Deseci tisuća istraživača iz 27 država članica EU i desetak drugih zemalja u sljedećih sedam godina moći će se nadati dijelu novca koji je kroz program Obzor Europe namijenjen temeljnim znanstvenim projektima i prekograničnoj suradnji. Tko sve može računati na taj novac i na koliki dio tog financijskog kolača mogu računati hrvatski znanstvenici, otkriva David Smith, ravnatelj Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu..   

Za program Obzor Europa, Europska komisija odobrila je 95,5 milijardi eura. U što će se sve usmjeriti taj novac?

Smith: Tri su ključna cilja: jačanje znanstvenih i tehnoloških temelja EU-a i europskog istraživačkog prostora (ERA), povećanje inovacijskih kapaciteta, konkurentnosti i broj radnih mjesta u Europi te održavanje našeg socioekonomskog modela i vrijednosti. Implementacija ova tri cilja zamišljena je kroz tri stupa: izvrsnosti u znanosti, globalni izazovi i jačanje industrijske konkurentnosti Europe te u sklopu stupa inovativna Europa, koji je novitet  programa Obzor Europa u odnosnu na Obzor 2020.

S obzirom jače mjere za poticanje inovacija te konkurentnosti industrije optimističan sam po pitanju toga da bi i tvrtke mogle ojačati svoje poslovanje i konkurentnost. Štoviše, na temelju analize Europskog semestra, EK daje preporuke državama članicama u vezi s razvojem ekonomskih politika kako bi mogle na odgovarajući način odgovoriti na ekonomske i socijalne izazove. U prošlogodišnjim preporukama Hrvatskoj, EK je poseban naglasak stavila na usmjeravanje investicijske politike na istraživanje i inovacije.

Za Hrvatsku, pa tako i za IRB, otvaraju se potencijalne prilike i u svjetlu nedavno objavljene Strategije EU-a za vodik. 

Smith: Ova strategija kao ključni element vizije EU-a za klimatski neutralnu Europu navodi potencijal uporabe vodika kao sirovine, čistog goriva ili nositelja energije te za skladištenje energije, s brojnim mogućnostima primjene u industriji, prijevozu, energetici i graditeljstvu. 

Iako Hrvatska trenutno nije predvodnik gospodarstva zasnovanog na vodiku, brojni su preduvjeti već na dohvat ruke. Možda bi instrument ‘EU sljedeće generacije’ (NGEU), Zeleni plan, u kombinaciji s nekoliko hrabrih i okretnih poteza onih koji donose odluke, te malo sreće, mogao biti domišljat recept za transformativne promjene u usporenom industrijskom sektoru, naravno uz postojeći, a vjerujem, i dalje brzo rastući razvoj u ICST i AI sektoru. 

Zahvaljujući programu Obzor 2020., od 2014. do 2020. više od 160 tisuća korisnika programa za svoja je istraživanja dobilo 62,8 milijardi eura. Tko je izvukao najviše i koliko je novca dobila hrvatska znanost?

Smith: U iskorištavanju tih sredstva, kao i u ostvarenoj znanstvenoj produktivnosti, koja uključuje znanstvene publikacije i patentne prijave, najuspješnije su bile Njemačka, Velika Britanija i Francuska koje su povukle gotovo 23,65 milijardi eura. 
Istočnoeuropske zemlje članice, uključujući Hrvatsku, povukle su oko 2,9 milijardi eura, pri čemu je Hrvatska iz ovog programa dobila 121,9 milijun eura.

Najuspješniji su bili Institut Ruđer Bošković sa 15,52 milijuna eura ostvarena kroz čak 34 projekta te Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu koji je dobio 12,07 milijuna eura. 

Institut vješto koristi mogućnosti EU fondova još od prvih okvirnih programa FP5 - FP7, pa preko Obzora 2020 i strukturnih fondova... 

