Nakon što je Majmun (The Monkey) u režiji Osgooda Perkinsa ostvario solidan komercijalni uspjeh te uoči premijere znanstveno-fantastične drame Chuckov život (The Life of Chuck, Mike Flanagan) i najave za Dugu šetnju (The Long Walk, Francis Lawrence), može se zaključiti da živimo u vremenu posebno uzbudljivom za obožavatelje filmskih adaptacija Stephena Kinga. Kada se radi o živućim autorima, lako je sa sigurnošću tvrditi da djela Stephena Kinga gotovo nemaju konkurenciju, uzmu li se u obzir mnogobrojne filmske i televizijske adaptacije koje su ih, još od Carrie u režiji Briana De Palme iz 1976. godine, oživjele na velikim i malim ekranima. Mnogi su, osim Carrie, postali klasici i ostali jednako popularni i danas, posebno Isijavanje (The Shining) Stanleyja Kubricka, Mrtva zona (The Dead Zone) Davida Cronenberga, Christine Johna Carpentera ili Darabontovo Iskupljenje u Shawshanku (The Shawshank Redemption).

Naravno, bilo je i ponešto manje kvalitetnih i manje popularnih ekranizacija koje nisu imale jednaku sreću s odazivom publike, kao što su, primjerice, Mračna polovica (The Dark Half) u režiji Georgea A. Romera ili Maksimalno ubrzanje (Maximum Overdrive) koji je režirao sam Stephen King. Kao i sam autorov književni rad, i njegove adaptacije svojom kompleksnošću nadilaze jednostavnu kategorizaciju, pa su se mnoge našle u prostoru između onih više i onih manje uspješnih, a neke su s vremenom, ponekad neopravdano, ostale gotovo zaboravljene. Doduše, kad je riječ o preko 60 adaptacija, različitim autorima i produkcijama, teško je zamisliti da bi svaka mogla ostaviti jednako velik utisak, posebno u vrijeme kad i najuspješniji filmovi rapidno dobivaju svoje nove verzije. Ipak, u isto se vrijeme ponekad dobro okrenuti nostalgiji i prisjetiti se filmova koji su u količini sadržaja ostali zaboravljeni, ali su i dalje vrijedni gledateljske pažnje.

Kletva (Thinner, Tom Holland, 1996.)

Kao Trkača (The Running Man) i Dugu šetnju, čije adaptacije izlaze u drugoj polovini godine, Stephen King je Kletvu (Thinner) napisao pod pseudonimom Richard Bachman (čija je reputacija kao pisca uvijek bila ponešto lošija od one Stephena Kinga). Ipak, ova ekranizacija, uz sve nedostatke i bez obzira na donekle negativnu reputaciju, definitivno ima prednosti. Naime, radi se o posljednjem komercijalnom filmu u režiji Toma Hollanda koji je 1985. godine debitirao s popularnim vampirskim hororom Noć straha (Fright Night). Snimljen prema istoimenoj noveli, Kletva je "tjelesni horor" u čijem se središtu nalazi Billy Halleck, elitni pretili odvjetnik čiji lik tumači Robert John Burke. Nakon što na cesti slučajno pregazi i usmrti Romkinju, njezin otac, pogođen nepravednim sudskim procesom, na njega baci kletvu i Billy ubrzo počne rapidno gubiti na težini. Premda se radi o antagoniziranom protagonistu, Burke ga svojom izvedbom čini humanijim, a na trenutke i humorističnim, što odgovara činjenici da se ne radi o konvencionalnom horor filmu.

Film prate zanimljivi i bizarni likovi, premda su nedostaci svakako u propuštenoj prilici za detaljniju studiju karaktera i istraživanje moralne tematike. Dok ne dobijemo, a lako je vjerovati da hoćemo, novu verziju popularne priče, nije se loše vratiti i ovom grotesknom filmu, jer se, ako ništa drugo, radi o zabavnom gledateljskom iskustvu.

