Svemirski klozet, naravno, ima i službeno ime koje zvuči znatno tehnološkije i fensi-šmensije: NASA ga naziva Universal Waste Management System (UWMS). Osmišljen je s ciljem premoštavanja jaza između trenutno postojeće svemirske urino-fekalne tehnologije i onoga što će u budućnosti koristiti astronauti kako bi se što ugodnije rasterećivali tijekom putovanja na, recimo, Mars.

S obzirom na to da dalek i dug put kroz Svemir ne može ništa tako temeljito pokvariti kao problematična kanalizacija ('ajd' dobro... i alien koji sa stropa slini kiselinu po vama), prije nego što inženjeri počnu ugrađivati UWMS u prijevozna sredstva koja će biti i preko 200.000.000 kilometara udaljena od udobnosti zemaljskog WC-a, žele ga prvo testirati na kraćim relacijama, u orbiti. Lansiranje je planirano ujesen, potvrdio je glasnogovornik NASA-e, a još uvijek nije službeno određeno koja će svemirska letjelica nositi novi klozet do ISS-a.

Kako prikupljati i skladištiti fekalije

Krajem svibnja, tijekom sastanka Odbora za svemirska istraživanja (COSPAR), zamjenik voditelja ECALSTACHAP (Programa za kontrolu zaštite okoliša i tehnologiju održanja života, zdravlja i rada posade) u NASA-inom centru u Houstonu, Jim Broyan, predstavio je sadašnju verziju UWMS-klozeta kao prototip kojega će inženjeri zaduženi za gospodarenje svemirskim biološkim otpadom dograđivati na temelju iskustava stečenih korištenjem na ISS-u.

Sastanak se fokusirao na važne ekološke teme ljudskih misija na Mars, te na to što one znače za zaštitu crvenog planeta, Zemlje i ostatka Sunčevog sustava od unakrsne kontaminacije živim organizmima. Jer ljudskoj zajednici u trenutku kolonizacije Marsa najmanje od svega treba masovna epidemija dizenterije uzrokovana fekalnim bakterijama. A prikupljanje i skladištenje svemirskih fekalija idealni su potencijalni izvori takve unakrsne zemaljsko-marsovske kontaminacije.

Povrh tih mikrobioloških problema, za vrijeme budućih kolonizacijskih svemirskih misija (tijekom kojih astronaute čekaju vrlo dugački letovi), jedan od krupnijih izazova bit će i volumen biološkog otpada: procjene govore kako bi tijekom leta prema Marsu trebalo po jednom astronautu računati na nekih brat-bratu približno tu negdje aproksimativno cirka oko 300 kilograma fekalija.

Smrdi, smrdi, užasno smrdi...!

S takvim brojkama na umu, svemirski fekalni inženjeri planiraju što učinkovitije bio-stabilizirati i dehidrirati astronautske otpadne produkte, kako bi ih učinili mikrobiološki neaktivnim, a kako oko 75% volumena ljudskih fekalija čini voda, osmišljavaju se i načini za iskorištavanje reciklažne vode iz fekalija, čime bi se znatno smanjilo volumno akumuliranje tijekom tako dugačkih misija.

Ali ni to nije sve: sadašnja praksa stavljanja aktivnog ugljena u fekalne spremnike u svrhu smanjenja neugodnih mirisa zahtijevala bi takve količine aktivnog ugljena kakve si jedan svemirski brod u kojem je svaki kubični centimetar prostora racionalno iskorišten ne može priuštiti tijekom dužih letova. To bi bilo neekonomično i preskupo. A svejedno bi smrdilo.

Niti UWMS, novi toalet koji ujesen putuje na orbitalnu stanicu, neće odmah riješiti sve te izazove, ali će inženjeri korištenjem povratnih informacije od osoblja ISS-a s vremenom usavršavati nove verzije, kao što su i ovaj klozet osmislili na prijašnjim NASA-inim nacrtima za shuttle i svemirske stanice.

Toalet koji se trenutno nalazi na američkoj strani ISS-a (a možete ga vidjeti u kratkoj "Toilet-tour" prezentaciji na priloženom videu) dizajniran je devedesetih godina prošloga stoljeća i zasnovan je na verziji koja je postavljena u već umirovljeni Space Shuttle, te je logično što takav - već tridesetogodišnji klozet - ima svojih mana. Korištenje toaleta može biti vrlo nespretno (posebno ženskom dijelu posade pri mokrenju), a glede i u svezi obavljanja velike nužde toalet je „vrlo zahtjevan po pitanju preciznog centriranja tjelesnog otvora na sjedalu“, što ponekada rezultira bestežinskim lebdenjem fekalija po ISS-u.

Inspiracija ruskim dizajnom

NASA je u novoj verziji svemirskog klozeta pokušala zadržati sve njegove aspekte koji su do sada dobili pozitivne recenzije svojih bestežinskih korisnika, istovremeno dodavši inovacije po pitanju redukcije mase i volumena deponiranog biomaterijala, kao i unošenja nekih dizajnerskih promjena kao što je usavršavanje oblika sjedala.

Jedna od promjena je doslovce kopirana s toaleta postavljenog na ruskoj strani ISS-a: ruski astronauti se pri bestežinskom obavljanju nužde „usidre“ u stabilnom položaju tako da gurnu stopala u za to predviđena ležišta, umjesto korištenja šipki za bedra kakve se nalaze na američkom ekvivalentu bestežinskog klozeta.

Ovaj UWMS će na Međunarodnoj svemirskoj stanici provesti ostatak svojega životnog vijeka orbitirajući oko Zemlje, a njegov će blizanac letjeti u kapsuli Orion, kružeći oko Mjeseca s prvom ljudskom posadom misije Artemis u sklopu NASA-inog ambicioznog plana američkog povratka na Mjesec.