Smith: Sredstvima iz navedenih programa financiranja Institut je ojačao svoj istraživački potencijal i unaprijedio kvalitetu istraživanja, osnažio partnerstvo s gospodarstvom, ostvario status poželjnog poslodavca doktorandima, znanstvenicima-povratnicima, ali i uglednim inozemnim znanstvenicima te značajno doprinio priljevu mozgova. Očekujem da će se to nastaviti i kroz program Obzor Europa.

A Ruđer, gdje su njegove najveće šanse za znastveni proboj?

Smith: Dugoročno, IRB će i dalje imati najviše uspjeha s interdisciplinarnim projektima većeg opsega koji su u stanju odgovoriti na zahtjevna društvena pitanja u području zdravstva, energije, klime, sigurnosti, hrane, ekonomskog prosperiteta kao i brojna druga. To će zahtijevati snažnu koordinaciju u preusmjeravanju fokusa s brojnih malih istraživačkih projekata na možda malobrojnije, ali puno ambicioznije pothvate. Vjerujem da će IRB i druge hrvatske institucije znati iskoristiti i pogodnosti u sklopu programa 'Širenje sudjelovanja i jačanje Europskog istraživačkog prostora'. 

Važno je istaknuti kako paneuropski programi poput Obzora nikada nisu bili zamišljeni kao zamjena za nacionalno financiranje istraživanja i razvoja, već je cilj ovih programa bio pružiti snažnu potporu visoko uspješnima u sustavima koji redovito ulažu oko 3% svojeg BDP-a u istraživanje i razvoj, tako da je uzmemo li u obzir sadašnje uvjete pandemije koji snažno utječu na ekonomiju realno je očekivati da će država biti spremna pružiti veću pomoć znanosti. 

Kakva je uopće situacija sa znanošću u Hrvatskoj i susjednim zemljama? Što treba učiniti da se smanji jaz između razvijenih i nerazvijenih? Smanjuje li se uopće taj jaz ili se sve više povećava? 

Smith: Rekao bih ni pretjerano loša, ali niti pretjerano dobra. Primjerice, usporedimo li najveći hrvatski institut, odnosno Institut Ruđer Bošković s najvećim slovenskim istraživačkim institutom, Institutom Jožef Stefan, rezultati su otprilike podjednaki po pitanju znanstvene produktivnosti i izvrsnosti.

Na razini EU-a Njemačka je primjer kako treba funkcionirati znanost. U vrijeme najveće globalne financijske krize tamošnja je Vlada povećala godišnji proračun za znanost. Stabilnim sustavom financiranja potaknula je konkurenciju među sveučilištima i poboljšala suradnju s jedinstvenim javno financiranim istraživačkim institucijama u zemlji, a Njemačka je zadržala položaj svjetskog lidera u područjima kao što su obnovljivi izvori energije i klima. Uz to, razvili su sustav koji sveučilištima omogućava da ponude kompetitivne uvjete kako bi privukli ili zadržali najbolje znanstvenike.

Ulaganje u ljudski potencijal jedan je od ključnih elemenata uspješnosti nekih zemalja. Znanstveni i inovacijski sustavi općenito se šire, dok demografske promjene u nekim zemljama dovode do smanjenog priljeva mozgova. 

Nažalost, Hrvatska se u posljednjih dvadesetak godina suočila s velikim odljevom mladih i visokoobrazovanih ljudi... 

Smith: U takvim uvjetima privlačenje i zadržavanje visokoobrazovanih stručnjaka, posebno mladih istraživača, ogroman je izazov, čak i za istraživačke institute veće od IRB-a, iako je Institut ostvario značajne rezultate u ovom području. Tako danas ljudski potencijal IRB-a čini više od 730 znanstvenika, istraživača, stručnog i tehničkog osoblja, te više od 280 doktoranada i poslijedoktoranada te 40 inozemnih znanstvenika.

Hrvatska, ali i druge istočnoeuropske zemlje suočavaju se i s infrastrukturnim deficitom. 

