Podvodne lavine moćni su prirodni fenomeni koji stalno događaju ispod površine oceana. Nemoguće ih je vidjeti i izuzetno ih je teško izmjeriti. Njihovo djelovanje prekriveno je velom tajne, no sa sigurnošću možemo reći da predstavljaju veliku opasnost za globalne komunikacijske mreže i stalno rastuću mrežu optičkih kabela koji duž morskog dna prenose praktički sav globalni internetski promet. 

Posljedice gubitka veza

Nova studija istraživača Sveučilišta u Liverpoolu, objavljena u časopisu Science, baca novo svjetlo na podvodne lavine i mogla bi promijeniti način na koji geolozi procjenjuju potencijalne rizike ovog prirodnog fenomena na više od 550 aktivnih kabela ukupne duljine 1,4 milijuna km, dovoljno da se oko Zemlje omotaju 35 puta. 

Kad podmorska lavina prekine kabele na dnu, posljedice mogu biti skupe i zahvatiti velika područja. Potres koji je 2006. pogodio Tajvan izazvao je podvodne lavine koje su presjekle mnoge podmorske kabele koji jugoistočnu Aziju povezuju s ostatkom svijeta. Najveći internetski operater u Kini izvijestio je o 90% gubitka prometa prema SAD-u, a prekid internetskog prometa između Tajvana i susjednih otoka iznosio je između je 74% i 100%. To je drastično smanjilo broj financijskih transakcija na globalnim tržištima kapitala, a popravak mreže do punog kapaciteta trajao je 39 dana i koštao milijune dolara. 

Mapiranje podmorskih lavina

Dobra je vijest to što na morskom dnu postoji toliko mnogo kabela da je vrlo malo vjerojatno kako bi slična podvodna lavina mogla zatvoriti Internet u cijelom svijetu. A tajvanski potres primjer je kako će se, čak i nakon prekida primarne rute, barem dio prometa moći kretati alternativnim pravcem.

No, ova lavina, koja se morskim dnom kretala brzinom od 72 km na sat, bila je relativno mala u usporedbi s drugim divovskim podvodnim lavinama čije su tragove liverpulski znanstvenici istraživali u podmorju Atlantika. Oni su, između ostalih, mapirali razaranje goleme podvodne lavine koja se prije 60.000 godina dogodila uz obale Maroka; ona je putovala 400 km kroz najveći podmorski kanjon na svijetu i potom još 1600 km preko dna Atlantika. Bila je viša od 200 metara, kretala se brzinom od najmanje 54 km na sat i sadržavala je dovoljno sedimenta da ispuni 140.000 nogometnih stadiona Wembley. Na kraju se proširila na područje veličine Njemačke koje je prekrila metar visokim slojem pijeska i blata.

Geohazardni potencijal

Ključni nalaz istraživanja bio je taj da je lavina započela kao malo klizište koje je putem naraslo stotinu puta. Ovaj ekstremni rast puno je veći nego u kopnenim lavinama koje obično narastu četiri do osam puta i malene su u usporedbi s ovim podvodnima. A to dovodi u pitanje uvriježeno stajalište da velike lavine započinju kada se uruši velika padina.

Istraživanje ukazuje na to da podvodne lavine mogu početi kao male i na svom putu prerasti u katastrofalne događaje iznimne snage. A to, kažu, mijenja način na koji procjenjujemo geohazardni potencijal ovih pojava i znanstvenike navede da se ubuduće više usredotoče na putanju lavine, a ne na početnu zonu klizišta.

Postoji niz potencijalnih okidača za podvodne lavine, uključujući potrese, plime, tajfune, riječne poplave i vulkanske erupcije. Klimatske promjene učinit će neke od ovih okidača češćim i intenzivnijim. Međutim, kažu istraživači, ti okidači ne jamče da će se lavina i dogoditi niti su povezani s veličinom događaja. Naše razumijevanje podvodnih lavina još je u povojima, a daljnja istraživanja pružit će nove uvide u to gdje se događaju, kako djeluju i koliko moćne i razorne one mogu biti.