivom, Birdbox u pojedinim elementima koje preuzima od prethodnika ne uspijeva potonje nadići. Stoga, hvala John Malkovich for making a movie great again.