Izvršne naredbe objavljene su u petak uoči prazničnog vikenda i uključuju planove za pojednostavljenje procesa odobravanja reaktora te poticanje izgradnje eksperimentalnih reaktora.

Vrhunac izgradnje nuklearnih elektrana u SAD-u bio je tijekom 1970-ih i 1980-ih. Djelomično taljenje u elektrani Three Mile Island 1979. narušilo je javno povjerenje prema nuklearnoj energiji. U to vrijeme nuklearne elektrane tipično su proizvodile samo polovicu svog nazivnog kapaciteta.

U ovom stoljeću započeta je izgradnja samo četiri nova reaktora na postojećim lokacijama, od kojih su dva otkazana zbog kašnjenja i rastućih troškova. Dva reaktora koja su puštena u pogon također su pretrpjela značajna kašnjenja i prekoračenja troškova. Analize su pokazale da je nedovoljno razvijen lanac opskrbe za dijelove reaktora kada se i krene u realizaciju projekta.

Brojne tvrtke predložile su nove dizajne za moderne reaktore koji bi trebali biti manje skloni kvarovima. Jedna od mogućnosti su mali modularni reaktori, ali do sada je u SAD-u odobren samo jedan reaktor ovog tipa, a jedina planirana instalacija tog dizajna je otkazana jer je cijena električne energije postala nekonkurentna.

Izvršna naredba "Revitalizacija nuklearne industrijske baze" poziva na razvoj kapaciteta za preradu iskorištenog nuklearnog goriva, što je iznimno skupo u usporedbi s rudarenjem novog goriva. Također poziva na preporuke za trajno skladištenje preostalog otpada.

Naredba nalaže Ministarstvu energetike da pruži financijsku potporu industriji za poticanje izgradnje novih elektrana. Izvršna naredba poziva na "10 novih velikih reaktora s potpunim dizajnima u izgradnji do 2030. godine".

Naredba "Implementacija naprednih tehnologija nuklearnih reaktora" nalaže vojsci da instalira jedan od ovih reaktora na vojnoj bazi koja će biti operativna unutar sljedeće tri godine, te nalaže ministru energetike da sklopi ugovore za izgradnju tri testna reaktora do 4. srpnja 2026.

Kritičari Trumpove administracije smatraju da iako postoje neke razumne ideje u izvršnim naredbama, većina ih se temelji na ideji da je regulacija glavni razlog za atrofiju nuklearne energije u SAD-u, a da je stvarni razlog nedovoljno razvijen lanac opskrbe i nepovoljni ekonomski uvjeti za gradnju nuklearki. Smatraju da je teško opravdati ulaganje u elektranu koja bi mogla trebati desetljeće da počne prodavati energiju ako su troškovi solarne energije znatno manji.