Dolores Claiborne (Taylor Hackford, 1995)

Pet godina nakon što je za izvanrednu ulogu u Misery Roba Reinera nagrađena Oscarom, a samo godinu dana nakon uloge u mini seriji Posljednje uporište (The Stand), Kathy Bates se s Dolores Claiborne vratila svijetu Stephena Kinga. Slično kao i istoimeni roman iz 1992. godine, ovaj se film nalazi na žanrovskom spektru između drame i psihološkog trilera, ali je ponešto udaljeniji od horora u usporedbi s ostatkom Kingova opusa. Ipak, začudna i jeziva atmosfera ne izostaje.

Radnja prati Selenu St. George (Jennifer Jason Leigh), otuđenu kćer naslovne junakinje koja se vraća u rodni grad u Maineu nakon što njezinu majku optuže za ubojstvo kućne pomoćnice, a budući da ljudi u neposrednoj okolini vjeruju da je prije 18 godina ubila vlastitog supruga, svi su je ponovno i olako spremni okriviti. Ovaj put, detektiv John Mackey (Christopher Plummer) učiniti ono što prije 18 godina nije uspio i privesti Dolores. Ono što se u ovom filmu, osim intrigantne priče o traumi i obiteljskim odnosima, treba izdvojiti su snažne i nijansirane glumačke izvedbe, a posebno ona Kathy Bates koja nije puno manje kompleksna od njezine uloge u Misery. Ipak, kako je u kolektivnoj svijesti ta prethodna uloga ostala zapamćena kao legendarna, nije iznenađenje da se Dolores Claiborne nerijetko našao na margini, nepravedno zaboravljen.

Srebrni metal (Silver Bullet, Daniel Attias, 1985)

Utemeljen na ilustriranoj noveli Cycle of the Werewolf iz 1983. godine, Srebrni metak (Silver Bullet) u režiji Daniela Attiasa je zaboravljeni horor dragulj idealan za horor nostalgičare. Uz opravdano zapamćene uloge koje su u adaptacijama Stephena Kinga ostvarili Kathy Bates, Sissy Spacek (Carrie) i Jack Nicholson (Isijavanje), trebalo bi izdvojiti i odličnu izvedbu Garyja Buseyja u ovom filmu. Naime, Busey u ulogu Ujaka Reda unosi šarm, nepredvidivu energiju i emocionalnu ranjivost što lik čini znatno kompleksnijim nego što bi to možda bio u rukama drugog glumca.

Premda sam izgled vukodlaka djeluje pomalo humoristično, to definitivno pripada šarmu koji ovaj i slični filmovi danas imaju. Uz to, odlična glumačka postava koja također uključuje Coreyja Haima i Everetta McGilla te atmosferični prikaz malenog američkog grada koji polako preuzimaju tama i strah ovaj film čine posebno vrijednim otkrivanja. Konačno, Srebrni metak je prilagođen i za mlađu publiku što ga čini idealnim uvodom u svijet horor filmova te zabavnim gledateljskim iskustvom.

Ponekad se vraćaju (Sometimes They Come Back, Tom McLoughlin, 1991)

Kratka priča Sometimes They Come Back iz 1974. godine prati Jima Normana, srednjoškolskog profesora engleskog jezika kojeg progoni trauma jer je kao dijete svjedočio brutalnom ubojstvu vlastitog brata. Nakon što jednog od njegovih učenika usmrti automobil, novi učenik koji dođe u Jimov razred izgleda identično kao jedan od ubojica njegova brata. Val neobičnih smrti u Jimovom razredu se ubrzo nastavi, a razredu se potom pridruže i ostali ubojice, svi zamrznuti u vremenu iz kojeg ih pamti.

Film prilično dosljedno prati istoimenu priču, ali određene nasilne elemente zamjenjuje onim melodramatskim što je potencijalno i bio jedan od temeljnih razloga zbog kojih nikad nije postao kultnim filmom niti bio posebno voljen među obožavateljima Stephena Kinga. Ipak, vrijedi istaknuti emotivno nabijenu glumačku izvedbu Tima Mathesona koja je otvorila temu emocionalne nestabilnosti i traume.

