Wasteland 3 nas, kao i prethodnici, vodi u postapokaliptično okruženje, koje je česta tema brojnih igara raznih žanrova, a zanimljivost je kako je ovaj, sam za sebe, odličan serijal, ujedno i začetnik mnogo poznatije franšize. Naime, nakon originalnog Wastelanda iz davne 1988. godine, Interplay je želio novu igru svijeta nakon općeg nuklearnog rata, no zbog nedostatka intelektualnih prava na Wasteland, koja su ostala u rukama inXile Entertainmenta, kreirali su vlastito okruženje, iz kojeg je u konačnici nastao svima dobro poznati Fallout. Dok je potonji uredno dobivao nove nastavke, drugo poglavlje Wastelanda zaživjelo je tek 2014., a zahvaljujući njegovom uspjehu kao igre “kakav je trebao biti Fallout 3” i odličnoj crowdfunding kampanji, te kasnije i uplitanju Microsofta u čitavu priču, treći dio stigao je ove godine, doduše, uz malo kašnjenje – svi znate zbog čega.

Ukratko ćemo ponoviti priču prethodnika, koja je završila neizbježnom devastacijom glavne baze Desert Rangersa u Arizoni, što ih je dovelo u nezavidan položaj. Ponuda koju je nemoguće odbiti stiže iz Colorada, točnije od tamošnjeg vladara, koji sam sebe naziva Patriarch. Prije samog susreta s njim, naši bojovnici, točnije tim November, upadaju u zamku iz koje će se izvući samo dva njihova člana – ona koja smo kreirali prije početka kampanje. Sama kreacija likova iznimno je jednostavna, i uz niz preddefiniranih parova, dvojac je moguće stvoriti osobno i dodijeliti im atribute prema želji. Ipak, kako autori savjetuju, za prvi prolaz ipak je poželjnije izabrati ponuđene kombinacije zbog poveznica priče i različitih gledišta koja će doći do izražaja kod naših daljnjih odluka, i pomoći nam u izboru, uz napomenu kako ne postoji ispravan put. Naime, čitava igra isprepletena je nizom teških izbora koji oblikuju stav likova i frakcija u ovom okrutnom svijetu, dok je smrt vrlo česta njihova posljedica, bez obzira na naše stavove i mišljenje da smo pravilno odabrali.

Ne samo likova, koje polako prikupljamo i uvrštavamo u naše redove, već i civila, čiji potomci u kasnijem stadiju igre dolaze po osvetu jer, primjerice, u jednoj sporednoj misiji nismo odabrali sukob s banditima i spašavanje njihovih roditelja, već obranu pošiljke skupocjenih oklopa. Sama borba je potezna, i tko god je igrao XCOM ili neki sličan naslov, zna što od ovog dijela može očekivati, jer je sve na prvi pogled jasno, pa ćemo samo napomenuti kako smo iz iskustva doznali da stručnjaci za blisku borbu ne bi trebali biti prvi izbor pri odabiru likova, jer računalo tijekom svog poteza najčešće cilja najbliže mete, i općenito vrijedi pravilo da se protivnika najbolje riješiti s maksimalne udaljenosti.

Uz bogatu, razgranatu priču i sustav trajnih posljedica, jedna od čari Wastelanda 3 leži u brutalnom humoru, koji je dobrim dijelom kritika današnjeg SAD-a i tamošnje politike, poput kipa Ronalda Reagana, koji laserima iz očiju štiti demokraciju. U nekim slučajevima, za naš ukus možda i previše nasilnom, no kako god okrenemo, čak i uz manje zamjerke na tehničke probleme, poput smrzavanja igre pri učitavanju, nestajanja glasova u dijalozima, pa čak i gubitka napretka, što neki igrači prijavljuju, iako to osobno nismo iskusili, Wasteland 3 sadržajno je bogat RPG, koji mirne duše preporučujemo zaigrati.