S obzirom na to da živimo u eri u kojoj remasteri niču kao gljive poslije kiše, poprilično začuđuje to što prvi Fallout (1997.) još uvijek nije dopala ta čast. Srećom, ovaj prvoklasni misterij proteklih dana odlučio je rasvijetliti sam Tim Cain, ističući glavne razloge „tehničke”, „pravne” i „subjektivne” prirode koji otežavaju taj plemeniti pothvat.

Naime, iako je suosnivačica Interplayja Rebecca Heineman nedavno otkrila da izvorni kod igre nije bespovratno izgubljen, prema Cainu nezanemarivu prepreku predstavlja Watcomov kompajler (program koji izvorni kod „prevodi” u izvršni), koji je ocijenio kao „zastario” i pun „grešaka” (buggy).

Govoreći o mogućim pravnim zavrzlamama, Cain prije svega ističe kako tijekom izrade Fallouta nitko u Interplayju nije ni pomišljao na potencijalni remaster, a zbog čega su prava na glazbene brojeve ugovorena isključivo za tadašnje izdanje igre. Drugim riječima, tko god bi se hrabro uhvatio izrade remastera, morao bi najprije ponovno osigurati prava na korištenje svih onih pjesama bez kojih Fallout jednostavno ne bi bio Fallout.

Kada su, pak, posrijedi subjektivni razlozi, čini se da Caina najviše more oni etičkog predznaka. Primjerice, ako se ispostavi da je potrebno proširiti glasovne izvedbe preminulih glumaca (recimo onu Kennetha Marsa, koji je dao glas Overseeru), je li ispravnije angažirati drugog glasovnog glumca ili iskoristiti generativni AI?

Ovo, međutim, nikako nisu svi razlozi zbog kojih bi remasteriranje Fallouta moglo predstavljati sizifovski posao, pa Cain u sedamnaestominutnom YouTube videu tako ističe i sijaset drugih. Od kojekakvih teško otklonjivih bugova, preko nužnog osuvremenjavanja korisničkog sučelja, pa sve do „filmića” (cutscenes) renderiranih u posebnom Interplayjevom formatu koji možda nije moguće u potpunosti konvertirati.

Svi oni koje zanima, Cainovo defetističko izlaganje mogu pogledati na ovoj poveznici.