Savršeni učenik (Apt Pupil, Bryan Singer, 1998)

Novela Savršeni učenik (Apt Pupil) je 1982. godine objavljena u kolekciji dramskih novela, s tek ponekim horor elementima, pod nazivom Different Seasons. Uz Iskupljenje u Shawshanku i Ostani uz mene (Stand by Me), Savršeni učenik je jedna od tri ekranizacije iz navedene kolekcije. Za razliku od prethodna dva kultna naslova, ovaj film nije uspio ostvariti jednak uspjeh i popularnost.

Iako je donekle razumljivo da se u usporedbi s vrhunskim ekranizacijama prema novelama iz iste kolekcije Savršeni učenik nedovoljno istaknuo, i dalje se radi o filmu koji je vrijedan gledateljske pažnje, posebno s obzirom na snažnu priču. U središtu radnje je Todd Bowden, srednjoškolac gotovo fasciniran nacizmom, čiji lik odlično tumači prerano preminuli Brad Renfro. Nakon što otkrije da je njegov stariji susjed zapravo Kurt Dussander, odbjegli nacistički ratni zločinac (Ian McKellen), Todd ga odluči ucjenjivati ne bi li s njim podijelio detalje iz vlastite prošlosti. Mračna atmosfera i moralna kompleksnost u novonastalom odnosu između Todda i Kurta ovaj film čine teškim za gledanje, ali mu definitivno pridonose na području kvalitete.

Creepshow 2 (Michael Gornick, 1987)

Sa samo tri nastavka, Creepshow je humoristična i zabavna horor antologija s očigledno ograničenim budžetom, zasigurno poznata svim obožavateljima horora i EC Comics horor stripova kao što su Tales from the Crypt, The Haunt of Fear i The Vault of Horror. Izvorno je bilo planirano pet priča, a dvije koje, uslijed nedostatka novca, ipak nikada nisu snimljene su trebale biti utemeljene na djelima Stephena Kinga. Konačno, od tri priče koje su završile u Creepshow 2, samo je jedna, The Raft, utemeljena na Kingovoj istoimenoj priči iz zbirke Skeleton Crew, a ona ujedno predstavlja i najbolji segment u čitavom filmu. Ipak, vrijedi spomenuti i segment pod nazivom The Hitchhiker budući da se istaknuo glumačkim cameom samog Stephena Kinga.

Premda je s vremenom postalo opće prihvaćeno da Creepshow 2 jednostavno nije uspio ostvariti jednaku kvalitetu kao i njegov prethodnik, neosporno je da se radi o zabavnom filmu s humorističnim elementima.

Priče s tame strane: Film (Tales from the Darkside: The Movie, John Harrison, 1990)

Jednako kao i Creepshow 2, Priče s tame strane: Film (Tales from the Darkside: The Movie) je humoristični horor podijeljen u segmente, a snimljen je kao nastavak istoimene televizijske serije Georgea A. Romera čije su dvije epizode također bile inspirirane Stephenom Kingom. Središnja priča pod nazivom The Cat from Hell je izvorno trebala biti dio Creepshowa 2, ali je u ovom filmu također prilično uvjerljivo adaptirana (premda kao najbolja ipak glasi ona posljednja pod nazivom Lover’s Vow).

Iako su srodni serijali kao Zona sumraka (The Twilight Zone) i HBO-ov Priče iz kripte (Tales from the Crypt) bili znatno uspješniji i popularniji od Priča s tamne strane, radi se o simpatičnom filmu s istaknutim vizualnim jezikom i kadrovima koji na trenutke evociraju film noir. Također, zanimljive uloge su ostvarili Steve Buscemi, David Johansen i James Remar.

S ovolikim brojem filmskih ekranizacija, nije iznenađenje da su neke, čak kvalitetne i zabavne, prošle ispod radara filmske publike. Inspiracije, u svakom slučaju ne nedostaje, pa se pred nama trenutno nalaze dvije nove filmske adaptacije najavljene za drugu polovinu godine.