Smith: Zastarjela infrastruktura bila je primarni "kočničar" IRB-a. Srećom, ovi su problemi u Hrvatskoj prepoznati kao strateški te su tijekom razdoblja 2014.-2020. ugovorena i započeta značajna ulaganja. Iako plodove ovih ulaganja nećemo moći odmah vidjeti, oni su važan preduvjet modernizacije hrvatskog istraživačkog sektora.

Svi ovi izazovi na nacionalnoj razini, bilo da je riječ o financiranju, zakonodavstvu, odljevu mozgova ili zastarjeloj infrastrukturi, pridonose održavanju jaza između zapadnih i istočnih zemalja.

Strukturni fondovi nisu jedini instrumenti financiranja od kojih znanstvena zajednica može imati koristi. 

Smith: Tako je. Primjerice, u sklopu Višegodišnjeg financijskog okvira 2021. – 2027. (MFF) te instrumenta NGEU-a Hrvatskoj će biti dostupne 22 milijarde eura, u bespovratnim sredstvima i zajmovima.

U izvjavi koju je prenio Nature utvrdili ste ste spremni za objavljivanje s otvorenim pristupom, ali ne i za otvorene podatke; da "cijela regija zaostaje u tom pogledu". Kakva je prava slika?

Smith: U Hrvatskoj deklaraciji o otvorenom pristupu navedeno je da su znanstvene informacije, bez obzira na njihovu veličinu i originalnost, namjenu te način objavljivanja, dio nacionalnog blaga. Otvoreni pristup podrazumijeva slobodan, besplatan i neometan mrežni pristup digitalnim znanstvenim informacijama.

Implementacijom otvorene znanosti mijenja se način provođenja znanstvenih istraživanja, pristupa i korištenja rezultata, razmjene i dijeljenja istraživačkih podataka i publikacija te uspostavljanja suradnji. To je ključno za rješavanje složenih istraživačkih pitanja i društvenih izazova u cilju jačanja gospodarskog rasta, inovacija i razvoja društva.

Zemlje EU-a proizvode četvrtinu svjetskih znanstvenih radova, a prema podacima Europske komisije (EK) oko 40 posto radova u 2017. objavljeno je u otvorenom pristupu. Inicijative otvorenog pristupa znanstvenim publikacijama i otvorene znanosti općenito opisane su u brojnim politikama i preporukama Europske komisije, a većina zemalja EU je temeljem tih preporuka donijela nacionalne politike o otvorenoj znanosti.

Hrvatska još uvijek nije usvojila nacionalnu politiku o otvorenoj znanosti, ali je podupire u pojedinim dokumentima... 

Smith: Na nacionalnoj razini još uvijek nije propisana obveza objavljivanja svih publikacija hrvatskih autora u otvorenom pristupu, no takva ista obveza postoji za ocjenske radove na visokim učilištima kroz trenutno važeći Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

Institut Ruđer Bošković je kao prva hrvatska znanstvena ustanova još 2015. donio Odluku o obvezi pohrane znanstvenih, stručnih i popularnih radova u Repozitorij IRB-a simpatičnog naziva FULIR. 

Ova Odluka obvezuje sve djelatnike IRB-a da pohranjuju digitalne inačice svojih znanstvenih, stručnih i popularnih radova u institucijski repozitorij te da im, kad je god to moguće, osiguraju otvoreni pristup. Međutim, otvoreni podaci podrazumijevaju usvajanje različitih standarda za sortiranje i pohranu podataka koje još nismo uspjeli apsorbirati u istraživački sustav. Također, potrebna je dodatna tehnička injekcija za smještaj i održavanje velikih količina podataka.

I kako dalje? 

Smith: Treba istaknuti da se, unatoč tehničkim i infrastrukturnim ograničenjima, Hrvatska nalazi u samom svjetskom vrhu s obzirom na udio radova objavljenih u otvorenom pristupu. Vjerujem da će dodatna ulaganja i donošenje nacionalne strategije po pitanju otvorenog pristupa dodatno pridonijeti ovom statusu Hrvatske u ERA-i.