Rico Rodriguez svoju nam je eksplozivnu narav prvi put pokazao 2006. godine u akcijskoj igri Just Cause. Avalanche Studios u međuvremenu je pripremio dva nastavka, u kojima je doradio svoju formulu akcijskih sandbox igara, uz kratki izlet u jednako kaotičan svijet Mad Maxa, a sada nam je u ruke dao novi, veliki otok i alate kojima možemo raditi što god želimo.

Glavna atrakcija ovog dugogodišnjeg serijala uvijek je bila sloboda i kaos koji proizvodite, a priča i motivacije glavnog junaka bile su sporedna stvar. Just Cause 4 također slijedi tu formulu, iako je tim pokušao malo veći naglasak staviti na interakciju između pobunjenika i negativaca.

Nakon što je svakakve vratolomije izvodio u fiktivnoj Italiji, Rico se sada seli na otok Solis, gdje je novi zločinac došao do superoružja koje je dizajnirao otac glavnog junaka, pa je motivacija pod svaku cijenu spriječiti njegovo korištenje u upitne svrhe. To je glavni razlog ubacivanja najveće novosti u igri, o kojoj je Avalanche za vrijeme razvoja najviše govorio – ekstremni vremenski uvjeti. Iako oluje izgledaju prilično moćno, i neke su od misija napravljene oko njih vrlo zabavne, dok navigirate po otoku nećete ih toliko često susretati pa promjena nije tako drastična.

Druga promjena u odnosu na prijašnje nastavke, način je kako oslobađate novu banana republiku. Rico više ne radi sve sam, već mu pobunjenici pomažu jer je i njima dosta diktature. To znači da ćete brojne misije obavljati s AI-jem, ali kako i nisu baš raznolike, ono što je na početku bilo zabavno, brzo počinje biti naporno. Mapa je podijeljena na regije koje treba osloboditi, a da biste to napravili, trebaju vam vojnici. Kaos je i dalje glavni resurs, pa što više toga eksplodira, bolje za vas, i nakon određenog broja bodova, dobivate novu vojnu jedinicu koju zatim na mapi šaljete da otključa regiju. Nema više oslobađanja postrojenja, nego ima manjih misija koje se uglavnom svode na otključavanje terminala i čekanje da se nešto dogodi.

Ono što je ostalo dobro i zabavno, arsenal je svega i svačega kojem Rico može pristupiti. Osim njegovih vjernih alata (padobran, wingsuit i grappling hook), postoji i tona raznolikog oružja, pucanje je bolje, vožnja i količina vozila poboljšani su u odnosu na prethodnike, a uz nove balone, koje možete prikačiti na gotovo sve i nadograđivati ih, možete mašti dodatno dati na volju i saznati što sve može letjeti.

Nažalost, uz ne baš najsretniji novi pristup misijama i otključavanju sadržaja, igru muči hrpa drugih problema. Jedino pozitivno što možemo reći jest to da je FPS stabilan i igra glatko radi, a sve drugo treba krpati. Bugovi, loše teksture, voda, svaki filmić unutar igre zrnat je i ne izgleda dobro, korisničko sučelje je prekomplicirano, na promjenu kontrola izgubit ćete tonu živaca, a tko god je smišljao koje se tipke za što koriste, vjerojatno nije često koristio miša i tipkovnicu. Tim se osvrnuo na te probleme i obećao sve to popraviti, pa će igra za nekoliko mjeseci biti u boljoj formi, no šteta je da je došlo do toga i da je izašla u ovakvom stanju. Rico je zaslužio bolje.  ​