Los Angeles je godinama postroživao pravila vezana uz jednokratnu plastiku, od vrećica za kupovinu do ambalaže za hranu, a sada se fokusirao na novog ekološkog neprijatelja. Gradsko vijeće najavilo je planove za uvođenje zabrane određenih jednokratnih spremnika s tintom za pisače.

Zabrana nije usmjerena protiv printanja općenito niti protiv svih spremnika kao potrošne robe. Fokus je na spremnicima koji se ne mogu ponovno napuniti, obnoviti, ponovno upotrijebiti ili vratiti kroz program povrata, što su zapravo proizvodi dizajnirani da se bace nakon što se isprazne i postanu beskorisni. Ta je razlika važna jer je tržište tonera i tinte za pisače, da tako kažemo - vrlo kaotično. Originalni spremnici, zamjenski proizvodi drugih proizvođača, klonovi i krivotvorine, koegzistiraju na tržištu, često se prodajući jedni uz druge. Los Angeles pokušava regulirati utjecaj proizvoda na okoliš, a ne same brendove, što namjeru čini jasnijom, iako će provedba biti znatno teža.

Cijena je ono što kupce zanima

Ekološki argument je dobro poznat. Spremnici za pisače sadrže mješavinu plastike, metala i kemijskih ostataka kojima nije mjesto u standardnom reciklažnom otpadu. Iako postoje programi za opasni otpad, gradski dužnosnici kažu da mnogi spremnici i dalje završavaju na odlagalištima, gdje im mogu trebati stotine godina da se razgrade.

Kada su planovi za zabranu prvi put najavljeni 2024. godine, član vijeća Los Angelesa John Lee izjavio je: „Obveza je Grada Los Angelesa da nastavi predvoditi u rješavanju ekoloških pitanja. Kao predstavnik zajednice u kojoj se nalazi odlagalište Sunshine Canyon, u potpunosti prepoznajem važnost smanjenja utjecaja otpada na naša susjedstva. Zabrana zamjenskih kloniranih spremnika jednostavan je način da nastavimo graditi na našim ekološkim postignućima i skrenemo pozornost na problem koji je predugo ostao zanemaren.”

Hoće li zabrana išta promijeniti u praksi, ovisi o tome kako ljudi kupuju pisače. Trošak za potrošače rijetko je faktor u ekološkim raspravama, no kupci pisača obično su usredotočeni na cijenu uređaja, a ne na održivost, iako se troškovi tinte i tonera tijekom životnog vijeka uređaja često pokažu puno višima od cijene samog pisača.

Cijene spremnika često mogu biti vrlo zavaravajuće, o čemu je izvijestio i TechRadar, što objašnjava zašto jednokratni dizajni i dalje opstaju. Spremnik od dvadesetak dolara može sadržavati samo nekoliko mililitara tinte, što povećava stvarnu cijenu po stranici, dok veći spremnici ili sustavi s bočicama tinte na prvu izgledaju skupo, ali se tijekom mjeseci ili godina pokažu jeftinijima.

Katalonski presedan

Iz perspektive Los Angelesa, ne radi se samo o količini otpada. Jednokratni spremnici potkopavaju i industriju obnove, izgrađenu oko proizvoda dizajniranih da prežive više životnih ciklusa. Klonirani spremnici koji se ne mogu ponovno koristiti u potpunosti prekidaju taj krug.

LA nije jedino mjesto koje vidi problem u spremnicima s tintom. Katalonija je 2024. godine, inspirirana sličnim mjerama na Balearskim otocima, ugradila zabranu spremnika u širi zakon o otpadu usmjeren na ponovnu upotrebu, tretirajući printanje kao dio šireg problema s materijalima, a ne kao poseban slučaj.

Ipak, plan Los Angelesa dolazi s neodgovorenim pitanjima. Zabrana se primjenjuje unutar gradskih granica, pa će provedba za online kupovinu biti teška, a definicije oko ponovne upotrebe mogle bi se mijenjati s tehnologijom. Potrošači također mogu odlučiti ignorirati propise i kupovati drugdje, ograničavajući utjecaj zabrane.

Ono što Los Angeles zapravo testira jest mogu li ekološka pravila pogurati tržište brže od samih potrošačkih navika. Tinta je oduvijek bila skupa, rasipna i laka za ignoriranje. Grad je odlučio da to više nije prihvatljivo, iako ishod njihovih planova tek treba vidjeti.