Prvi put u ovom stoljeću Francuska na mrežu priključila novi nuklearni reaktor
Novo je nuklearno postrojenje zasnovano na tehnologiji Europskog reaktora s tlakovodnim hlađenjem koje smanjuje vjerojatnosti incidenata, kvarova i nezgoda. Izgradnja je kasnila čak 12 godina
Na sjeverozapadu Francuske, u nuklearnoj elektrani Flamanville u Normandiji, ovog je vikenda službeno na elektroenergetsku mrežu priključen novi reaktor, Flamanville 3. Najsnažniji je to nuklearni fisijski reaktor u toj zemlji dosad i ujedno prvi novopokrenuti i priključeni reaktor u posljednjih 25 godina, tj. u ovom stoljeću.
Kašnjenje i bujanje troškova
Reaktor je prvi put pokrenut u rujnu ove godine, čak 12 godina nakon što je bilo planirano. Njegova je izgradnja započela još 2007. godine s planiranim troškom od 3,3 milijarde eura i ciljanim rokom za pokretanje 2012. godine. Uz više odgoda početka rada uslijed brojnih tehničkih problema, tijekom svih ovih godina trošak je nabujao na 13,2 milijarde eura. Čak i nakon prvog pokretanja u rujnu dogodila su se dva automatska sigurnosna gašenja kao posljedice manjih problema s konfiguracijom.
Ipak, do sada su ti problemi očito riješeni, kad je odlučeno da će Flamanville 3 biti priključen na mrežu. Isprva će isporučivati oko 100 MW električne energije, što će se postupno povećavati. Maksimalna mu je snaga 1,6 GW, čime je najsnažniji u Francuskoj, ali i jedan od najsnažnijih na svijetu. Kapacitet mu je dovoljan za opskrbu energijom čak oko dva milijuna prosječnih domova, uz godišnju proizvodnju od 13 TWh.
EPR tehnologija
Novo je nuklearno postrojenje zasnovano na tehnologiji Europskog reaktora s tlakovodnim hlađenjem (European Pressurized Reactor, EPR). Smješten je u zgradi visine 63 metra, godišnje može utrošiti oko 32 tone goriva (uranijevog izotopa U-235) obogaćenoga na razini 3-5%. Predviđeni radni vijek europskog tlačnog reaktora je 60 godina.
Jedna od najvažnijih prednosti i poboljšanja ovog reaktora u odnosu na obični reaktor s tlakovodnim hlađenjem je povećana redundancija i odvojenost sustava. Instalirana su 4 neovisna sustava za zaštitno hlađenje jezgre, te svaki od njih može sam hladiti jezgru nakon obustave rada reaktora, čime je ostvarena višestruka redundancija. Također su smanjene vjerojatnosti oštećenja, ispuštanja radioaktivnih tvari i posljedica koje rezultiraju iz toga, te općenito nezgoda, teških kvarova i njihovih posljedica.
