Iako je Assassin’s Creed Syndicate bio solidan uradak, malo se toga promijenilo u odnosu na prethodni Unity, a ovaj je, pak, nalikovao na izdanje prije njega i tako redom sve do prvog dijela, uz manje inovacije kakve obično prate ustaljene serijale, a poglavito najviše profitiraju igrači kojima je vizualni element najvažniji. Ne kažemo da nije bitna stavka koja privlači poglede na prvu i vjerojatno najvažnija za početni utisak, no ako igrivost ne evoluira, malo će koga zanimati isti scenariji u novom okruženju, što je upravo politika kojom se Ubisoft vodio prilikom planiranja novih Assassin’s Creedova.

Nakon katastrofalnog Unityja koji je žurio s izlaskom i stigao prepun bugova koji su, pak, polirani mjesecima nakon izlaska, što igrači developerima nikada nisu oprostili, na sceni se pojavio Syndicate koji je popravio opći dojam. Na žalost, čak ni potonji nije bio toliko dobar da bi u svoj tabor prigrlio nove horde fanova i svrgnuo s trona Assassin’s Creed II i Black Flag kao posljednje izdanje koje smo s guštom odigrali, a toga su bili svjesni i u Ubisoftu. Bez obzira na to što su već imali prilično dovršeno novo izdanje, odlučili su stati na loptu i dati sebi, ali i igračima, godinu dana odmora kako bi doradili sve što treba i ne ponovili mučnu situaciju s Unityjem, a za nas je pauza korisna jer smo se pomalo zaželjeli skakutanja po zgradama. Dobit ćemo ga sigurno, ali ne u obliku na kakav smo svih ovih godina navikli, s obzirom na to da visoke zgrade postoje, no nisu baš toliko zastupljene kao u prethodnim nastavcima.

Pročišćeno sučelje

Koliko je to dobra ili loša odluka sudit ćemo nakon izlaska Assassin’s Creeda Origins, o kojem smo prve informacije čuli početkom siječnja, doduše ne pod imenom kakvo je u konačnici odabrano, ali bili smo spremni za punu najavu koja je uslijedila na sajmu E3. Sama prezentacija ujedno je bila i jedna od najočekivanijih na spomenutom okupljanju, koja je nemalo iznenadila sve okupljene, kao i nesretnike koji su o njoj čitali nakon što su mediji prenijeli što se na Ubisoftovoj konferenciji u Los Angelesu događalo. Naime, Origins je smješten u Ptolomejski Egipat (trkom na Google) u kojem su neboderi, katedrale i ostale visoke građevine tek puka fantazija tadašnjih svećenika na plavom ljiljanu ili kakvu su supstancu već koristili za svoje vizije. Drugim riječima, developeri su morali poraditi na novim mehanikama, no to ne znači da su elementi parkura u potpunosti nestali, već samo da su prilagođeni novom okruženju.

Sama priča također je interesantna i svidjet će se igračima koji prate ovaj serijal od prvog poglavlja smještenog u Treći križarski pohod. U njemu je već uspostavljen odnos između assassina i templara, dvije drevne tajne organizacije za koje se isprva govorilo da su u indirektnoj vezi s prapovijesnim društvima uništenima u masivnoj solarnoj oluji, s većinom tadašnje biosfere tisućama godina prije radnje igre, no kako nas je Ubisoft odlučio prosvijetliti, u Originsu ćemo saznati pravu istinu te kako su ova dva vječna suparnika uistinu nastala.

Sukladno tome, naš Bayek, kako je ime glavnog junaka, započinje kao neutralni lokalni čuvar reda, kojem je cilj zaštititi nevine trgovce i stanovnike pustinjskih prostranstava. Dakako, i krstariti njima, što nam je prezentirano na potpuno nov način. Poznavatelji serijala koji ga prate godinama, vjerojatno se sjećaju kako je svakim poglavljem umanjena mapa/radar bila sve nakrcanija ikonama, što je na kraju, umjesto bogatijeg iskustva, često dovodilo do skretanja s puta i razvodnjavanja priče jer smo krenuli s jednim ciljem, a završili na drugom kraju mape s potpuno drugim, zaboravivši uopće što smo prvotno željeli obaviti. Zbog toga je izostanak mape novost koju pozdravljamo, iako će novi sustav zahtijevati određeno navikavanje.