Razvojni tim Supermassive Games posljednjih je nekoliko godina posvetio razvoju "filmskih" igara i u tome bio više nego uspješan. Njihove igre poput ljetnog horor hita Until Dawn ili VR ekskluzive The Inpatient povezale su koncepte viđene u igrama developera poput Quantic Dreama s vrlo dobrim scenarijem talentiranih pisaca horor žanra koji su inspiracije za svoja djela tražili u klasicima Edgara Alana Poea, Orsona Wellsa i ostalih. Slično je odlučio napraviti svojim novim serijalom The Dark Pictures Anthology, koncipiranom po uzoru na TV serijale Tales from the Crypt ili Twilight Zone u kojima naizgled nepovezane samostalne priče u kontinuitet stavlja narator. Slična nas situacija očekuje i ovdje, a prva epizoda stigla je krajem kolovoza, taman da nam začini kraj ljeta.

Man of Medan počinje poput bilo kojeg ljetnog horora – s grupom od četiri američka tinejdžera u potrazi za avanturom. Braća Alex i Brad, Alexova djevojka Julia i njen brat Conrad unajmljuju brod i skipericu Fliss koja im obećava pomoći pronaći zanimljiva mjesta za ronjenje na olupinama. Nakon prvog i relativno mirnog dana, naši se protagonisti ohrabreni alkoholom i čistom glupošću, nakon neugodnog susreta s lokalnim "ribarima" nađu u nizu problema koji ih, na koncu, dovode do jezivog vojnog "broda duhova" SS Ourang Medan. Ruzinava površina ovog broda, kao i apsolutni nered u njegovoj unutrašnjosti otkrivaju kako je brod bez posade već godinama, no iako njime vlada sablasna tišina popraćena tek šumovima i zveckanjem metala, jasno je kako nije sasvim napušten. Naša petorka ubrzo postaje svjesna da se osim s opasnostima koje predstavljaju pirati mora nositi s nadnaravnim zbivanjima na Medanu.

Iako se službeno radi o horor igri, Man of Medan više od straha izaziva znatiželjnu napetost za čitavo vrijeme igranja, pa bismo ga radije smjestili među trilere. Istina je da se djelomično oslanja na tradicionalne elemente horor žanra, poput jump-scareova, no postojanje složenije priče izdvaja ga od klasičnih horor djela kojima je jedini cilj – horor. Atmosfera je u Man of Medanu iznimno tjeskobna i u svakom trenutku može se dogoditi preokret, no razvojni je tim pronašao vrlo dobru ravnotežu ritma, zbog kojeg akcijske scene nikad nisu prenaporne, a dijelovi u kojima se razvija priča ne postaju dosadni. Kratke pauze i probijanje četvrtog zida interakcijom s Naratorom ne razbijaju imerziju i produbljuju povezivanje s likovima.

Mnogi developeri za svoje igre tvrde kako se mijenjaju ovisno o našim odlukama, no to za Man of Medan doista vrijedi. Odluke u ovoj igri donosimo brzo, u panici, često vođeni srcem a ne razumom, što može biti fatalno za jednog ili više članova naše tinejdžerske družine. Posljedice nekad nisu instantne, već utječu na razvoj situacije kasnije u igri, no uvijek ih ima. Sukladno tome, igra ima preko nekoliko mogućih završetaka pa ćete, ako ih poželite vidjeti sve, morati igrati više puta. Isto vrijedi ako želite sakupiti sve collectible ili achievemente. Ipak, kao što je uvijek slučaj s ovakvim igrama, ako Man of Medan odigrate jednom, iskustvo i trajni utisak bit će snažniji.